Un ogroman komad ledene police Larsen C na Antarktiku je u procesu teljenja, što će formirati jedan od 10 najvećih santi leda ikada zabilježenih. Pukotina koja će uzrokovati ovo razdvajanje raste decenijama i prijeti da destabilizira platformu.
Rast ove pukotine znatno se ubrzao u decembru, napredujući više od 17 kilometara u tom mjesecu. Trenutno je ukupna dužina pukotine oko 80 kilometara, a preostalo je samo 18,5 kilometara do potpunog odvajanja ledenog brega. Vjeruje se da su i povećanje temperature vode ispod platforme i topliji zrak iznad nje olakšali ovaj proces, iako su tačni uzroci još uvijek predmet proučavanja.
Profesor Adrian Luckman sa Univerziteta Swansea, vođa tima za praćenje pukotina, rekao je za BBC da je odvajanje neizbježno: "Nije bilo dovoljno Landsat slike bez oblaka, ali smo bili u mogućnosti da promatramo pukotinu kroz radarske slike sa satelita ESA Sentinel-1. Čini se neizbježnim da će do raskida doći.
Rizik nakon što se ledeni breg razbije
El uticaj ovog raspada To ide dalje od jednostavnog formiranja masivnog sante leda. Naučnici strahuju da bi to moglo da izazove niz događaja koji utiču na ostatak Larsen C platforme 2002. godine, susedna Larsen B platforma se srušila i raspala na hiljade fragmenata u kratkom vremenskom periodu. Ukoliko se nešto slično dogodi sa Larsenom C, procjenjuje se da bi nivo mora mogao porasti i do 8 centimetara, što bi ozbiljno uticalo na obalne zajednice i morske ekosisteme.
Pored problema podizanja nivoa mora, postoji zabrinutost zbog uticaj na unutrašnje glečere. Larsen C polica igra ulogu barijere koja usporava protok glečera prema okeanu. Ako se ova barijera raspadne, mogli bismo vidjeti brži protok leda, što bi ubrzalo globalni porast nivoa mora.
Najveći santi leda veka
Ledeni brijeg koji će se formirati nakon ovog razdvajanja pokrivat će procijenjenu površinu od 5,800 kvadratnih kilometara, što ga čini jednim od najvećih ikada zabilježenih, uporediv sa santom leda B-15, koja je imala površinu od 11,000 kvadratnih kilometara. Ovaj novi ledeni breg, koji će se vjerovatno zvati A68, težit će više od triliona tona i predstavljat će impresivan prirodni fenomen.
Ovaj proces, poznat kao "teljenje ledenog brega", naučnici su pomno pratili godinama. Prema riječima stručnjaka, iako su događaji ovog tipa uobičajeni na ledenim policama, vodi se debata o tome da li je klimatske promjene su se ubrzale formiranje pukotina i proces odvajanja.
Neki naučnici tvrde da je teljenje dio prirodnog ciklusa ledenih polica, dok drugi tvrde da globalno zagrijavanje ubrzava, au nekim slučajevima i pogoršava ovakve događaje, posebno na Antarktičkom poluotoku, gdje je došlo do značajnog povećanja temperature.
Šta će se dogoditi sa santom leda?
Kada se ledeni breg u potpunosti formira, neće odmah početi da se kreće. Naučnici procjenjuju da će ga oceanske struje i vjetrovi još neko vrijeme zadržati u blizini Antarktičkog poluotoka. Međutim, kako mjeseci odmiču, moglo bi se početi kretati prema Sjeverni Atlantik, što predstavlja opasnost za plovidbu. Ledeni bregovi ove veličine imaju tendenciju da se raspadnu na manje blokove, povećavajući rizik od sudara s brodovima.
Ovaj scenario nije nov, budući da je u prošlosti drugim divovskim ledenim bregovima, poput B-15, trebalo više od decenije da se fragmentiraju i potpuno nestanu. U stvari, B-15 je nastavio da stvara probleme na brodskim putevima dugo nakon svog početnog postavljanja.
Kontinuirano praćenje A68 ne samo da će bolje razumjeti dinamiku ledenog brega, već će i predvidjeti kako će to utjecati na unutrašnje glečere i porast razine mora. Do sada su naučnici primijetili da oslabljena ledena ploča ubrzava glacijalni tok nakon što se sruši, nešto što se dogodilo nakon raspada Larsena B 2002. godine.
Klimatske promjene: krivac ili slučajnost?
Veza između klimatskih promjena i događaja teljenja ledenog brega bila je tema debate u naučnoj zajednici. Prema podacima koje je pružila misija CryoSat Evropske svemirske agencije (ESA), slabljenje i stanjivanje ledenih polica, kao što je Larsen C, moglo bi biti uzrokovano porastom temperatura iu okeanu i u zraku.
Od raspada Larsena B 2002. godine, stabilnost ledenih polica na Antarktiku bila je predmet proučavanja. Zapisi pokazuju da ove strukture, koje su ostale stabilne hiljadama godina, počinju da pokazuju znake slabosti zbog porasta globalnih temperatura. U nekim regijama, kao što je Antarktičko poluostrvo, temperature su porasle i do 5°C od 1950-ih, prema izvještaju British Antarctic Survey.
Bez obzira da li su klimatske promjene direktan uzrok, jasno je da su ubrzano otapanje i porast nivoa mora globalne posledice. Obalna područja širom svijeta su osjetljiva na efekte porasta nivoa mora, što bi moglo biti pogoršano dodatnim teljenjem na drugim ranjivim ledenim policama.
Kako se studije nastavljaju, postaje jasno da je budućnost Larsena C puna neizvjesnosti. Antarktik, koji je nekada izgledao imun na klimatske promjene, sada je u svjetlu pažnje zbog svog potencijala da utiče na nivo mora i ekosisteme na planetarnoj razini.