Kao što smo već govorili u drugim prilikama, plastika je glavni zagađivač za naša mora i okeane. Milioni tona plastike pohranjeni su u našim okeanima, uzrokujući negativne utjecaje na floru i faunu koja u njima živi.
Ima oko 12 miliona tona plastičnog otpada u morima. Ovo zagađenje nije toliko vidljivo kao drugi oblici zagađenja, ali je očigledno globalni problem. Stručnjaci procjenjuju da do pet posto plastike proizvedene u svijetu završi kao otpad u morima. Ali šta se dešava sa ovom plastikom? I kakvi su njeni efekti na morski ekosistem?
Zagađenje mora i okeana
Većina plastike do mora dolazi rijekama. Jednom kada ovaj otpad stigne do okeana, distribuira se morskim strujama, pogađajući velika područja. Krhotine se ne nalaze samo na obalama, već i na površini i dnu mora. osim toga, 80% zagađenja mora dolazi sa kopna, dok samo 20% stvaraju pomorske aktivnosti kao što su brodovi.
Plastični otpad može dospjeti u more zbog nepravilnog upravljanja otpadom, vjetra i kiše koji ga odvlače u rijeke, kao i zbog slučajnog izlivanja. Kad jednom uđu u okean, njihova sudbina je neizvjesna: mogu plutati, potonuti ili ih proguta morska fauna. Ovo nas dovodi do jednog od najalarmantnijih aspekata ove ekološke krize: mikroplastika.
Problem mikroplastike
Jedan od najvećih problema trenutnog zagađenja plastikom je mikroplastika. To su male plastične čestice, koje su rezultat razgradnje većih predmeta ili čestica koje se ispuštaju direktno u okoliš kroz kozmetiku ili habanje guma. Trenutno se procjenjuje da 5 milijardi mikroplastičnih čestica Oni plutaju u našim okeanima, ukupne težine 270.000 tona. Prema istraživanju, 94% morskih ptica koje uginu kod obala Njemačke ima mikroplastiku u želucu.
Mikroplastiku je teško ukloniti iz okoline i lako se raspršuje. Njihova mala veličina znači da ih mnoge životinje jedu misleći da su hrana, što uzrokuje probavne probleme, pothranjenost i ponekad smrt. Osim toga, ulaskom u lanac ishrane, ljudi također mogu konzumirati mikroplastiku putem morskih plodova.
Plastične kese i problem zemalja u razvoju
U mnogim razvijenim zemljama, poput Njemačke, plastične vrećice su sve više ograničene ili eliminirane. Međutim, u nekim ekonomijama u razvoju, upotreba plastike i dalje raste zbog industrijskog rasta. Ovo značajno povećava zagađenje plastikom. Prema najnovijim podacima, skoro 150 miliona tona plastike već pluta okeanima.
U ovim regionima, sistemi prikupljanja i upravljanja otpadom su nedovoljni ili nepostojeći. Nedostatak adekvatne infrastrukture olakšava da plastični otpad završi u rijekama, a potom i u morima, što postaje globalni problem. na primjer, samo 9% plastike se reciklira širom svijeta, što pogoršava krizu plastičnog otpada. Zagađenje uzrokovano zemljama u razvoju ozbiljno utiče na morske ekosisteme i predstavlja globalni izazov.
Trošak čišćenja obale od samo jednog kilometra može dostići 65.000 eura godišnje, što predstavlja ogroman finansijski teret za lokalne samouprave.
Utjecaj na morsku faunu
Utjecaj plastike na morski život je razoran. Više od 600 vrsta Morska područja su pogođena plastičnim otpadom, bilo gutanjem ili zarobljavanjem u njemu. Kitovi, delfini i morske kornjače miješaju plastični otpad sa hranom, što ima ozbiljne posljedice. 2018. u Mursiji je pronađen kit sa 30 kilograma plastike u stomaku, što je uzrokovalo njegovu smrt od abdominalne infekcije.
Mikroplastika ne samo da šteti većim vrstama, već utiče i na male ribe i druga okeanska stvorenja. Ove čestice se akumuliraju u njihovim organizmima i, kada ih pojedu veći grabežljivci, ulaze u lanac ishrane. Na kraju, ljudi također mogu konzumirati ovu mikroplastiku kada jedu kontaminiranu morsku hranu.
Plastika i njen odnos sa klimatskim promjenama
Plastika ne samo da ima negativne efekte na morske ekosisteme, već utiče i na klimatske promjene. Više od 90% plastike Ono što danas koristimo napravljeno je od fosilnih goriva poput nafte i plina. Proizvodnja plastike stvara velike količine ugljičnog dioksida (CO2), jednog od glavnih plinova koji doprinose globalnom zagrijavanju. Godine 2015. globalne emisije povezane s proizvodnjom plastike bile su 1,7 gigatona CO2. Ako se proizvodnja plastike nastavi sadašnjom stopom, očekuje se da će se te emisije do 2050. godine utrostručiti na oko 6,5 gigatona.
Čak i kada dođe u životnu sredinu, plastika nastavlja doprinositi klimatskim promjenama. Istraživanja su pokazala da se plastika oslobađa kada je izložena sunčevoj svjetlosti metana i etilena, dva moćna staklenička plina koja doprinose globalnom zagrijavanju.
Moguća rješenja i alternativne politike
Suočene s ovom krizom, mnoge zemlje i organizacije počele su provoditi politike za smanjenje upotrebe plastike i promoviranje kružne ekonomije. Ove politike se fokusiraju na smanjenje plastike za jednokratnu upotrebu, promicanje recikliranja i razvoj alternativnih materijala koji su ekološki prihvatljiviji.
Evropska unija zabranila je određene plastične proizvode za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, pribor za jelo, tanjiri i pamučni štapići. Osim toga, razvija se biorazgradiva plastika na bazi prirodnih materijala poput škroba i algi. Iako ove alternative još uvijek nisu savršeno rješenje, one predstavljaju prvi korak ka budućnosti s manje ovisnosti o plastici.
Na globalnom nivou razmatraju se i drugi pristupi, kao što je proširena odgovornost proizvođača, gdje kompanije koje proizvode plastične proizvode moraju pokriti troškove upravljanja svojim otpadom. To bi moglo uključivati sve, od recikliranja do čišćenja zagađenih plaža.
Kao potrošači, također možemo biti dio rješenja smanjenjem upotrebe plastike, odgovarajućim recikliranjem i odabirom održivih alternativa.
Plastika je od revolucionarnog materijala postala prijetnja okolišu. Iako već vidimo razorne posljedice, još uvijek imamo vremena da promijenimo ovaj trend i zaštitimo naše okeane.