Danas se biogoriva koriste za određene ekonomske aktivnosti. Najkorišteniji su etanola i biodizela. Podrazumijeva se da je plin ugljični dioksid koji emituje biogorivo u potpunosti izbalansiran apsorpcijom CO2 koja se javlja fotosintezom biljaka.
Ali čini se da to nije sasvim tako. Prema studiji Energetskog instituta Univerziteta u Mičigenu koju je vodio John DeCicco, količina toplote koju zadržava CO2 emitovan sagorevanjem biogoriva nije u ravnoteži sa količinom CO2 koju biljke apsorbuju tokom procesa fotosinteze tokom uzgoja useva.
Studija je izvedena na osnovu podataka iz Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Država. Analizirani su periodi u kojima se proizvodnja biogoriva intenzivirala, a apsorpcija emisije ugljičnog dioksida od strane usjeva samo je nadoknadila 37% ukupne emisije CO2 izgaranjem biogoriva.
Nalazi iz studija u Michiganu jasno tvrde da Upotreba biogoriva i dalje povećava količinu CO2 koja se emituje u atmosferu i ne smanjuje se kao što se misli. Iako izvor emisije CO2 dolazi iz biogoriva kao što je etanol ili biodizel, neto emisije u atmosferu su veće od onih koje apsorbiraju biljke u usjevima, što implicira da one i dalje doprinose efektu globalnog zagrijavanja.
Šta su biogoriva?
Biogoriva su goriva koja se dobijaju iz biomase, odnosno organske materije. Postoji nekoliko generacija biogoriva, ali najpoznatija i trenutno korišćena su etanol i biodizel, koji sve više dobijaju na značaju u sektorima kao što je transport.
Etanol se proizvodi fermentacijom usjeva kao što su kukuruz i šećerna trska, dok se biodizel dobiva iz biljnih ulja, poput palminog, sojinog ili recikliranog jestivog ulja. Njegova glavna karakteristika je da bi u teoriji trebalo da ima manji uticaj na emisiju CO2, budući da u životnom ciklusu biogoriva biljke apsorbuju CO2 tokom svog rasta, stvarajući teoretski neutralnu ravnotežu u pogledu emisija.
Koje su zabrinutosti oko njegovog stvarnog uticaja?
Međutim, nekoliko nedavnih studija osporilo je ovu pretpostavku. Prema radu od John DeCicco, ekološke koristi biogoriva su značajno smanjene kada se uzmu u obzir emisije koje proizlaze iz njihove proizvodnje i krajnje upotrebe.
'Ovo je prva studija koja pažljivo ispituje ugljik koji se emituje na zemljištu gdje se uzgajaju biogoriva, umjesto da se o tome stvaraju pretpostavke. "Kada pogledamo šta se zapravo dešava na zemlji, vidimo da nema dovoljno ugljika koji se uklanja iz atmosfere da bi se nadoknadilo ono što izlazi iz ispušne cijevi", rekao je DeCicco.
Umjesto da budu potpuno ugljični neutralni, pokazalo se da sagorijevanje biogoriva emituje više stakleničkih plinova nego što biljke mogu uhvatiti tokom svog rasta. Pored toga, drugi faktori kao što su krčenje šuma, upotreba đubriva i energija za preradu biogoriva igraju važnu ulogu u njegovom ukupnom uticaju na životnu sredinu.
Proizvodnja i proizvodnja biogoriva
Postoji više vrsta biogoriva koje su grupisane u nekoliko kategorija. The prva generacija biogoriva su oni dobijeni od jestivih kultura, kao što su kukuruz ili šećerna trska, dok druga generacija biogoriva Koriste nejestive sirovine, kao što su agroindustrijski otpad ili neprehrambena biomasa.
- Biogoriva prve generacije, kao što su bioalkoholi (etanol i metanol) i biodizel, bili su glavne zamjene za fosilna goriva.
- Međutim, njegova upotreba izazvala je kontroverze oko njegove održivosti, dijelom zbog povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda i krčenja šuma uzrokovanih usjevima kao što je palma za proizvodnju biodizela.
Na globalnoj razini, biodizel i druga biogoriva također imaju negativan utjecaj na krčenje šuma. Izveštaj o Transport i okoliš otkrio je da biogoriva dobivena iz palminog ulja i soje mogu biti i do 80% zagađivati od tradicionalnog dizela kada se uzmu u obzir emisije uzrokovane krčenjem šuma.
Problem krčenja šuma i promjene namjene zemljišta
Jedan od velikih problema s biogorivima je što je za njihovu proizvodnju potrebna velika količina poljoprivrednog zemljišta. Ovo je dovelo do fenomena poznatog kao indirektna promjena namjene zemljišta, koji se sastoji od proširenja poljoprivrednog zemljišta u oblastima koje su ranije bile šume ili džungle. Ova konverzija ima visoku ekološku cijenu, budući da se oslobađaju velike količine CO2 uskladištenog u očišćenoj vegetaciji i zemljištu.
U Brazilu, na primjer, dokumentirano je krčenje miliona hektara amazonskih prašuma kako bi se napravio prostor za usjeve soje za proizvodnju biogoriva. Ove vrste praksi ne samo da utiču na ravnotežu CO2, već i ugrožavaju biodiverzitet i lokalne ekosisteme.
Intenzivna proizvodnja biogoriva iz usjeva kao što je palma izazvala je masivno krčenje šuma u zemljama poput Indonezije. Prema Ecologistas en Acción, rastuća potražnja za biogorivima mogla bi uzrokovati krčenje do 7 miliona hektara šuma, ispuštajući 11 milijardi tona CO500 u atmosferu.
Druge alternative tradicionalnim biogorivima
Unatoč izazovima, nove inovacije nastoje optimizirati korištenje održivih biogoriva iz druga generacija ili čak od treća generacija, koji koriste industrijski otpad ili alge, čime se minimizira utjecaj na okoliš.
Primjeri uključuju hidrotretirano biljno ulje (HVO), koji se može dobiti iz otpadnih jestivih ulja i životinjskih masti, što je ekološki prihvatljivija opcija. U stvari, u nekoliko europskih zemalja, velike energetske kompanije počinju proizvoditi HVO, nudeći manje zagađujuću alternativu tradicionalnom biodizelu.
S druge strane, postoje nova istraživanja koja istražuju upotrebu bakterije poput Streptomyces stvoriti efikasnija i manje zagađujuća biogoriva korištenjem molekula kao što su «Jawsamicin«. Ova inovacija bi mogla revolucionirati način proizvodnje biogoriva u budućnosti.
Konačno, sintetička goriva kao npr e-goriva, koji kombinuju zeleni vodonik sa uhvaćenim ugljen-dioksidom, stvarajući zatvoreni ciklus ugljenika koji bi značajno smanjio neto emisije gasova staklene bašte u sektoru transporta.
Ukratko, biogoriva imaju još dug put da postanu istinski ekološko rješenje. Kako nove tehnologije napreduju i traže se održivije alternative, ključno je zadržati kritički pristup i razmotriti sve ekološke implikacije njihove proizvodnje i upotrebe.