u biogoriva To su goriva dobivena iz biljne ili životinjske biomase. Ova goriva se promoviraju kao održivije energetsko rješenje u odnosu na tradicionalna fosilna goriva. Po poreklu su klasifikovane u tri generacije, mada se govori i o četvrtoj koja je u fazi razvoja.
Prva generacija biogoriva
u prva generacija biogoriva Oni su prvi koji su razvijeni i proizvedeni su od prehrambenih usjeva. To uglavnom uključuje kukuruz, šećernu trsku, soju i druge poljoprivredne kulture koje se također koriste za ishranu ljudi ili životinja. Ova najčešća biogoriva su bioetanol i biodizel.
Sjedinjene Američke Države i Brazil su glavni proizvođači ove vrste biogoriva. Za proizvodnju bioetanola uglavnom koriste kukuruz i šećernu trsku, dok Evropa naginje korišćenju useva kao što su pšenica i repa. Ova generacija biogoriva izaziva zabrinutost zbog korišćenje poljoprivrednog zemljišta namijenjena za proizvodnju hrane, koja bi mogla proizvesti nesigurnost hrane i utiču na cene robe.
U slučaju bioetanola, nema značajnih hemijskih razlika u finalnom proizvodu dobijenom od prehrambenih usjeva i drugih vrsta sirovina. Međutim, proizvodnja bioetanola prve generacije je ekonomičnija jer se proizvodi iz već dostupnih resursa, kao što su kukuruz i šećerna trska.
Biodizel Prva generacija se uglavnom proizvodi od biljnih ulja (kao što su sojino ili palmino ulje) ili životinjskih masti. Najčešći proces je transesterifikacija, koja pretvara trigliceride u biodizel ekstrakcijom glicerina.
Nažalost, dugoročno gledano, ova vrsta biogoriva se ne smatra održivim rješenjem iz nekoliko razloga. Intenzivno korištenje poljoprivrednog zemljišta za energetske usjeve može stvoriti ozbiljne ekološke probleme, kao što su krčenje šuma ili iscrpljivanje nutrijenata u tlu. Zauzvrat, klimatske promjene utiču na prinose usjeva, što otežava održivost ove vrste biogoriva u velikim razmjerima.
Druga generacija biogoriva
u druga generacija biogoriva Oni nastoje prevladati ekološka i društvena ograničenja prve generacije biogoriva. Proizvedeni su od organski otpad ili neprehrambeni materijal, kao što su ostaci usjeva, šumski ostaci ili već korištena ulja. Ova biogoriva pomažu u smanjenju pritiska na poljoprivredno zemljište i omogućavaju korištenje otpada koji bi se inače smatrao beskorisnim.
Biodizel u ovoj kategoriji može se dobiti iz recikliranih ulja, kao što je korišteno jestivo ulje, što ovu vrstu biogoriva čini mnogo održivijim. Nadalje, proizvodnja od bioplin, kao i metan, može se dobiti anaerobnom digestijom organskog otpada.
Treća generacija biogoriva
u treća generacija biogoriva se dobijaju uglavnom od alge, koji su u stanju da proizvode velike količine lipida -više od 50% svoje težine -. Ovi lipidi se mogu transformirati u biodizel kroz procese slične onima koji se koriste s biljnim uljima. Iako se još ne proizvode u velikim količinama, biogoriva od algi predstavljaju obećavajuću opciju zbog svoje visoke proizvodne efikasnosti i malog utjecaja na korištenje poljoprivrednog zemljišta.
Alge mogu rasti na zemljištu koje nije pogodno za poljoprivredu i ne konkurira prehrambenim kulturama. Očekuje se da će u budućnosti ova vrsta biogoriva igrati ključnu ulogu u energetskoj tranziciji ka čistijim i održivijim izvorima.
Važnost i budući izazovi
Iako biogoriva nude alternativa fosilnim gorivima, ključno je razmotriti dugoročne uticaje njegove proizvodnje i upotrebe. Biogoriva prve generacije, posebno, još uvijek predstavljaju dilemu između osiguravanja sigurnosti hrane i zadovoljavanja globalne potražnje za energijom.
UN su izrazile zabrinutost zbog utjecaja biogoriva prve generacije na ishranu svijeta, preporučivši zemljama da se fokusiraju na razvoj naprednih biogoriva. Kako tehnologija napreduje, očekuje se da biogoriva druge i treće generacije postanu primarna opcija za osiguranje održive i efikasne proizvodnje energije.
Međutim, klimatske promjene su još jedna važna varijabla u ovoj jednačini. Suše, dezertifikacija i drugi ekstremni klimatski događaji utiču na globalnu poljoprivrednu proizvodnju, tako da bi forsiranje intenzivnog uzgoja za proizvodnju biogoriva prve generacije moglo pogoršati postojeće ekološke probleme.
Ukratko, biogoriva moraju biti dio šire energetske tranzicije koja uključuje druge oblike obnovljive energije poput sunca ili vjetra. Definitivno rješenje leži u pronalaženju ravnoteže između proizvodnje energije i zaštite prirodnih i prehrambenih resursa. Kako tehnologija nastavlja da napreduje, druga i treća generacija biogoriva obećavaju održiviju energetsku budućnost.