Jučer su francuske vlasti bile u pripravnosti eksplozija u nuklearnoj elektrani u gradu Flamanville. Ovi incidenti uvijek izazivaju zabrinutost, ali u ovom slučaju se čini da je situacija brzo stavljena pod kontrolu.
Do sada je to prijavljeno pet osoba je otrovano zbog udisanja dima, iako su svi van životne opasnosti, što ukazuje da, na sreću, eksplozija nije izazvala veću štetu. Međutim, ovakva situacija uvijek izvuče na površinu stalni „strah“ od nuklearne energije, posebno nakon katastrofe u Fukušimi.
Tokom iste sedmice, uzbuna je ponovo pokrenuta oko Fukušime, gdje je a novi incident je otkrio opasnosti koje još uvijek postoje u oštećenim reaktorima, od kojih su neki prijetili da padnu u more, iako su bili nepristupačni. U ovom kontekstu, nedavna eksplozija u Francuskoj ponovo pokreće debatu o nuklearnoj sigurnosti.
Događaj u Flamanvilu dogodio se oko 10:00 sati po lokalnom vremenu, u mašinskoj prostoriji u kojoj je bilo prisutno najmanje sedam ljudi, prenose lokalni mediji. Nadležni su to uvjeravali nema rizika od kontaminacije, budući da se eksplozija nije dogodila u području gdje su bili nuklearni reaktori.
Prve istrage pokazuju da je uzrok incidenta a ozbiljan tehnički kvar, iako su vlasti minimizirale ozbiljnost incidenta, koji je tretiran kao manji i brzo kontrolisan.
Nuklearne elektrane u Francuskoj: složen odnos
Francuska je poznata po svojoj odlučnoj posvećenosti nuklearnoj energiji. Više od 70% električne energije proizvedene u zemlji dolazi iz nuklearnih elektrana, što je čini jednom od zemalja koje su najviše ovisne o ovoj vrsti energije.
Međutim, odnos Francuske sa njenim nuklearnim elektranama nije bio bez problema. Biljke stare, i suočavaju se sa sve većim kritikama kako zbog svojih rizika tako i zbog radioaktivnog otpada koji stvaraju. Međutim, oni i dalje rade pod intenzivnim programima održavanja zbog nedostatka brzih alternativa za zamjenu njihovog ogromnog proizvodnog kapaciteta.
Fabrika u Flamanvilu, u vlasništvu Electricité de France (EDF), jedan je od najreprezentativnijih slučajeva. Ima dva nuklearna reaktora u funkciji od 80-ih, i treći reaktor čija je izgradnja i puštanje u rad pretrpjela ponovljena kašnjenja i prekoračenja troškova.
Širi kontekst: kriza u Fukušimi i nuklearna prijetnja u Evropi
Eksplozija u Flamanvilu nije izolovan incident. Kao što je već spomenuto, Japan se i dalje suočava sa razornim posljedicama nakon kolapsa fabrike u Fukušimi. Od 2011. godine milioni ljudi su pogođeni ovim virusom najveće radioaktivno curenje iz Černobila.
11. marta 2011. zemljotres magnitude 9,0 izazvao je cunami koji je razorio sjeveroistočnu obalu Japana i pogodio elektranu Fukushima Daiichi. Uslijedio je lanac tehnoloških kvarova, od nestanka struje do serije eksplozija vodonika u reaktorima. Ovi događaji primorali su evakuaciju 154,000 obližnjih stanovnika i izazvali masovno ispuštanje radioaktivne kontaminacije u zrak, vodu i tlo.
Utjecaj nuklearnih nesreća na percepciju javnosti
Strah od nuklearne energije je razumljiv, i slični događaji Fukushima i Černobil 1986. su najgori podsjetnici na opasnost koju ova tehnologija može predstavljati kada zakaže. Tokom godina, razne tehničke greške i ljudske greške pretvorile su ideju o nekontroliranoj nuklearnoj fuziji iz noćne more u potencijalnu stvarnost.
Francuska, kao jedan od glavnih zagovornika nuklearne energije u Evropskoj uniji, nalazi se u jedinstvenoj situaciji. Uprkos brojnim glasovima koji pozivaju na smanjenje nuklearne zavisnosti zemlje, Vlada nastavlja sa svojim planovima da izgraditi do 14 novih reaktora pre 2050.
Zbog toga situacije kao što je nedavna eksplozija u Flamanvilu još jednom podstiču debatu o tome može li nuklearna energija biti kompatibilna s održivim pristupom energetskoj sigurnosti i okolišu.
Strukturni problemi u nuklearnim elektranama
Jedan od najvećih problema s kojima se suočava nuklearna infrastruktura u Francuskoj je starenje njenih reaktora. Nekoliko studija je pokazalo da je značajan dio reaktora u zemlji prisutan znakovi korozije u kritičnim područjima.
Na primjer, reaktor Penly 1, koji se nalazi u sjeverozapadnoj Francuskoj, jedan je od 16 reaktora za koje je nedavno utvrđeno da imaju ozbiljne probleme s korozijom u svojim rashladnim cijevima. Ovi problemi su doveli do produženog zatvaranja reaktora, smanjenja kapaciteta proizvodnje električne energije i prisiljavanja Francuske da se mjesecima oslanja na uvoz iz susjednih zemalja.
Francuska Uprava za nuklearnu sigurnost naznačila je da ovi problemi do sada nisu rezultirali incidentima, ali su izazvali mnoge kritičare da dovode u pitanje dugoročnu sigurnost francuskih nuklearnih elektrana.
Kvarovi kao što je Penly 1 također odražavaju zabrinjavajuću stvarnost: mnogi francuski reaktori rade izvan svog prvobitnog vijeka trajanja, a produženja licenci postavljaju pitanja o sposobnosti ovih reaktora da rade bezbedno u budućnosti.
Francuska, međutim, ide naprijed s izgradnjom novih reaktora s EPR tehnologijom, kao dio svojih napora da postigne ciljeve dekarbonizacije do 2050. Osim toga, zemlja predvodi koaliciju nacija unutar Evropske unije koja je posvećena energetskoj nuklearnoj kao ključno rješenje za suzbijanje klimatskih promjena.
Unatoč naporima da dekarbonizira svoju ekonomiju, Francuska se našla pred dilemom da nastavi graditi i održavati nuklearne elektrane ili ubrzati prelazak na obnovljive izvore energije, poput vjetra i sunca. Sve više i više glasova poziva na ubrzanje implementacije ovih tehnologija kako bi se izbjeglo više incidenata poput onih u Flamanvilleu ili Penlyju.
U svakom slučaju, nuklearna energija ostaje središnji dio globalne energetske debate, a nedavni događaji u Francuskoj samo su pojačali pitanja o njenoj održivosti i sigurnosti u svijetu koji sve više zahtijeva čistu energiju.
Stoga, sve dok eksplozije, curenje i korozija traju, i dalje će postojati napetost između onih koji nuklearnu energiju vide kao put ka budućnosti s nižim sadržajem ugljika i onih koji su zabrinuti zbog rizika koji su svojstveni ovoj tehnologiji.
Eksplozija u Flamanvilu i problemi u drugim postrojenjima naglašavaju tehničke izazove sa kojima se Francuska suočava u svojoj posvećenosti nuklearnoj energiji. Međutim, za mnoge je sama mogućnost da dođe do katastrofe dovoljan razlog da dovedu u pitanje dugoročnu održivost ovog energetskog modela.