Zakon o šumama je bio ključno pitanje u upravljanju i zaštiti šumskih resursa u Španiji, zbog njegovog uticaja na šumsko zemljište i prakse urbanog planiranja koje se mogu sprovesti nakon požara. U ovom članku ćemo se pozabaviti kako je reforma iz 2015. godine omogućila reklasifikaciju spaljenog zemljišta i koje su naknadne zakonske izmjene pokušale uravnotežiti urbani razvoj i zaštitu životne sredine.
U 2015. godini izvršena je značajna izmjena Zakona o šumama. Najkontroverznija izmjena bilo je uvođenje mogućnosti reklasifikacije spaljenog zemljišta bez čekanja tradicionalnog perioda od 30 godina. To je izazvalo kontroverzu između sektora koji tvrde da ova mjera može potaknuti požare u špekulativne svrhe i onih koji u tome vide priliku za razvoj.
Prije 2015. godine zakonodavstvo je bilo jasno: nakon požara na šumskom zemljištu bilo je potrebno čekati tri decenije prije nego što se promijeni namjena zemljišta. Ovo ograničenje je imalo za cilj da garantuje da ekosistemi imaju dovoljno vremena da se regenerišu, oporavljaju optimalne uslove za biodiverzitet šuma i sprečavaju uništavanje vegetacije da se koristi u svrhe urbanog planiranja.
Izmjene Zakona o šumama iz 2015. godine
Reforma iz 2015. godine omogućila je trenutnu reklasifikaciju spaljenog šumskog zemljišta u izuzetnim slučajevima ako su postojali 'uvjerljivi razlozi od javnog interesa prvog reda'. Ovu promjenu su različite ekološke grupe, vlasnici šuma, inženjeri i ekolozi shvatili kao prijetnju, koji su upozorili da bi ova mjera mogla podstaći namjerno uništavanje zaštićenih područja kako bi se otvorio prostor za urbane projekte pod izgovorom javnog interesa.
Među opravdanjima datim za ovu modifikaciju bila je potreba da se ubrzaju određeni projekti koji se smatraju od vitalnog značaja za društvo, kao što su javna infrastruktura ili razvoj koji bi se inače suočio sa dugim kašnjenjima. Međutim, formulacija zakona izazvala je nesigurnost, jer nije jasno definisala šta se smatra „preovlađujućim javnim interesom“, što je otvorilo vrata mogućim zloupotrebama.
Prijedlog popravka u 2024
Već 2024. godine, PSOE je predstavio prijedlog rektifikacije koji nastoji ograničiti sposobnost autonomnih zajednica da reklasifikuju spaljeno zemljište. Novi prijedlog ima za cilj eliminaciju izuzetaka koji omogućavaju trenutnu promjenu namjene opožarenog zemljišta i pojačati obavezu održavanja takvih zemljišta kao zaštićenih šumskih područja u periodu od 30 godina.
Cilj je da se garantuje da lokalne i regionalne administracije ulažu istinski napor u oporavak i regeneraciju zemljišta zahvaćenog požarima, umesto da traže prekvalifikaciju zemljišta i učine ga pogodnim za razvoj. Da bi se to postiglo, PSOE je predložio izričitu zabranu svake aktivnosti koja nije u skladu sa prirodnom regeneracijom tokom perioda određenog regionalnim zakonodavstvom. To može uključivati ograničenja cirkulacije vozila, intenzivnu ljudsku intervenciju ili bilo koju vrstu posla koji bi mogao ometati ekološki oporavak područja.
Važno je naglasiti da se ispravljanjem predloženim 2024. također nastoji spriječiti podmetanje požara u špekulativne svrhe, nešto što je posljednjih decenija izazivalo zabrinutost, posebno u područjima visoke urbane vrijednosti, kao što su obale i blizine. velikih gradova, gdje je pritisak na nekretnine jači.
Debata o špekulacijama nekretninama
Jedna od najkontroverznijih tačaka u vezi sa reformom Zakona o šumama je odnos između šumskih požara i reklasifikacije zemljišta za razvoj nekretnina. Otkako je ukinuta zabrana reklasifikacije bez čekanja 30 godina, u javnoj raspravi prisutna je bojazan da će špekulativne grupe spaljivati šumsko zemljište kako bi ga uredile. Iako nema uvjerljivih dokaza da se to događa sistematski, strah je naveo pokrete poput Podemosa da promoviraju nove reforme koje blokiraju svaki pokušaj da se spaljena zemlja iskoristi u ekonomske svrhe.
Špekulacije nekretninama postale su stalna briga vlasti i ekoloških nevladinih organizacija. Konfederalna parlamentarna grupa Unidas Podemos bila je posebno kritična prema reformi iz 2015. godine, tvrdeći da je ona omogućila privatnim interesima da iskoriste pravne rupe za dobijanje građevinskog zemljišta na štetu biodiverziteta i ekosistema. Predložili su kategorično eliminisanje ovih izuzetaka i definitivno ograničavanje mogućnosti reklasifikacije, promicanje regeneracije opožarenog zemljišta i izbjegavanje bilo kakve gradnje na njima.
Ekološki uticaj požara i prekvalifikacija
Šumski požari imaju razoran uticaj na prirodne ekosisteme. Krčenje šuma uzrokovano požarom utiče i na faunu i na floru, uništavajući staništa i uzrokujući gubitak vrsta. Nadalje, gubitak vegetacijskog pokrivača također direktno utiče na sposobnost tla da zadrži vodu, što može dovesti do dezertifikacije u nekim područjima, kao i do erozije tla.
Kada se spaljeno zemljište reklasificira za urbanu ili poljoprivrednu upotrebu, tlo nema mogućnosti da se oporavi, što pogoršava ove probleme i može uzrokovati nepovratnu štetu ekosistemu. Rješenja koja predlažu različite političke stranke u vezi sa Zakonom o šumama odražavaju ovaj strah i nastoje da garantuju da je prirodna regeneracija prioritetni element nakon požara.
U mnogim slučajevima ulaganja u regeneraciju izgorjelog zemljišta zahtijevaju aktivno pošumljavanje, zaštitu raseljenih divljih životinja i obnovu oštećenih vodnih sistema kako bi se ekosistemi mogli vratiti u zdravo stanje. Politika zaštite šuma mora uzeti u obzir ove dugoročne aspekte, nešto što nije uvijek bilo prioritet u reformama Zakona o šumama.
Iz tog razloga, zaštita šuma nakon požara mora se posmatrati kao ulaganje u budućnost životne sredine, a ograničenje reklasifikacije izgorjelog zemljišta je osnovno sredstvo zaštite ovih prostora.
Debata o reklasifikaciji opožarenog zemljišta ima ne samo ekološke implikacije, već i društvene i ekonomske, jer utiče na urbano planiranje, biodiverzitet i kvalitet života ljudi koji žive u područjima pogođenim požarima.
Konačno, različite političke snage i društvene grupe nastavljaju da traže ravnotežu između zaštite životne sredine i omogućavanja razvoja infrastrukture koja može doprinijeti dobrobiti zajednice u cjelini. U trenutnom kontekstu klimatskih promjena i rastućih šumskih požara, osiguravanje prioriteta zaštite izgorjelog zemljišta postalo je centralno pitanje ekoloških politika.