Novo istraživanje sugerira to broj ulovljene ribe za ljudsku ishranu je dvostruko više nego što je zvanično prijavljeno decenijama. Ovo nedovoljno evidentiranje je zabrinjavajuće i moglo bi ukazivati na to da je problem prekomjerne eksploatacije mora još gori nego što se ranije vjerovalo, ugrožavajući održivost okeana i biodiverzitet.
Potcijenjeni izvještaji FAO-a
Između 1950. i 2010. godine, Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) potcijenio ukupan broj ulovljene ribe u svjetskim okeanima, prema studiji iz 2016. objavljenoj u knjizi Globalni atlas morskog ribarstva. Ovaj izvještaj je rezultat opsežnog istraživanja tokom deset godina i otkriva da su stvarne brojke zarobljavanja bile mnogo veće od prijavljenih.
Umjesto 86 miliona tona prijavljenih u 1996 kao maksimalni vrh hvatanja, pravi broj je bio 130 milijarde tona. Ove brojke otkrivaju značajan pad u broju dostupnih riba od sredine 90-ih, mnogo gore nego što su naučnici ranije procijenili.
Stalni pad ulova od 90-ih
Smanjenje ulova ribe nije nedavno. Naime, procjenjuje se da se broj ulovljene ribe smanjio za 1,2 miliona tona svake godine od 1990-ih ovo je, u stvari, tri puta više nego što se ranije procjenjivalo.
Jedan od glavnih autora studije, Daniel Pauly, istraživač sa Univerziteta Britanske Kolumbije, ističe da ako se ovaj pad nastavi istom brzinom, Mogli bismo se suočiti sa scenarijem sa praktično praznim okeanima u bliskoj budućnosti. Nadalje, ističe se da su fenomeni kao npr klimatske promjene pogoršavaju ove efekte, posebno u tropima, gdje su se mnoge vrste preselile prema polovima u potrazi za hladnijim vodama.
Klimatske promjene, osim što su izazvale raseljavanje vrsta, direktno su utjecale na reproduktivni kapacitet mnogih morskih vrsta. Kako okeani apsorbiraju velike količine topline, lanci ishrane su poremećeni, a to ima ozbiljne posljedice ne samo za morske ekosisteme, već i za ljude koji se oslanjaju na ribu kao glavni izvor proteina.
Vrste ribolova nisu uzete u obzir
Studija takođe otkriva da je poslednjih decenija, tri vrste malog ribolova nisu pobrojane prikladno u globalnim izvještajima. To uključuje:
- Samostalni ribolov: koje prave lokalne zajednice za vlastitu potrošnju.
- rekreativni ribolov: koji nema komercijalne svrhe, ali utiče na morsku populaciju.
- Zanatski ribolov: provode lokalni ribari u manjem obimu, ali sa značajnim uticajem.
Osim toga, ilegalni ribolov, koji predstavlja otprilike 20% ukupnog ulova, također je izostavljen u velikom dijelu izvještaja, što je ozbiljno ugrozilo tačnost prijavljenih brojki.
Uticaj klimatskih promjena na okeane
Poslednjih godina, svetski okeani su apsorbovali do 90% viška toplote nastaje klimatskim promjenama. To je dovelo do toga da mnoge ribe migriraju prema hladnijim staništima, obično prema polovima. Ovaj pokret ostavlja mnoge tropske nacije bez glavnog izvora hrane, jer njihove vode postaju prazne od morskih vrsta.
Osim promjene u distribuciji vrsta, zabilježeni su i masovni događaji izbjeljivanja koralja i gubitak ključnih staništa kao što su mangrove i korita morske trave, koja služe kao utočište za mnoge vrste u ranim fazama života.
Predložena rješenja za preokretanje situacije
Daniel Pauly i drugi istraživači se slažu da je jedna od rijetkih održivih opcija smanjiti broj ulova, čime se omogućava prirodnim regeneracijama ribljih populacija. Ovo smanjenje ulova ne samo da može pomoći u stabilizaciji riblje populacije, već će i:
- Veća biološka raznolikost: omogućavajući morskim ekosistemima da budu otporniji na poremećaje.
- Otpornost na klimatske promjene: uravnotežen ekosistem je u mogućnosti da se bolje prilagodi globalnom zagrijavanju.
- Oporavak vrsta koje su bile preterano iskorišćene.
Za postizanje ove ravnoteže potrebno je provoditi strože mjere očuvanja, kao što je povećanje broja morski rezervati, ograničiti upotrebu destruktivne ribolovne opreme kao što je pridnena koćara i promovirati održivije metode ribolova. Trenutno je zaštićeno manje od 10% okeana, postotak koji se smatra nedovoljnim za suočavanje s prijetnjama.
Uloga prekomjernog izlova u okeanskoj krizi
Jedan od najvećih problema sa kojima se suočavamo je prekomjerni ribolov. Prema studiji koju je magazin objavio 2009 nauka, ako se nastavi sadašnja eksploatacija okeana, do godine 2048 sve komercijalne vrste ribe mogle bi propasti. To znači da će njihova populacija pasti na toliko nizak nivo da se ne bi mogli oporaviti, čak i ako se ribolov zaustavi.
Jasan primjer za to je situacija kanadski bakalar 90-ih godina, vrsta koja je bila previše eksploatisana do tačke propasti i čije se populacije do danas nisu oporavile. Bakalar, jedna od vrsta koje ribarska industrija najviše eksploatiše, na tržištu je zamijenjen drugim vrstama, što stvara veći pritisak na druge vrste ribarstva.
zaključak
Situacija u okeanima je ozbiljna, a efekti prekomjernog izlova i klimatskih promjena već su evidentni. Iako postoje rješenja kao što su stvaranje morskih rezervata, smanjenje ulova i promicanje održivog ribolova, vrijeme za djelovanje brzo ističe. Okeani su na ivici kolapsa, ali se još uvijek mogu spasiti primjenom efikasnih mjera očuvanja i usvajanjem globalnog pristupa koji uključuje i vlade i građane.