El Projekat čišćenja okeana, Osnovao Boyan slat 2013. godine, jedna je od najinovativnijih i najambicioznijih inicijativa u borbi protiv plastičnog zagađenja okeana. Slat, koji je imao samo 19 godina kada je pokrenuo projekat, iznio je hrabar plan za dramatično smanjenje količine plastike u okeanima, koristeći pasivni sistem koji koristi oceanske struje za hvatanje otpada bez tekuće aktivne intervencije.
Šta je čišćenje okeana?
Ocean Cleanup je neprofitna organizacija sa sjedištem u Holandiji koja ima za cilj uklanjanje plastike iz okeana i zaustavljanje njenog ulaska iz rijeka. Svake godine se procjenjuje da 8 miliona tona plastičnog otpada stižu do okeana, doprinoseći formiranju područja kao što su Great Pacific Garbage Patch, koja ima procijenjenu površinu tri puta veću od Španije.
Središnji fokus projekta je plutajuća struktura u obliku slova U koja funkcionira kao džinovski lijevak, hvatajući plastični otpad, a istovremeno omogućava prolazak morskih divljih životinja. Ovo je ključni faktor koji razlikuje The Ocean Cleanup od drugih rješenja, jer ne koristi konvencionalne mreže koje bi mogle biti štetne za morski život. Sistem je potpuno pasivan, koristeći prednosti prirodnih struja za premještanje otpada do centralne tačke gdje se prikuplja.
Prvi uspjesi projekta
Projekat je imao brojne prekretnice od svog nastanka. U 2019. godini bilo je moguće prikupiti 55 tona plastičnog otpada u Velikom pacifičkom otpadu u operaciji koja je trajala šest sedmica. Važnost ovog dostignuća je u tome što je pokazalo da, iako je plastika u okeanima ogroman problem, moguće je početi djelotvorno čistiti uz odgovarajuću tehnologiju.
Danas, The Ocean Cleanup nije fokusiran samo na okean, već je postavio sisteme u nekoliko ključnih rijeka širom svijeta. Logika iza ovoga je to Većina plastike koja dospijeva u okeane potiče iz rijeka, što sugerira da se zaustavljanjem protoka plastike iz ovih vodenih tijela zagađenje mora može značajno smanjiti na izvoru.
Kako sistem prikupljanja radi u okeanu?
Sistem koji se koristi u okeanima zasniva se na plutajućoj strukturi u obliku slova U koja je opremljena podvodnim perajima kako bi se spriječilo da plastika pobjegne. Za razliku od drugih inicijativa, ne koristi konvencionalne mreže, omogućavajući ribama i drugim morskim vrstama da slobodno plivaju ispod barijere. Kako se plastika nakuplja u središtu konstrukcije, pomoćni čamac je skuplja za daljnju obradu.
Ovaj inovativni dizajn čini sistem veoma efikasnim, koristeći prednosti prirodnih okeanskih struja za koncentrisanje otpada. Dugoročni cilj The Ocean Cleanup je eliminacija do 90% plastike plutati u okeanima do 2040.
Inicijativa za presretanje rijeka
Osim okeana, Ocean Cleanup je svoje napore usmjerio i na rijeke, stvarajući rješenja kao što su Interceptor. Ovaj uređaj je lansiran 2019. godine i posebno je dizajniran da zaustavi protok plastike prije nego što stigne do mora. Interceptor je potpuno autonoman i raspoređen je u nekim od najzagađenijih rijeka na svijetu, kao što su rijeka Mekong u Vijetnamu i Citarum u Indoneziji.
Ovaj uređaj može prikupiti do 50 tona otpada dnevno i već je počeo sa radom u nekoliko zemalja. Zaustavljanjem protoka plastike iz rijeka, napadnuti su primarni izvori plastičnog zagađenja, stvarajući čak i veći utjecaj od direktnog čišćenja okeana.
Mikroplastika: skriveni izazov
Uprkos velikom napretku u borbi protiv zagađenja, The Ocean Cleanup suočava se s kritikama jer se ne bavi direktno problemom mikroplastika i nanoplastika koji plutaju u vodenom stupcu ili koji se talože na morskom dnu. Ovi fragmenti su premali da bi ih sadašnji sistemi uhvatili i već utječu na vodene ekosisteme na alarmantan način. Nadalje, mikroplastika završava, zabrinjavajuće, u ljudskom lancu ishrane.
Boyan Slat i njegov tim svjesni su ovog izazova i rade na razvoju novih tehnologija koje se mogu nositi s manjom plastikom, iako prioritet ostaje hvatanje velikog otpada prije nego što se razgradi u mikroplastiku.
Izazovi i budućnost projekta
Iako je The Ocean Cleanup postigla veliki napredak, ostaju logistički izazovi, poput sortiranja i skladištenja prikupljene plastike. Kako projekat povećava svoje operacije, povećanje količine smeća znači potrebu za tim optimizirati sabijanje otpada kako na moru tako i na kopnu kako bi se smanjili troškovi transporta.
Od 2021. godine, The Ocean Cleanup je uspio ukloniti više od 200 tona plastike iz okeana, uključujući i izazovnu mikroplastiku. Međutim, procjenjuje se da je samo 1% morske plastike vidljivo na površini, tako da zadatak čišćenja okeana ostaje monumentalan.
Kako se The Ocean Cleanup kreće ka svom ambicioznom cilju čišćenja 90% okeanske plastike do 2040. godine, jasno je da tehnologija sama po sebi neće riješiti problem. Globalna saradnja bit će ključna za smanjenje proizvodnje plastike i poboljšanje sistema recikliranja, kako bi se spriječilo da više otpada dospije u morski ekosistem.
Projekat je povećao globalnu svijest o zagađenju plastikom, uključujući vlade, kompanije i građane u tu svrhu. Kombinacija tehnoloških inovacija i obrazovanja mogla bi biti ključ za spašavanje naših okeana.
konačno postoji lik koji je zainteresiran za ovo okruženje, pridružujem se njegovoj kampanji, jer znam kako se razvija, okidač je ispaljen velikom brzinom, njegove će posljedice biti pogubne u kratkom i dugom roku, vrijeme je da se djeluje protiv Natjecanja koja vode svijet u globalnu katastrofu, planeta nastavlja da govori, ne znamo kakve će posljedice biti kasnije, takođe sam u kampanji za globalno zagrijavanje, znam da ćemo, ako se ujedinimo, biti sposoban da reguliše toliko zagađivanje rijeka da njegove vode odlaze u mora da se usput more depopulira zbog tolikog zagađenja iz rijeka i zemlja se depopulira.