Mnoge države malo po malo povećavaju svoje izvore obnovljiva energija i pokrivaju veći postotak svjetske energije koju traže svi građani. Na taj način se neobnovljiva energija može zamijeniti energijom koja dolazi direktno iz prirode, kao što je solarna energija, energija vjetra, geotermalna ili hidroelektrična energija, što je sve ključno za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.
Kontinuirano povećanje usvajanja ovih izvora dovelo je do toga da procenat obnovljive energije u globalnoj potražnji za energijom dostiže 2023% do 30. godine, što je važna prekretnica koja odražava globalne napore u energetskoj tranziciji. Međutim, ima još puno posla za uraditi, budući da je cilj od trostruki kapacitet obnovljive energije do 2030 ostaje na čekanju, prema podacima iz nedavnog izvještaja Međunarodne agencije za energiju.
Izazovi energetske tranzicije
Ritam proizvodnja obnovljive energije Nije isto u svim zemljama, što je izazov za pravednu tranziciju. Dok nacije poput Kine i Sjedinjenih Država vode usvajanje, druge regije, poput Afrike, tek počinju da povećavaju svoje kapacitete, doprinoseći samo 4,6% globalnog rasta obnovljive energije. Nasuprot tome, Azija, predvođena Kinom, doprinosi 69% globalnog obnovljivog kapaciteta dodanog 2023. Ova neravnoteža naglašava hitnost ulaganja u energetsku infrastrukturu za zemlje u razvoju.
Osim toga, tehnološke razlike među regijama također igraju ulogu. Solarna energija je postala dominantna tehnologija, čineći 73% rasta obnovljive energije u prošloj godini. U međuvremenu, zemlje sa manje resursa zavise od hidroenergije, čiji je rast ograničen sušama i klimatskim promjenama.
Rastuća globalna potražnja stavlja obnovljivu energiju na test
Druga važna varijabla koju treba uzeti u obzir je stalno povećanje globalne potražnje za energijom, koja će rasti za oko 4% u 2024. i 2025. godini, prema Međunarodnoj agenciji za energiju. Ovo povećanje je uglavnom zbog globalnog ekonomskog rasta, toplotnih talasa i masovnog usvajanja tehnologija kao što su električna vozila.
Ova rastuća potražnja dodatno pokreće širenje čistih izvora. To se očekuje do 2025. godine obnovljivi izvori energije pokrivaju 35% globalne potražnje za električnom energijom. U stvari, po prvi put u istoriji, električna energija proizvedena iz ovih izvora će premašiti onu od uglja, konsolidujući promenu paradigme u energetskom sektoru.
Međutim, ovaj napredak nije bez komplikacija. U zemljama kao što su Kina i Meksiko, suše su uticale na proizvodnju hidroelektrana, što je dovelo do povećanja upotrebe fosilnih goriva. To je, pak, izazvalo blagi porast emisija energije u 2023. godini, što pokazuje da energetska tranzicija mora biti uravnotežena i otporna na klimatske pojave.
Energija sunca i vjetra: Obnovljivi rast dominira
Što se tiče obnovljivih izvora energije poput sunca i vjetra, oba su odigrala veliku ulogu u globalnoj energetskoj tranziciji. Samo u 2023. solarna fotonaponska energija bila je odgovorna za 24% globalnog rasta proizvodnje električne energije, dok je vjetar predstavljao 17%. To znači da su između obje tehnologije proizvele oko 12% svjetske električne energije.
Porast solarne energije, posebno, nije samo zbog njene konkurentne cijene, već i zbog mogućnosti skaliranja koju nude fotonaponske instalacije. Zemlje poput Kine, Indije i Sjedinjenih Država su se etablirali kao lideri u postavljanju novih postrojenja. Očekuje se da će do 2030. solarna energija činiti do 80% dodatnog obnovljivog kapaciteta, dok će vjetar također sustići stope ekspanzije koje se udvostruče u odnosu na prethodne godine.
U Evropi, solarna i energija vjetra također su odigrale osnovnu ulogu u zamjeni ovisnosti o fosilnim izvorima, posebno nakon energetske krize uzrokovane ruskom invazijom na Ukrajinu. Zemlje kao što su Španija, Holandija i Nemačka predvode region u usvajanju ovih tehnologija, što jača njihovu posvećenost ciljevima Pariskog sporazuma.
Dugoročne perspektive i novi izazovi
Do 2050. globalna potražnja za električnom energijom će se udvostručiti, zbog elektrifikacije transporta, industrije i globalnog ekonomskog razvoja. U ovom procesu, procjenjuje se da će 90% električne energije dolaziti iz nefosilnih izvora, konsolidirajući obnovljivu energiju kao temeljni stub globalnog energetskog sistema.
Međutim, dostizanje te faze zahtijeva prevazilaženje značajnih tehničkih i ekonomskih izazova. Povećanje fleksibilnosti elektroenergetskih mreža za apsorpciju varijabilne proizvodnje solarne energije i energije vjetra bit će ključno. Također će biti potrebno izgraditi novu infrastrukturu za skladištenje viška energije i poboljšati sposobnost da se odgovori na fluktuirajuće potrebe za električnom energijom.
Razvoj tehnologija za skladištenje energije, kao što su dugotrajne baterije, i integracija sistema veštačke inteligencije u upravljanje mrežom biće ključni faktori u ovoj transformaciji. Na nivou vlade očekuje se povećanje međunarodne saradnje i nastojanja da se smanje finansijski troškovi za zemlje u razvoju, čije ekonomije i dalje u velikoj meri zavise od nuklearne energije i fosilnih goriva.
U godinama koje dolaze, solarni PV i vjetar će poslužiti kao kritični alati za ublažavanje posljedica klimatskih promjena, a njihovo usvajanje će se dodatno ubrzati ako vlade promoviraju politike podrške i propise koji olakšavaju njihovu sigurnu i efikasnu integraciju u nacionalne izvore energije.
Prelazak na obnovljive izvore energije je u toku. Kako se sve više zemalja usklađuje s međunarodnim obavezama za smanjenje emisija, svijet će se kretati ka energetskom sistemu koji manje ovisi o fosilnim gorivima i više prilagođen potrebama ekološke i održive budućnosti.