Šume su biljne formacije neophodne za život na Zemlji. Osim što su izvori hrane, skloništa, goriva, odjeće i lijekova za mnoge populacije, više od 1,6 milijardi ljudi ovisi u različitoj mjeri o ovim ekosistemima. Šume nam pružaju neophodna dobra i usluge za ravnotežu planete, igrajući vitalnu ulogu u regulaciji klime i očuvanju biodiverziteta.
Prema FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija)60 miliona autohtonih naroda zavisi direktno od šuma, dok 300 miliona ljudi živi u područjima koja su im susjedna. Ovi ekosistemi su dom ogromnog biodiverziteta, nudeći utočište bezbrojnim životinjskim i biljnim vrstama, od kojih neke ne opstaju izvan ovog staništa.
Uloga šuma u fiksiranju CO2
Jedna od ključnih funkcija šuma je fiksacija CO2. 40% kopnenog ugljika pohranjeno je u vegetaciji i šumskom tlu, što naglašava njihov značaj u ublažavanju klimatskih promjena. Šume djeluju kao veliki ponori ugljika, pomažući da se nadoknade industrijske emisije. Međutim, krčenje šuma narušava ovu ravnotežu, oslobađajući velike količine CO2 u atmosferu i doprinoseći globalnom zagrijavanju.
Emisije nastale krčenjem šuma su alarmantne. Prema Izvještaj IPCC-a (Međuvladin panel za klimatske promjene), krčenje šuma je odgovorno za otprilike 11% globalnih emisija stakleničkih plinova, što je značajan postotak u borbi protiv globalnog zagrijavanja.
Dramatična promjena obima šuma
Prije četiri stoljeća, otprilike dvije trećine Zemlje bile su prekrivene šumama. Danas je taj procenat drastično smanjen. Do 2005. godine, globalno istraživanje je pokazalo da je ukupna površina šuma iznosila 3,69 milijardi hektara, ili 30% površine svijeta.
Prema podacima iz Svjetski institut za resurse80% prvobitne šumske površine je uništeno ili degradirano, posebno u posljednjih 30 godina. Ova vrsta gubitka i degradacije značajno utiče na ekosisteme i usluge koje šume pružaju ljudskim društvima.
Glavni uzroci krčenja šuma
Krčenje šuma je proces općenito izazvan ljudskim djelovanjem. Među glavnim uzrocima su:
Komercijalna poljoprivreda: To je jedan od glavnih uzroka krčenja šuma širom svijeta, posebno u tropskim područjima. Ekspanzija usjeva kao što su soja i palmino ulje dovela je do masovnog krčenja šuma. U Latinskoj Americi, stočarstvo i intenzivna poljoprivreda, posebno soja, su glavni pokretači. U Aziji je proizvodnja palminog ulja i papirne kaše značajno doprinijela gubitku šumskih površina.
Ilegalna sječa: Iako postoje propisi za kontrolu eksploatacije šuma, bespravna sječa ostaje jedna od najvećih prijetnji ovim ekosistemima. Ne samo da uništava stanište brojnih vrsta, već i nepovratno degradira važna šumska područja.
Šumski požari: Mnogi šumski požari nastaju, bilo namjerno ili iz nehata. Vatra se koristi kao oruđe za krčenje poljoprivrednog ili šumskog zemljišta i njegova učestalost se povećava sa intenziviranjem klimatskih promjena. Područja pogođena požarima često se ne uspijevaju u potpunosti oporaviti, ostavljajući zemljište ranjivim za buduću eksploataciju.
Urbana i rudarska ekspanzija: Rast gradova i infrastrukture, kao i rudarske aktivnosti, alarmantno doprinose krčenju šuma u udaljenim područjima. Ovi razvoji ne samo da uništavaju šumski ekosistem već i kontaminiraju obližnje vodne resurse.
Posljedice krčenja šuma
Efekti krčenja šuma prevazilaze gubitak drveća. Glavne posledice su:
- Gubitak biodiverziteta: Nestanak šuma znači uništavanje staništa mnogih vrsta koje ne mogu opstati na drugim mjestima. To dovodi do izumiranja životinjskih i biljnih vrsta, nepovratno mijenjajući ekosisteme.
- Dezertifikacija: Nestanak drveća ostavlja tlo nezaštićenim. Erozija i gubitak hranljivih materija brzo pretvaraju plodno zemljište u pustinje, što onemogućava ponovni rast vegetacije.
- Emisiones de CO2: Kada se stabla sijeku, ugljik koji se nalazi u njima ispušta se u atmosferu, doprinoseći klimatskim promjenama. Tropske šume, koje su nekada služile kao ponori ugljika, sada su neto emiteri zbog masovnog krčenja šuma.
Osim ovih uticaja, krčenje šuma doprinosi i pojavi novih zoonoza. Nedavna pandemija COVID-19 naglasila je vezu između gubitka biodiverziteta i prijenosa bolesti između životinja i ljudi.
Kako spriječiti krčenje šuma
Za efikasnu borbu protiv krčenja šuma, ključno je usvojiti hitne mjere koje uključuju različite aktere. Najčešće inicijative uključuju:
- Pošumljavanje i pošumljavanje: Mnogi programi pošumljavanja pomažu u obnavljanju pogođenih ekosistema. Iako se svi ekosistemi ne mogu u potpunosti oporaviti, sadnja autohtonih vrsta i zaštita ranjivih područja je od suštinskog značaja.
- Agrošumarstvo: Ova metoda kombinuje drveće sa poljoprivredom, poboljšavajući poljoprivrednu produktivnost i smanjujući uticaj na životnu sredinu. Ova praksa ne samo da poboljšava kvalitet tla, već i daje sjenu i zaštitu usjevima.
- Održivi certifikati: Proizvodi sa certifikatima kao što su FSC ili Rainforest Alliance osiguravaju da se proizvode održivo, bez doprinosa krčenju šuma.
- obrazovanje i svijest: Informiranje potrošača o važnosti održivih proizvoda je ključno. Smanjenje upotrebe papira i kupovina proizvoda sa ekološkim pečatima su jednostavne, ali efikasne akcije.
Uloga vlada i međunarodne politike
Vlade su ključni akteri u borbi protiv krčenja šuma. Primjenom strožih zakona i usvajanjem međunarodnih politika može se donijeti značajna promjena. U COP26, više od 100 zemalja se obavezalo da će zaustaviti i preokrenuti krčenje šuma do 2030. Na lokalnom nivou su potrebni stroži propisi koji zabranjuju aktivnosti kao što je ilegalna sječa i promovišu pošumljavanje i praksu pošumljavanja.
Primjer djelotvornog zakonodavstva je inicijativa Evropska unija koji od kompanija zahteva da dostave detaljne izveštaje o tome kako njihove aktivnosti utiču na krčenje šuma. Ova inicijativa nastoji povećati odgovornost kompanija i promovirati transparentnost u lancima nabavke.
Takođe je neophodno podržati autohtone zajednice, koje su se pokazale kao najefikasniji čuvari šuma. Ove zajednice imaju duboko znanje o prirodnim ciklusima i resursima koje pružaju šumski ekosistemi.
Krčenje šuma je, bez sumnje, jedan od najvećih ekoloških izazova 21. stoljeća. Iako postoje napori vlada i međunarodnih organizacija da ublaže njegov uticaj, potrebno je nastaviti jačanje kolektivnih akcija, kako na političkom tako i na individualnom nivou.