Tehnološki otpad, poznat i kao elektronski otpad ili e-otpad, jedan je od najvećih ekoloških i javnozdravstvenih problema u afričkim zemljama, a situacija je pogoršana neadekvatnim upravljanjem ovim otpadom. Elektronski uređaji sadrže teške metale koji su izuzetno štetni i za ekosisteme i za ljudsko zdravlje.
Nažalost, većina ovog otpada dolazi iz industrijaliziranih zemalja i završava se nakupljanjem u područjima sa niskim resursima, uglavnom u Africi, izazivajući ozbiljnu zabrinutost za okoliš i humanitarnu zaštitu.
Uticaj teških metala na zdravlje
Tehnološki otpad uključuje visoko zagađujuće materijale kao što su živa, olovo, kobalt i arsen. Ovi metali nisu opasni samo kada su uređaji u upotrebi, već se brže oslobađaju kada se uređaji odlažu na neodgovarajući način, što se često dešava na improvizovanim deponijama u Africi. Radnici i zajednice izloženi ovom otpadu su ozbiljno pogođeni kontaminacijom.
U studijama provedenim na Kanarskim otocima, otkriveno je da imigranti iz Afrike pokazuju opasno visoke razine vanadijuma u krvi, što je jasan pokazatelj izloženosti ovim ostacima u zemlji porijekla. Ovi nivoi su dovoljno visoki da se smatraju toksičnim. Vanadijum, aluminijum, arsen, olovo i drugi elementi detektovani su ne samo u malom delu uzorka, već u 100% slučajeva. Dugoročne posljedice uključuju respiratorne poremećaje, oštećenje nervnog sistema i probleme s bubrezima, između ostalih bolesti.
Istraživanja i studije o afričkim imigrantima
Studija koju su proveli Univerzitet Las Palmas de Gran Canaria i Insular Hospital ispitala je krv 245 imigranata iz Afrike, a rezultati su bili alarmantni. Laboratorijske analize nisu samo potvrdile prisustvo vanadijuma u koncentracijama koje su znatno veće od normalnih, već i aluminijuma, metala koji je, iako prisutan u nižim koncentracijama u razvijenim zemljama, pronađen u nivoima i do 15 puta višim među analiziranim.
U mnogim afričkim domovima kuhinjski pribor je napravljen od ovog metala, što doprinosi njegovom nakupljanju u ljudskom tijelu. Od 245 ispitanika, većina su bili muškarci između 15 i 45 godina koji su stigli dobrog zdravlja, ali analize su pokazale da 90% ima i druge teške metale u krvi, poput olova i žive. Ovo ukazuje na kontinuiranu izloženost direktnim kontaktom sa tehnološkim otpadom.
Utjecaj olova i drugih teških metala u Africi
Olovo je jedan od najotrovnijih metala koji se nalazi u krvi afričkih imigranata. Poznato je da ovaj metal utječe na kognitivni razvoj djece i uzrokuje neurološke probleme kod odraslih. Međutim, Africi nedostaje adekvatna infrastruktura za obradu ili recikliranje elektronskih uređaja.
Umjesto toga, neispravni elektronski uređaji se nakupljaju na otvorenim deponijama, gdje su radnici, uključujući djecu i žene, izloženi otrovnim isparenjima koja izlaze iz ovih materijala. Spaljivanje kablova i uređaja za obnavljanje metala kao što je bakar stvara opasne hemikalije koje se ispuštaju u okolinu. Gana, na primjer, godišnje primi oko 215.000 tona tehnološkog otpada, veći dio iz Evrope, a samo polovina tog otpada može se iskoristiti ili popraviti. Ostatak se spaljuje ili se njime upravlja na nebezbedan način.
Ovo je izazvalo takav nivo zagađenja da se deponija Agbogbloshie, u glavnom gradu Gane, Akri, smatra jednim od najzagađenijih mjesta na planeti.
Tehnološki otpad: začarani krug bogatih zemalja
Problem tehnološkog otpada nije ograničen samo na siromašne zemlje ili zemlje u razvoju. Prava srž problema leži u najrazvijenijim zemljama. U zemljama poput Španije godišnje se proizvede oko 19,6 kg elektronskog otpada po osobi. Iako su čiste tačke i reciklaža dio rješenja, njima se ne upravlja uvijek ispravno. U stvari, procjenjuje se da 57,7% elektronskog otpada nestane bez odgovarajuće obrade.
Obično se ovaj otpad izvozi u Afriku. Tu se ciklus zatvara: bogate zemlje vade sirovine iz Afrike za stvaranje elektronskih uređaja, koji se, jednom zastarjeli, vraćaju na kontinent u obliku smeća. Ovo „recikliranje“ rezultira zagađenjem čiji su efekti razorni i po životnu sredinu i javno zdravlje u pogođenim zajednicama.
Elektronski otpad i opasnost po okoliš
Elektronski otpad zagađuje i zrak i vodu. Toksini koji se oslobađaju sagorevanjem elektronskih uređaja utiču na useve, izvore vode i biodiverzitet. U nedavnim studijama, pokazalo se da e-otpad koji zagađuje vode Gane i Nigerije ima direktan utjecaj na lokalne divlje životinje, kontaminirajući ribu i druge proizvode koji se zatim izvoze u inostranstvo.
To implicira da tehnološko zagađenje u Africi može imati utjecaja na globalnu sigurnost hrane, jer se kontaminirane vrste ribe konzumiraju na drugim kontinentima, stvarajući povratnu petlju o zagađenju.
Međunarodne konvencije koje nisu ispunjene
Jedan od glavnih problema je nedostatak kontrole nad izvozom otpada iz Evrope u Afriku. Bazelska konvencija, koja je na snazi od 1992. godine, zabranjuje izvoz opasnog otpada u zemlje u razvoju. Međutim, to ne sprječava da kontejneri puni tehnološkog otpada stignu u Afriku prerušeni u “donacije” ili “polovne materijale”.
Afrička carina nema uvijek dovoljno resursa za provjeru sadržaja kontejnera, što olakšava ulazak toksičnog otpada i njegovu pogrešnu klasifikaciju. Dok su bogate zemlje zaštićene internim zakonima koji regulišu ispravno upravljanje otpadom, zemlje koje primaju ovo smeće nemaju potrebne resurse za sprovođenje međunarodnih zakona.
Šta možete učiniti povodom toga?
Podizanje svijesti o ovom globalnom problemu je prvi korak. Ne radi se samo o izdvajanju razvijenih zemalja, već o stvaranju pravednih i efikasnih sistema reciklaže na globalnom nivou. Evo nekih predloženih mjera:
- Poboljšajte infrastrukturu za reciklažu u Africi: Stvorite sigurna i efikasna postrojenja za reciklažu u zemljama koje primaju ovu vrstu otpada.
- Ojačati carinske kontrole: I u zemljama izvoznicama i zemljama primaocima kako bi se spriječio ilegalni ulazak elektronskog otpada.
- Potaknite ponovnu upotrebu i popravku: umjesto odlaganja uređaja, preduzeća i potrošači bi trebali dati prioritet popravci.
- Držanje odgovornosti kompanija: Kompanije za proizvodnju elektronskih uređaja moraju biti odgovorne da osiguraju da se njihovi proizvodi pravilno recikliraju.
Problem tehnološkog otpada je složen i neće se moći riješiti preko noći. Međutim, uz koordiniranu akciju vlada, preduzeća i potrošača, moguće je smanjiti njen uticaj i zaštititi ljude i životnu sredinu.