Implementacija Okvira za djelovanje za rudarstvo uglja i rudarske regije 2013-2018 označila je kritičnu tačku za industriju uglja u Španiji. Ovaj plan je uključivao upravljanje uređenim zatvaranjem sektora i uspostavljanje finansijske pomoći za ublažavanje posljedica po rudarske regije. Od njegove implementacije, vodila se opsežna debata o tome da li rudarstvo uglja ima budućnost u energetskom miksu zemlje.
Kontekst Okvira za akciju
Okvir za djelovanje u rudarstvu uglja bio je dio niza vladinih napora da se osigura pravedna tranzicija za radnike u industriji, uz usklađivanje s propisima Evropske unije o zaštiti okoliša. Plan je uključivao specifične mjere, od prijevremenog penzionisanja do dobrovoljnog otpuštanja, kao i stvaranje fonda za reindustrijalizaciju rudarskih regija.
Istekom Okvirnog sporazuma 2018. godine, neizvjesnost se povećala i za radnike i za regije koje zavise od rudarstva. Sindikati poput CCOO, UGT i USO zahtijevali su produženje ili novi plan za očuvanje industrije nakon tog datuma.
Pregovori vođeni sa Ministarstvom energetike, koje je predstavljao Daniel Navia, vrteli su se oko mogućeg restrukturiranja plana. Sindikati su, međutim, pokazali snažan otpor modelu koji je privilegirao trenutno zatvaranje rudnika bez prethodnog osiguranja efektivne reindustrijalizacije.
Ova situacija je izazvala različita mišljenja, kako u političkom tako i u poslovnom sektoru. Iako je Kraljevski dekret o zatvaranju termoelektrana osmišljen kako bi se promovirala energetska tranzicija ka obnovljivim izvorima energije, mnogi su ovu mjeru vidjeli kao štetnu za regije čija se ekonomska dinamika vrtjela oko sektora uglja.
Položaj sindikata
Sindikati, prvenstveno UGT i CCOO , naglasili su važnost očuvanja dijela domaćeg uglja u energetskom miksu. Prema njihovim izjavama, naglo zatvaranje značilo bi gubitak hiljada radnih mjesta i industrijske baze koja bi se teško mogla zamijeniti u kratkom roku.
UGT je tvrdio da se "posvećenost Evropske unije i nacionalnih vlada ne bi trebala fokusirati isključivo na zatvaranje rudnika, već na njihovo održavanje, uz istovremeno promovisanje reindustrijalizacije rudarskih regija".
Sa svoje strane, CCOO je branio stav da domaći ugalj treba da nastavi da bude dio energetskog miksa i nakon 2018. godine. Obje organizacije su naglasile važnost nastavka projekata vezanih za hvatanje i skladištenje CO2, što je jedan od najvećih ciljeva na evropskom nivou za smanjenje emisija zagađujućih materija.
Mehanizmi za kontinuitet sektora
Sindikati i samo Ministarstvo energetike razgovarali su o mehanizmima koji bi se mogli primijeniti kako bi se produžio vijek trajanja rudnika i termoelektrana koje se oslanjaju na domaći ugalj. Među prijedlozima bilo je i promoviranje uključivanja uglja u energetski miks na osnovu kriterija "garantovane opskrbe".
Jedan od najistaknutijih prijedloga bio je promoviranje razvoja projekata hvatanja i skladištenja CO2 , što bi smanjilo emisije stakleničkih plinova i održalo ugalj održivom opcijom sa stanovišta zaštite okoliša.
Osim toga, predloženo je ponovno aktiviranje svih mehanizama koji bi mogli omogućiti nastavak korištenja nacionalnog uglja u termoelektranama, sve dok su u skladu sa ekološkim propisima koje je utvrdila Evropska unija.
Dekarbonizacija: neizbježan put
Uprkos naporima sindikata da produže vijek trajanja uglja, stvarnost je da je dekarbonizacija zajednički cilj globalnih energetskih politika . Evropska komisija, zajedno s međunarodnim organizacijama, promovirala je postepeno smanjenje upotrebe fosilnih goriva kako bi se ispoštovao Pariški sporazum i ograničilo globalno zagrijavanje.
Ovo je izazvalo intenzivnu debatu o mjerama potrebnim za osiguranje " pravedne tranzicije " koja neće štetiti radnicima ili zajednicama koje zavise od uglja. Globalni savez za eliminaciju uglja , kao i razne nevladine organizacije poput Greenpeacea, dosljedno su vršili pritisak da se ubrza zatvaranje termoelektrana na ugalj. U Španiji se predviđa da će sve termoelektrane na ugalj biti neaktivne do 2025. godine.
Kompanije kao što su Endesa i Iberdrola već su počele sa zatvaranjem. Međutim, prema izvještaju CCOO, korištenje uglja je u jednom trenutku predstavljalo do 60% emisija CO2 u Španjolskoj, što je dovelo do snažnog fokusa na obnovljive izvore energije kako bi zamijenili ovu ovisnost.
Samo prijelazni sporazumi
Kao dio sporazuma o upravljanju zatvaranjem rudnika i termoelektrana, implementirani su takozvani Sporazumi o pravednoj tranziciji . Ovi sporazumi su osmišljeni kako bi se ublažili socioekonomski uticaji uzrokovani dekarbonizacijom, osiguralo zapošljavanje i promovisala ulaganja u održive projekte u pogođenim područjima.
Endesa, Naturgy i Iberdrola su među kompanijama uključenim u ove sporazume, potpisane s vladom i sindikatima. Ovi dokumenti uključuju obaveze održavanja radnih mjesta, demontaže elektrana i ekološke obnove područja oko rudnika i postrojenja.
Jedna od najdiskutovanijih mjera je preseljenje pogođenih radnika u srodne sektore poput obnovljivih izvora energije. Ovi sporazumi također promoviraju stvaranje radnih mjesta u regeneraciji ekosistema i instalaciji nove energetske infrastrukture.
Zapravo, u nekim regijama Asturije i Leona već su pokrenuti pilot projekti za obnovu okoliša i proizvodnju čiste energije.
Zatvaranje rudnika i prestanak korištenja uglja u proizvodnji električne energije je neizbježna realnost. Međutim, napori za pravednu tranziciju i zaštita radnika i pogođenih zajednica označavaju put pun nade. Ključ u narednim godinama bit će osigurati razvoj održivih industrijskih projekata koji mogu zamijeniti izgubljena radna mjesta i pozitivno transformirati regije koje su ovisile o eksploataciji uglja.