Aberdeen, poznat po tome što je kapital pomorske industrije eksploatacije nafte i gasa, već nekoliko godina vodi radikalnu transformaciju energije u Sjevernom moru. Ova oblast, tradicionalno vezana za proizvodnju fosilnih goriva, ima za cilj da postane svjetski centar za energiju vjetra na moru, u skladu sa globalnim trendovima ka čistijoj i održivijoj energiji.
Smanjenje eksploatacije nafte i prelazak na obnovljive izvore energije
Posljednjih godina, naftna i plinska polja u Sjevernom moru su doživjela značajan pad. Prema konsultantskoj kući Wood Mackenzie, očekuje se da će do 140 polja biti napušteno u narednim godinama, što ih obilježava niska cijena po barelu. Iako ovi resursi pokrivaju značajan dio energetskih potreba Ujedinjenog Kraljevstva, povlačenje naftnih kompanija kao što su Shell i BP i rastući interes za postizanje neutralnosti ugljika do 2050. godine ubrzali su tranziciju.
Evropa je značajno povećala svoje kapacitete vjetroelektrane na moru, pozicionirajući se kao svjetski lider u ovom sektoru. Tokom 2015. godine dodato je 3 gigavata novih kapaciteta vjetroelektrane na moru, a veliki dio se nalazi u Sjevernom moru. Danas u ovim vodama radi više od 3.000 brodskih turbina sa instaliranim kapacitetom koji dostiže 10 gigavata. Očekuje se da će ova brojka rasti u prosjeku za 4 gigavata godišnje do 2030. godine, gurajući Evropu prema ukupno 60 gigavata.
Energija vjetra na moru: budućnost Sjevernog mora
Energija vjetra na moru je dobila na udaru, a sa projektima kao što je Dogger Bank, koja će pokriti 100.000 hektara od sjeveroistočne obale Škotske, regija ide naprijed u energetskom liderstvu. Zauzvrat, projekat Gemini na obali Holandije, sa 150 turbina koje mogu proizvesti 600 megavata, naglašava veličinu ove promjene.
Trenutno, morski vjetar predstavlja približno 1,5% proizvodnje električne energije u Evropi, ali se očekuje da će se ova brojka povećati na 7% do 2030. godine, što je eksponencijalni rast koji će unaprijediti smanjenje emisije stakleničkih plinova i obezbijediti održivu energiju milionima domova.
Investicije i ekonomski izgledi
Procvat vjetroelektrane na moru podržan je ogromnim državnim investicijama. Samo u Velikoj Britaniji više od 20.000 milijardi funti je dodijeljeno za projekte vjetroelektrane na moru, dok se u Evropi očekuje više od 24.000 milijarde eura investicija u narednoj deceniji.
Međutim, uspjeh ovih projekata u velikoj mjeri ovisi o državnoj podršci. Stručnjaci kao što je David Reiner, sa Univerziteta u Kembridžu, naglašavaju da su vladini poticaji ključni za osiguranje dugoročne ekonomske održivosti. Primjer ove državne intervencije je slučaj projekta Gemini, koji je podržan 15-godišnjim ugovorom o prodaji električne energije po cijeni iznad tržišne.
Uprkos kritikama i finansijskim izazovima, mnoge evropske vlade nastavljaju da se oslanjaju na ove tehnologije kao suštinski deo svojih strategija tranzicije ka čistijem i održivijem energetskom modelu.
Izazovi i kritike energetskog modela
Uprkos konsenzusu oko vrijednosti obnovljive energije, preuzimanje energije vjetra na moru nije imun na kritike. Visoki troškovi, koji se kreću između 100 i 120 eura po megavat-satu, u suprotnosti su sa kopnenom energijom vjetra, koja je mnogo isplativija (sa troškovima oko 60-70 eura po megavat-satu). Međutim, projekte na kopnu često blokira lokalna opozicija, što je razvoj mora učinilo održivijom alternativom.
Na ekološkom nivou, Tranziciona uprava Sjevernog mora izvještava da su emisije iz naftnih platformi smanjene za 20% između 2018. i 2021., u skladu s ciljevima neutralnosti ugljika koje je postavila vlada Ujedinjenog Kraljevstva za 2050. Međutim, tenzije i dalje postoje između naftnih kompanija i Evropske vlade zbog strogih novih poreskih politika koje su neke kompanije navele da preispitaju svoje prisustvo u regionu.
Globalni uticaj i energetska sigurnost
Sukob između Rusije i Ukrajine otkrio je ranjivost Evrope u pogledu njene energetske sigurnosti. Ovisnost o uvozu nafte i plina navela je mnoge europske zemlje da ubrzaju svoje projekte morske obnovljive energije kao način da osiguraju veću nezavisnost.
Danska je, na primjer, iznijela ambiciozan plan da utrostruči svoj kapacitet vjetra na moru do 2030. godine, što ne samo da će zemlji omogućiti da bude samodovoljna, već će i izvoziti energiju u druge evropske zemlje.
Norveška je povećala proizvodnju nafte i plina, pokazujući se kao jedan od najvažnijih sudionika u energetskoj sigurnosti kontinenta, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo pokrenulo novu rundu izdavanja dodatnih dozvola za istraživanje.
Mnogi stručnjaci ističu da će vjetar Sjevernog mora igrati ključnu ulogu u ispunjavanju očekivanja o zelenijoj Evropi koja manje ovisi o fosilnim gorivima. Iako su izazovi značajni, kombinacija dugoročnih politika, javnih investicija i povoljnog okruženja nastaviće da ubrzava energetsku tranziciju u narednim godinama.