Privreda jedne zemlje podijeljena je na nekoliko sektora, od kojih je svaki odgovoran za određene ekonomske aktivnosti. On primarni sektor zasniva se na direktnoj eksploataciji prirodnih resursa, dok se sekundarni sektor Ona je odgovorna za transformaciju ovih sirovina u gotove i poluproizvode. Ovaj sektor uključuje industriju, građevinarstvo i proizvodnju energije. To je ključni pokretač razvoja privrede, jer daje dodatnu vrijednost izvučenim resursima. U ovom članku ćemo objasniti karakteristike, rad i značaj sekundarnog sektora.
Glavne karakteristike
Sekundarni sektor je podijeljen između teška i laka industrija. I jedno i drugo zahtijeva korištenje specijaliziranih strojeva i tvornica koje troše velike količine energije, uzrokujući otpad i zagađujuće emisije koje negativno utječu na okoliš. Spaljivanje fosilnih goriva u ovom sektoru doprinosi emisiji staklenički plinovi, pogoršavajući globalno zagrijavanje. Međutim, uprkos ovim štetnim efektima, sekundarni sektor ostaje ključan za proizvodnju robe široke potrošnje i osnovnih materijala za druge industrije.
Sekundarni sektor podržava i primarni i tercijarni sektor. Oni su odgovorni za transformaciju onoga što se ekstrahuje u prvom sektoru, kako bi stvorili proizvode koji će se kasnije prodavati ili koristiti u uslugama u tercijarnom sektoru. Ovo pogoduje stvaranju mogućnosti za zapošljavanje, posebno za specijalizovane inženjere i tehničare, i promoviše društvenu mobilnost u razvijenim ekonomijama.
Nadalje, dodana vrijednost koja proizlazi iz industrijskih procesa značajno doprinosi rastu bruto domaćeg proizvoda (BDP) zemalja. Sekundarni sektor je od suštinskog značaja za ekonomsku diversifikaciju i smanjenje zavisnosti od samog izvoza sirovina.
Značaj sekundarnog sektora
Značaj sekundarnog sektora leži u njegovoj sposobnosti da sirovine pretvori u proizvode veće vrijednosti. Zemlje sa snažnom proizvodnom i građevinskom industrijom imaju tendenciju da pokazuju održiviji ekonomski rast zbog ekspanzije njihovog sekundarnog sektora. Nadalje, sekundarni sektor omogućava povećanje vrijednosti izvoza i poboljšanje trgovinskog bilansa.
Istorijski gledano, ekonomije koje su doživjele uspješnu industrijalizaciju doživjele su značajan poticaj u svom razvoju. To je zato što proizvodnja podiže produktivnost, otvara radna mjesta i pokreće dugoročni ekonomski rast. U zemljama u razvoju, razvoj sekundarne industrije može pomoći u smanjenju ovisnosti o primarnim djelatnostima i znatno poboljšati njihovu konkurentnost na globalnom tržištu.
Međutim, problem za zemlje u razvoju je nedostatak kapitala neophodno investirati u napredne mašine i obučiti specijalizovani ljudski kapital. Uvoz ovih tehnologija i stručnjaka povećava troškove, što otežava brzi razvoj snažnog sekundarnog sektora.
- Ekonomska diversifikacija: Sekundarni sektor omogućava ekonomijama da se manje oslanjaju na izvoz sirovina, nudeći proizvedenu robu za prodaju na domaćem i stranom tržištu.
- Dobro plaćen posao: Industrije koje pripadaju sekundarnom sektoru obično nude veće plate od zanimanja u primarnom sektoru.
- Specijalizacija i industrijalizacija: Razvijene zemlje i zemlje u razvoju nastoje se specijalizirati u određenim industrijskim područjima kao što su tehnologija ili automobilska industrija kako bi poboljšale svoju konkurentnost.
Privredne aktivnosti sekundarnog sektora
Sekundarni sektor obuhvata širok spektar aktivnosti koje su klasifikovane u teške industrije e laka industrija. Glavne industrije koje su dio ovog sektora su električna, hemijska, energetska, građevinska, staklena, tekstilna, odjevna i metalurška industrija.
Unutar teške industrije Nalazimo industrije poput čelika i metalurgije, koje proizvode proizvode u velikim razmjerima i zahtijevaju velike količine energije u svojim procesima. The laka industrija, s druge strane, fokusira se na proizvode masovne potrošnje koji ne zahtijevaju toliko energije u svojoj proizvodnji, poput tekstilnog ili prehrambenog sektora.
El Model proizvodnje Just in Time, nastao u Japanu, duboko je uticao na mnoge industrije u sekundarnom sektoru. Ovaj model eliminira potrebu za velikim količinama zaliha, jer se proizvodi proizvode na zahtjev. Kao rezultat toga, efikasnost i prilagođavanje proizvoda su poboljšani, a jedinični troškovi imaju tendenciju da budu niži.
Uticaj na životnu sredinu i izazovi
Rast sekundarnog sektora neminovno je povezan sa ubrzanjem uticaja na životnu sredinu, posebno zbog masovne upotrebe fosilnih goriva. Većina teških industrija i dalje se oslanja na neobnovljive izvore energije, što doprinosi zagađenju zraka i klimatskim promjenama.
Međutim, u trenutnoj tranziciji ka čistoj energiji, industrija prolazi kroz značajne promjene. Na primjer, mnoge proizvodne i građevinske kompanije ulažu u efikasnije tehnologije i usvajaju obnovljive izvore energije poput sunca i vjetra. Ove inovacije ne samo da omogućavaju smanjenje ekološkog otiska, već i dugoročno smanjuju troškove energije.
U tom smislu, čini se da budućnost sekundarnog sektora prolazi kroz a veća digitalizacija i automatizacija proizvodnih lanaca. Ovo ne samo da će povećati produktivnost, već bi moglo i smanjiti negativan utjecaj na okoliš. Tranzicija na održiviju industriju ključna je za dugovječnost ovog sektora.
Ukratko, sekundarni sektor nastavlja biti temeljni stub ekonomskog razvoja, budući da ne samo da proizvodi osnovne proizvode za potrošnju, već i pokreće inovacije i tehnologiju. Diverzifikacija aktivnosti i specijalizacija u ključnim industrijama jača ekonomije i podstiče njihovu otpornost na fluktuacije na tržištu roba.