Zagađenje zraka odgovorno je za hiljade preranih smrti i pogoršanje mnogih bolesti, posebno u velikim gradovima, gdje ga pogoršavaju faktori kao što su koncentracija vozila ili nedostatak kiše. Gradovi poput Madrida, Barcelone i Valladolida morali su implementirati mjere za ublažavanje ovog problema, kao što su ograničenja saobraćaja, posebno u danima najvećeg zagađenja.
Nadalje, nekoliko studija je pokazalo da zagađenje ne ostaje samo u velikim gradovima, već utiče i na susjedne zajednice, šireći se vjetrovima i oštećujući obližnja ruralna područja. Ovaj problem zahtijeva hitna i globalna rješenja.
Efekti zagađenja zraka u gradovima
Jedan od najozbiljnijih problema koji proizilaze iz zagađenja vazduha je direktan uticaj koji ono ima na zdravlje ljudi. Procjenjuje se da zagađenje zraka doprinosi smrti oko 2.700 ljudi godišnje u Španiji. Respiratorne bolesti kao što je astma pogoršavaju se visokim nivoom zagađivača kao što je azot dioksid (NO2), koji dostižu opasne nivoe tokom epizoda visokog zagađenja.
U tom kontekstu, gradovi poput Madrida i Valladolida uveli su ograničenja saobraćaja. Tokom 2017. godine sprovedeno je više od 30 dana ograničenja, kako bi se smanjili nivoi zagađivača, posebno u centralnim područjima. Međutim, epizode visokog zagađenja nisu samo španski problem. U drugim evropskim i svjetskim gradovima također se ovi nivoi povećavaju zbog urbanizacije i ovisnosti o automobilima.
Dušikov dioksid je jedan od glavnih uzroka zagađenja u gradovima. Ovaj opasni plin, koji se uglavnom proizvodi iz izduvnih cijevi vozila, miješa se s drugim hemikalijama i dovodi do stvaranja još štetnijih čestica. Ovi zagađivači, u kombinaciji s drugim tvarima kao što su ugljični monoksid i sumpor dioksid (SO2), uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme uključujući kardiovaskularne i respiratorne bolesti i rak pluća.
Posljedice zagađenja po zdravlje i okoliš
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) postavlja sigurnosne granice za prisustvo kontaminirajućih čestica u zraku. Međutim, u gradovima poput Madrida i Barselone, ove granice se redovno prekoračuju, posebno čestice PM10, koje imaju promjer manji od 10 mikrona i mogu prodrijeti duboko u pluća.
U stvari, dugotrajna izloženost visokim razinama PM10 povezana je s problemima kao što su kronične bolesti pluća, akutne respiratorne infekcije i povećan rizik od raka. Drugi zagađivači kao što je troposferski ozon (O3) također pogoršavaju respiratorne uslove, posebno tokom ljetnih mjeseci, kada su temperature više, a hemijske reakcije u atmosferi brže.
Mjere koje poduzimaju gradovi za smanjenje zagađenja
Suočeni sa ovim scenarijem, neki gradovi su počeli da preduzimaju strože mere. Madrid je, na primjer, aktivirao nekoliko protokola protiv zagađenja koji ograničavaju brzinu na glavnim arterijama i zabranjuju parkiranje u najugroženijim područjima. Ova ograničenja pomažu u sprečavanju vrtoglavog porasta nivoa NO2, ali faza upozorenja 4 još nije postignuta, koja bi se sastojala od ograničavanja saobraćaja za 50%, naizmjeničnih parnih i neparnih tablica.
S druge strane, gradovi poput Valladolida zabranili su kretanje vozila kroz povijesnu jezgru u dane najvećeg zagađenja, te promovirali korištenje javnog prijevoza i drugih održivih sredstava poput bicikala. Međutim, jedan od problema koje stručnjaci najviše pominju je to što ovi sistemi nisu u potpunosti integrisani u svim pogođenim gradovima.
Zone niske emisije (ZBE) su takođe postale popularne u nekoliko evropskih i španskih gradova, kao deo Zakona o klimatskim promenama. Ove zone ograničavaju pristup vozilima koja najviše zagađuju, što je rezultiralo značajnim poboljšanjem kvaliteta zraka.
Glavni uzroci zagađenja
Pored tradicionalnih faktora kao što su saobraćaj i industrija, grijanje doma, poljoprivredne prakse i loše upravljanje otpadom također su važni doprinosi zagađenju u gradovima. Vozila, posebno ona koja koriste fosilna goriva kao što su benzin i dizel, odgovorna su za veliki dio emisije NO2 i PM10.
Nedavni izvještaj Evropske agencije za životnu sredinu identificira cestovni saobraćaj kao jedan od najvećih izvora zagađenja u Evropi, pri čemu su u najugroženijim gradovima povećani nivoi suspendiranih čestica i drugih zagađivača kao što su sumpor-dioksid i ugljični dioksid (NH3). , koji nastaje spaljivanjem fosilnih goriva i industrije.
Drugi važan uzrok je intenzivna poljoprivreda, koja stvara velike količine amonijaka zbog prekomjerne upotrebe azotnih đubriva i lošeg upravljanja životinjskim otpadom. Ovi zagađivači često stvaraju sekundarne čestice koje doprinose lošem kvalitetu zraka.
Međutim, nije sve u drumskom saobraćaju i industriji. Krčenje šuma i porast globalnih temperatura također direktno utiču na kvalitet zraka. Kako šume, koje djeluju kao ponori ugljika, opadaju, sve više ugljičnog dioksida ostaje u atmosferi, što doprinosi efektu staklene bašte i klimatskim promjenama.
Kako bi riješili ovaj problem, mnogi gradovi istražuju alternativne načine za smanjenje svojih emisija, uključujući korištenje obnovljive energije i primjenu čistih tehnologija u tvornicama.
U konačnici, rješenja za ovaj problem moraju integrirati ekološke politike, veću kontrolu i sankcije za vozila koja najviše zagađuju, te promjenu u načinu na koji ljudi percipiraju transport i korištenje resursa.
Svijest građana i podrška zelenim politikama ključni su za postizanje smanjenja zagađenja u našim gradovima i stvaranje mjesta pogodnije za život za sve.