U avgustu 2010, u Evropska unija implementirao istorijsku mjeru: zabranio je prodaju proizvoda dobivenih iz FOČA na cijeloj teritoriji zajednice. Ova odluka je zasnovana na oštroj kritici organizacija za prava životinja, koje su tvrdile da su korištene metode lova bile pretjerano okrutne.
Mjera koju je poduzela EU uglavnom je uticala na divove u lovu na tuljane poput Kanade i Norveške, koji su 2012. godine odlučili osporiti zabranu pred WTO-om (Svjetska trgovinska organizacija). Međutim, krajem 2013. STO je presudila u korist EU, potvrdivši zabranu. Na ovu odluku ponovo su se žalile Kanada i Norveška, ali je konačno 22. maja 2014. STO ratifikovala svoju prvobitnu odluku, čime je okončan trgovinski sukob između ovih zemalja i EU.
Razlozi zabrane: Okrutnost u lovu na tuljane
Zabrana To je uglavnom bilo opravdano upotrebom metoda lova koje se smatraju okrutnim. Prema Brigitte Bardot fondacija, mlade foke su tukli hackapicima, štapom od 1,5 metara metalnim čekićem, a potom na licu mjesta odrali kožu. Ova metoda je međunarodno opisana kao nevjerovatno okrutna, izazivajući ogromno neodobravanje grupa za zaštitu životinja širom svijeta.
Komercijalizacija proizvoda od tuljana uglavnom je uključivala kožu, masnoću i ulje, koji se koriste za proizvodnju raznih artikala u rasponu od odjeće do dodataka omega 3 masnih kiselina, međutim, nakon uvođenja zabrane, svi ovi artikli su eliminirani sa europskog tržišta , što je predstavljalo značajan udar na privrede pojedinih zemalja čija je industrija u velikoj meri zavisila od ovih proizvoda.
Ekonomski uticaji i izuzeci od pravila
Jedna od glavnih briga nakon uspostavljanja embarga bio je ekonomski uticaj na zajednice Aboridžina kao što su inuit, koji su od predaka zavisili od lova na tuljane za svoj život. Europsko zakonodavstvo predviđa neke iznimke kako bi se omogućio ulazak proizvoda od tuljana ako potiču iz tradicionalnih i održivih lova koje vrše ove zajednice.
Uprkos ovim izuzecima, pogođene zemlje, posebno Kanada, su pred WTO-om tvrdile da su ove vrste zabrana prekršile međunarodne trgovinske propise. U stvari, evropska zabrana određenih koža tuljana iz 1983. već je imala katastrofalne posljedice za inuitske zajednice, uzrokujući ekonomski kolaps i porast stope samoubistava u nekim regijama.
Uloga Svjetske trgovinske organizacije (STO)
WTO, kao globalno tijelo zaduženo za nadgledanje i posredovanje u trgovinskim sporovima, odigralo je ključnu ulogu u ovom sukobu. U decembru 2013. STO je podržala stav EU, utvrdivši da zabrinutost za dobrobit životinja može opravdati trgovinska ograničenja.
Ova odluka predstavlja presedan, jer je zauzela stav zasnovan na moralnim i etičkim principima, nešto relativno bez presedana u oblasti međunarodne trgovine. Kanada i Norveška su nastavile da se žale na odluke, ali konačna presuda od 22. maja 2014. potvrdila je valjanost evropskog embarga, postavljajući teren za buduće trgovinske sporove u kojima bi dobrobit životinja mogla biti dio argumenta.
Efekti embarga u Kanadi i Norveškoj
Kanada i Norveška, dvije zemlje s dugom tradicijom komercijalnog lova na tuljane, bile su duboko pogođene zabranom. Kanada je, posebno, bila jedan od glavnih izvoznika proizvoda od tuljana, s brojkama prema kojima je njen godišnji lov bio između 200.000 i 300.000 primjeraka.
Industrija Kanada, koja nije obuhvatila samo prodaju krzna, već i tuljanovog mesa, ulja i organa, pretrpjela je razorni udarac. Uprkos tvrdnjama da su nove tehnike lova „humanije“, percepcija javnosti i globalno zagovaranje dobrobiti životinja ozbiljno su narušili njenu reputaciju na međunarodnom tržištu.
Šta je sa lovom na tuljane u drugim zemljama?
Na globalnom nivou, lov na tuljane nije relevantan samo u Kanadi i Norveškoj. Grenland je, na primjer, na drugom mjestu po lovu na tuljane, sa više od 165.000 lova na tuljane godišnje. Iako je ovaj lov neophodan za opstanak njegovih lokalnih zajednica, debata o njegovoj etici i održivosti se nastavlja.
Namibija je još jedna zemlja u kojoj je komercijalni lov na tuljane još uvijek relevantan. Oko 80.000 foka godišnje se lovi uz njegove obale, što je također izazvalo kritike aktivista za prava životinja. Nasuprot tome, Norveška je smanjila broj lova na tuljane na manje od 15.000 godišnje, opravdavajući ovu praksu prvenstveno upravljanjem ribljim fondovima.
Međunarodni propisi koji regulišu lov i komercijalizaciju tuljana
El Uredba (EZ) br. 1007/2009 To je pravni okvir koji uspostavlja propise u Evropskoj uniji za marketing proizvoda dobijenih od pečata. Prema ovoj uredbi, ovi proizvodi se mogu staviti na tržište samo ako potiču iz lova koje provode autohtone zajednice, kao što su Inuiti, uvijek poštujući uslove života i dobrobit životinja.
Treba obratiti pažnju na to da proizvodi dobiveni lovom na tuljane moraju imati certifikat koji potvrđuje da ispunjavaju zahtjeve utvrđene propisom. Osim toga, putnici mogu unijeti proizvode od tuljana samo ako su za ličnu upotrebu, a ne u komercijalne svrhe.
Ovi propisi su poslužili kao važan presedan u drugim sporovima oko marketinga proizvoda dobivenih od životinja. Nastavljaju se rasprave o mogućnosti primjene ove vrste propisa na druge prakse koje uključuju zlostavljanje životinja.
Zabrana proizvoda od tuljana u Evropi stvorila je značajan presedan, postavljajući temelje za druge važne mjere u odbrani dobrobiti životinja. Iako je imao značajan ekonomski uticaj na određene zemlje i zajednice, takođe je označio značajnu pobedu zagovornika prava životinja širom sveta.