Dugi niz godina, razlog iza nevidljiva interakcija između cvijeća i pčela da oni oprašuju nije u potpunosti shvaćeno. Osim svog značaja u oprašivanju, cvijeće je evoluiralo različite veličine i oblika kako bi potaknulo monogamni odnos s određenim oprašivačima, kao što su pčele. Međutim, nedavno su napravljena fascinantna otkrića o tome kako pčele dosljedno prepoznaju i vraćaju se istim cvjetovima.
Električna tajna između pčela i cvijeća
U studiji objavljenoj 2013. godine otkriveno je da pčele mogu prepoznati vrstu cvijeta s kojim stupaju u interakciju zahvaljujući njihovoj sposobnosti da osjete prirodna električna polja koje emituje cvijeće. Ovo iznenađujuće otkriće otkrilo je da za ovu sposobnost nisu bile zaslužne antene pčela, već njihovo krzno. Koristeći laserski snop koji je mjerio kretanje krzna pčela, istraživači su to otkrili krzno pčela reaguje na električna polja, omogućavajući im da precizno razlikuju vrste cvijeća.
Pored ove sposobnosti, kada pčela dodirne cvijet, ona mijenja svoj električni naboj, omogućavajući drugim pčelama da otkriju da li je cvijet već posjećen. Ovaj sistem punjenja olakšava efikasno oprašivanje i revolucionirao je naše razumijevanje kako ovi mali insekti mogu maksimizirati svoju efikasnost sakupljanja nektara.
Proces oprašivanja i biološki značaj
La oprašivanje To je osnovni proces reprodukcije cvjetnica. Skupljanjem polena na nogama i tijelu, pčele prenose ovaj polen s muškog dijela cvjetova (prašnika) u ženski dio (stigmate), pospješujući klijanje i oplodnju sjemenki cvijeta. Bez ovog procesa mnoge biljke ne bi mogle proizvesti plodove ili sjemenke.
75% svjetskih usjeva hrane direktno zavisi od oprašivanja, a pčele su odgovorne za veliki dio ovog posla. Čak i u područjima intenzivne poljoprivrede, gdje bi vjetar ili voda mogli djelomično zamijeniti ulogu insekata, oprašivanje koje vrše pčele značajno poboljšava i kvalitet i kvantitet usjeva.
Neke vrste pčela su specijalizirani oprašivači određenih biljaka, dok su druge općenitije, ispunjavajući ulogu transporta polena za razne biljne vrste. Ovo naglašava biološka raznolikost i koevolucija koji postoji među pčelama i biljkama milionima godina. Proces je toliko efikasan da jedna pčela može posjetiti hiljade cvjetova dnevno, osiguravajući uspješno razmnožavanje brojnih biljnih vrsta.
Trenutne prijetnje: Šta utiče na pčele?
Pčelinje lice globalne prijetnje koje ugrožavaju njihov opstanak, a samim tim i stabilnost ekosistema od kojih zavise. Među faktorima koji zajedno doprinose opadanju populacije pčela su:
- El upotreba pesticida, posebno neonikotinoida, koji negativno utiču na vašu sposobnost orijentacije i na vaš nervni sistem.
- La gubitak staništa, zbog ekspanzije intenzivne poljoprivrede i urbanizacije.
- Štetočine i bolesti, kao npr Varoa mite i azijski stršljen, koji desetkuje populacije pčela.
- El klimatske promjene, koji mijenja obrasce cvjetanja i smanjuje izvore hrane za pčele.
Ove prijetnje ne pogađaju samo medonosne pčele, već i divlje pčele i druge insekte oprašivače, dovodeći u opasnost više od 80% cvjetnica u svijetu koje zavise od ovih insekata za reprodukciju.
Strategije zaštite pčela
Suočene sa dramatičnim padom populacija pčela, i vladine i nevladine organizacije provode mjere očuvanja pomoći da se preokrene ovaj trend. Neka od rješenja uključuju:
- Promovišite ekološka poljoprivreda i održiva koja smanjuje upotrebu pesticida štetnih za oprašivače.
- Povećajte raznolikost useva i potaknuti zelene površine ispunjene autohtonim cvijećem kako bi se stvorilo pogodno stanište za oprašivače.
- La edukacija o vrijednosti oprašivanja, kako bi se podigla svijest poljoprivrednika i šire javnosti o važnosti zaštite pčela.
- Programi poput “Operacija oprašivač“, posvećen povećanju broja oprašivača u poljoprivrednim područjima stvaranjem cvjetnih staništa pogodnih za njihov opstanak.
Jedinstvena uloga bumbara u oprašivanju
Iako su pčele medarice poznate po svojoj ulozi u oprašivanju, postoje i drugi relevantni insekti oprašivači kao što su bumbari, koje su posebno efikasne zbog svoje velike veličine i sposobnosti da oprašuju biljke većim cvjetovima. Za razliku od pčela, bumbari mogu lete u hladnim vremenskim uslovima, a budući da su veće, mogu nositi više polena.
Bumbar je ključan u oprašivanju usjeva kao što su paradajz i patlidžan. Zahvaljujući ponašanju tzv vibracija ili zujanje, bumbari mogu osloboditi veću količinu polena, osiguravajući bolje oprašivanje i veću produktivnost u mnogim visokovrijednim poljoprivrednim kulturama.
Budućnost pčela i naša odgovornost
Veliki su izazovi za opstanak pčela i drugih oprašivača. međutim, koordinirano djelovanje između farmera, vlada, istraživača i šire javnosti može napraviti značajnu razliku. Sprovođenje mjera očuvanja, promoviranje održive poljoprivredne politike i edukacija o važnosti oprašivača su neophodni koraci za osiguranje biodiverziteta i snabdijevanja hranom u budućnosti.
Konačno, zaštita pčela nije samo bitna za očuvanje zdravlja naših ekosistema, već i za osiguranje naše sigurnosti hrane u svijetu u kojem trećina svakog zalogaja hrane direktno ovisi o njihovom teškom, tihom radu.
Vrlo je dobro što naučnici, prema konvencionalnoj nauci, govore ova pitanja koja su nam poznata od davnina!
Veoma istinito! Pozdrav Anka: =)
Čestitam ... uvijek je zanimljivo naučiti etologiju pčela koja je sve više cijenjena u znanstvenoj zajednici jer je med najdragocjenija hrana i lijek u prirodi ...