Zagađenje zraka u Ulan Batoru: Sve veći problem
Zagađenje vazduha je globalni problem koji pogađa milione ljudi, ali postoje delovi sveta u kojima ova situacija dostiže dramatične nivoe. Glavni grad Mongolije, Ulaanbaatar, jedno je od onih mjesta gdje su nivoi zagađenja postali pretjerani. Svake godine hiljade života su izgubljene zbog zagađenja vazduha, a brojke u Ulan Batoru su alarmantne.
Dok smo navikli da slušamo o zagađenju u gradovima poput Pekinga, gdje nivoi suspendovanih čestica mogu doseći 500 mikrograma po kubnom metru, u Ulan Batoru koncentracije dostižu 1.600 mikrograma po kubnom metru, šta je to 65 puta više nego što preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
Glavni uzrok zagađenja u Ulaanbaataru
Paradoksalno, Ulan Bator je grad sa malom gustinom naseljenosti, ali uprkos svojim ogromnim pašnjacima i vedrim nebom, postao je jedan od gradova najzagađeniji na svijetu. Glavni izvor zagađenja u gradu nije saobraćaj ili teška industrija, kao što se dešava u gušće naseljenim gradovima. Ključni faktor zagađenja u Ulan Batoru je urbane jurte.
Jurte su tradicionalni domovi koje koriste nomadske zajednice na mongolskim travnjacima, ali kako se ruralno stanovništvo preselilo u glavni grad u potrazi za prilikama, ove kuće su postavljene u predgrađima grada. U ekstremno hladnim zimama Mongolije, porodice koje naseljavaju ove jurte koriste peći na uglja zagrijati, što stvara velike količine dima i zagađujućih čestica.
Uticaj upotrebe uglja na zdravlje
Upotreba uglja za grijanje je gotovo obavezna mjera u Ulan Batoru, gdje temperature mogu doseći i do -50ºC zimi. Međutim, ovaj jeftin i lako dostupan resurs ima visoku cijenu: zdravlje građana. Ugalj stvara velike količine ugljičnog dioksida (CO2) i suspendiranih čestica koje pogoršavaju kvalitet zraka i formiraju gust sloj smoga poznat kao PM2.5 y PM10. Ove čestice ulaze u pluća i uzrokuju ozbiljna dugotrajna oštećenja.
Nadalje, visoki nivoi zagađenja pogađaju najugroženije slojeve stanovništva, posebno deca. Prema organizacijama kao što je UNICEF, oko 99% djece u Ulan Batoru udiše zagađen zrak, što može uzrokovati zdravstvene probleme tokom cijelog života, kao što su kronične respiratorne bolesti, astma, bronhitis, pa čak i rak pluća u ranoj dobi.
Ulan Bator je 2013. godine bio drugi grad na svijetu s najlošijim kvalitetom zraka, a posljednjih godina situacija se pogoršava zbog klimatske promjene, što doprinosi ekstremnijim zimama i da porodice postaju još više zavisne od uglja.
Klimatske promjene i ruralne migracije
El globalno zagrevanje je pogoršao problem u Ulan Batoru. Zime su sve nepredvidive, smjenjuju ekstremno hladna i topla godišnja doba, što ozbiljno utječe na život u stepama. To je natjeralo hiljade pastira nomada da napuste svoje zemlje i presele se u glavni grad u potrazi za boljim životnim prilikama. Međutim, infrastruktura Ulan Batora nije bila spremna da primi takvu migratornu lavinu, što je rezultiralo nekontrolisanim širenjem perifernih naselja, u kojima su uslovi života nesigurni.
Porast broja ljudi koji spaljuju ćumur u jurtama je naglo povećao zagađenje u gradu. U hladnijim mjesecima nivoi PM2.5 mogu premašiti 3.000 mikrograma po kubnom metru, broj koji svrstava Ulan Bator kao jedan od najzagađenijih gradova na svijetu. Prema podacima SZO, produženo izlaganje ovim nivoima zagađenja može smanjiti očekivani životni vek do 4 ili 5 godina.
Akcije i rješenja protiv zagađenja
Mongolska vlada, svjesna ozbiljnosti problema, poduzela je različite mjere kako bi pokušala smanjiti zagađenje. Prvo, upotreba električni grijači u jurtama umjesto u pećima na ugalj. Osim toga, od 2019. struja je noću besplatna za porodice koje žive u najskromnijim područjima. Međutim, ove mjere su nedovoljne s obzirom na veličinu problema.
Jedna od glavnih poteškoća je cijena tehnologija koje manje zagađuju. Iako su efikasniji električni grijači i peći na ugalj subvencionirani, mnoge porodice im ne vjeruju ili ne mogu priuštiti troškove, nastavljajući korištenje tradicionalnog uglja. Nadalje, the termoelektrane Ulan Batora nastavlja da radi punim kapacitetom, doprinoseći 6% zagađenja vazduha.
Unatoč naporima vlade, poput zabrane korištenja sirovog mineralnog uglja 2019., problem i dalje postoji. The briketi od drvenog uglja, koji su promovisani radi smanjenja zagađenja, skuplji su i ne mogu ih sve porodice priuštiti, što ograničava njihovo usvajanje. S druge strane, ovisnost Mongolije o uglju ostaje glavna prepreka. Ulaganje u obnovljive izvore energije je još uvijek nedovoljno, uprkos činjenici da Mongolija ima veliki potencijal za razvoj energija sunca i vjetra.
Vlasti takođe pokušavaju da zaustave migraciju u glavni grad kroz programe ruralnog razvoja koji nastoje da poboljšaju uslove života u provincijama i zaustave egzodus u Ulan Bator, ali poboljšanje infrastrukture i otvaranje radnih mesta su zadaci koji zahtevaju vreme i resurse.
Izgledi su obeshrabrujući za stanovnike Ulan Batora, posebno za najugroženije. Bez nasilne i održive akcije, stanovništvo glavnog grada će i dalje trpeti ozbiljne posledice zagađenja vazduha.
Ulan Bator ne samo da se suočava sa ozbiljnim problemom zagađenja koji dramatično utiče na zdravlje njegovih građana, već i sa strukturnim izazovom suočenim sa nekontrolisanim rastom i neprijateljskim klimatskim okruženjem. Iako se preduzimaju mjere za ublažavanje zagađenja, ovisnost o uglju i ekonomske poteškoće čine promjene sporim i komplikovanim. U kontekstu u kojem se kvalitet zraka pogoršava iz godine u godinu, mongolskoj prijestolnici su potrebna hitna rješenja, ne samo za svoju sadašnjost, već i za osiguravanje zdravije budućnosti.