El uglja Ostaje ključni izvor energije uprkos tome što se u nekim zemljama suočava sa smanjenjem upotrebe. U 2006. godini predstavljao je 25% svjetske primarne energije, što je brojka koja je porasla na 29.6% u 2012. Trenutno se potroši oko 184.000 kilograma uglja u sekundi, što je ekvivalentno oko 5.8 milijardi tona ovog minerala koji se sagorije godišnje . Ova potražnja ostaje visoka u zemljama kao što su Kina i Indija, gdje je ugalj neophodan za zadovoljenje njihovih rastućih energetskih potreba.
Rezerve uglja u svijetu
Dokazane rezerve uglja Oni su tokom vremena pretrpjeli fluktuacije. Između 1999. i 2005. godine, procjena korisnog vijeka trajanja globalnih rezervi išla je sa 227 na 144 godine. Trenutno su svjetske rezerve uglja između 860.000 i 984.000 miliona tona, raspoređene u više od 70 zemalja. Ugalj je geografski široko rasprostranjen izvor energije, što omogućava stabilnost cijena u odnosu na druga goriva.
Najveće zemlje po rezervama su Sjedinjene Američke Države sa više od 248.000 milijardi tona, Rusija sa 162.000 milijarde i Kina sa 143.000 milijarde. Druge zemlje poput Australije, Indije, Njemačke i Južne Afrike također imaju značajne količine rezervi. Ove brojke garantuju opskrbu ugljem više od 200 godina ako trenutna potrošnja ostane stabilna.
Glavne zemlje proizvođači i potrošači uglja
El uglja To je vitalni resurs u mnogim zemljama, a Kina je najveći proizvođač i potrošač na svijetu, a slijede Indija i Sjedinjene Američke Države. Kina čini više od 50% globalne proizvodnje uglja, ističući se po kontinuiranom razvoju industrijskih postrojenja baziranih na uglju, uprkos svojim obavezama da smanji emisiju CO2. Indija, sa svoje strane, veoma blisko prati Kinu u pogledu proizvodnje, iako sa manjim intenzitetom.
U pogledu globalnih rezervi uglja izdvajaju se sljedeće zemlje:
- Sjedinjene Američke Države: 248.000 milijardi tona (23% globalnih rezervi).
- Rusija: 162.000 milijarde tona (16% svjetskih rezervi).
- Kina: 143.000 milijarde tona (12% globalnih rezervi).
- Australija i Južna Afrika: važni igrači na globalnom tržištu uglja, zahvaljujući svojim obilnim rezervama.
Vrste uglja i njihova upotreba
Postoje različite vrste uglja koji su klasifikovani prema sadržaju ugljenika i energetskim svojstvima. Nastali su od biljnih ostataka zarobljenih u močvarama pod visokim pritiscima i temperaturama tokom stotina miliona godina.
- Antracit: Ima najveći sadržaj ugljenika (85%) i najefikasniji je za proizvodnju toplote. Koristi se u industrijskim kotlovima i grijanju.
- Bitumenski: Ima srednji sadržaj ugljika (45-86%) i koristi se posebno u proizvodnji električne energije i proizvodnji čelika.
- Subbituminous: Rasprostranjeniji je i uglavnom se koristi za proizvodnju električne energije zbog svoje energetske efikasnosti.
- Lignit: Poznat i kao mrki ugalj, ima niži sadržaj ugljika i energetsku efikasnost, a koristi se uglavnom u elektranama u blizini ležišta kako bi se smanjili troškovi transporta.
Utjecaj korištenja uglja na okoliš
Upotreba uglja To je jedan od glavnih izvora emisije CO2 u svijetu, koji predstavlja do 40% globalnih emisija povezanih s energijom. Ovaj problem i dalje postoji uprkos međunarodnim naporima, kao što je Pariški sporazum, za smanjenje emisija i borbu protiv klimatskih promjena. Osim CO2, sagorijevanje uglja stvara i druge zagađivače kao što su sumpor-dioksid (SO2) i dušikovi oksidi (NOx), koji doprinose kiselim kišama i drugim ekološkim problemima.
Uprkos naporima da se smanji upotreba uglja Usvajanjem novih tehnologija, kao što je hvatanje i skladištenje ugljika (CCS), prelazak na čistije izvore energije i dalje se suočava sa izazovima, posebno u ekonomijama u razvoju koje zavise od uglja za svoj ekonomski razvoj. Troškovi i sporo usvajanje ovih tehnologija otežavaju značajno smanjenje uticaja uglja u kratkom roku.
Budućnost uglja ostaje neizvjesno, ali je jasno da je i dalje od vitalnog značaja za mnoge zemlje. Kako se svijet kreće ka održivijim izvorima energije, efikasnost proizvodnje i razvoj čistijih tehnologija bit će ključni za ublažavanje utjecaja na okoliš.