Nuklearna energija To je jedan od najkontroverznijih izvora energije koji postoje, uglavnom zbog otpada koji proizvodi. Ovaj otpad, budući da je radioaktivan, veoma je opasan, kako za životnu sredinu tako i za zdravlje ljudi. Za upravljanje sigurnim skladištenjem ovog otpada tzv nuklearna groblja. Da li stvarno znate kako rade? U ovom članku ćemo objasniti koja su to mjesta, koje su njihove vrste i njihovu situaciju kako u Španiji tako i u svijetu.
Šta je nuklearno groblje
Nuklearno groblje je specijalizovani objekat za skladištenje nuklearni otpad. Ovi otpadi su nusproizvodi proizvedeni u nuklearnim elektranama ili raznim industrijskim i medicinskim procesima koji koriste radioaktivne materijale. Za razliku od običnog otpada, nuklearnim otpadom treba izuzetno dobro upravljati, jer neki od njih mogu ostati aktivni i opasni hiljadama godina.
Nuklearna groblja su dizajnirana da ovaj otpad drže potpuno izolovan od okoline stotinama, pa čak i hiljadama godina. Na ovaj način se sprečava širenje zračenja i nanošenje nepovratnih šteta po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Na globalnom nivou, i dalje se vode debate o prikladnosti ovih lokacija i najboljim praksama kako bi se osigurala njihova dugoročna sigurnost.
Vrste nuklearnog otpada
Nuklearni otpad je klasifikovan u tri glavne vrste, u zavisnosti od stepena radioaktivnosti i vremena koje je potrebno da se raspadne:
- Otpad niske aktivnosti: Oni su najmanje opasni i obično se stvaraju u bolnicama i određenim industrijama. Ovaj otpad može uključivati materijale kao što su odjeća, alati i filteri koji su bili u kontaktu sa radioaktivnim materijalima.
- Otpad srednje aktivnosti: Ovaj otpad uključuje materijale koji su bili u direktnom kontaktu s nuklearnim reaktorima i drugim industrijskim nuklearnim procesima. Često se miješaju s betonom ili katranom radi sigurnog skladištenja i mogu ostati radioaktivni desetljećima.
- Otpad visoke aktivnosti: Oni su najopasniji otpad. Među njima je i otpad koji nastaje procesom Nuklearna fisija koji imaju cikluse raspadanja od stotina ili hiljada godina. Ovoj vrsti otpada potrebna je posebna infrastruktura kako bi bio izolovan tokom ovih dugih perioda.
Upravljanje nuklearnim otpadom i dalje je sporno pitanje, sa debatama o tome kako osigurati da ova postrojenja budu potpuno bezbedna hiljadama godina.
Gdje se odlaže svaki nuklearni otpad?
u otpad niske aktivnosti Obično se skladište u napuštenim rudnicima, gdje ne predstavljaju neposredan rizik za stanovništvo. Na ovim mjestima, tokom vremena, radioaktivnost se smanjuje do te mjere da postaje bezopasna.
u otpad srednje i visoke aktivnostiMeđutim, moraju se pažljivo zatvoriti na mnogo sigurnijim mjestima. Jedan od najmodernijih pristupa je duboko geološko skladište ili AGP. Ova nuklearna groblja nalaze se nekoliko stotina metara pod zemljom, u stabilnim geološkim formacijama. Primjer za to je Pilot postrojenje za izolaciju otpada u Novom Meksiku, koji skladišti nuklearni otpad na dubini od 660 metara.
U drugim dijelovima svijeta, kao što je Rusija, morsko dno Korišteni su za smještaj nuklearnog otpada, nešto što je danas isključeno od strane međunarodne zajednice. Okeanski rovovi, koji su područja gdje Zemljina kora tone, korišteni su za zakopavanje radioaktivnog otpada, ali je ova metoda zabranjena od 1993. godine.
Nuklearno groblje u Španiji
U Španiji je najrelevantnija instalacija Nuklearno groblje El Cabril, koji se nalazi u pokrajini Córdoba. Na ovom mjestu se uglavnom nalazi nuklearni otpad niskog i srednjeg nivoa. Njegov kapacitet je proračunat da upravlja otpadom do 2030. godine, ali kako se taj datum približava, kapacitet El Cabrila postao je važna tema debate u španskoj politici zaštite životne sredine i menadžmentu.
Iako u našoj zemlji još uvijek ne postoji skladište za visokoradioaktivni otpad, 2009. godine odobrena je izgradnja objekta u Villar de Cañas (Cuenca), iako je ovaj projekat izazvao snažno protivljenje i još uvijek nije u potpunosti razvijen.
S druge strane, za visokoaktivni otpad koriste se razna postrojenja kao npr Cofrentes y Almaraz Oni su privremeno upravljali svojim otpadom, čekajući trajnije strukture u našoj zemlji.
Sigurnost i povezani rizici
Glavni rizici nuklearnih groblja odnose se na curenje radijacije i nesreće koje mogu ispustiti radioaktivne materijale u okoliš. El Cabril, na primjer, implementirao je sisteme za skladištenje gdje su ćelije koje sadrže otpad okružene s nekoliko slojeva cementa, čelika i drugih izolacijskih materijala kako bi se spriječio bilo kakav bijeg. Svaka ćelija je zapečaćena kada dostigne svoj maksimalni kapacitet i prekrivena slojevima hidroizolacije.
Globalno, neke od najozbiljnijih katastrofa povezanih s nuklearnim grobljima uključuju Mayak Plant u Rusiji, gde je eksplozija 1957. oslobodila veliku količinu radijacije koja je zahvatila ogromno područje. Noviji incidenti, kao što je curenje u hanford kompleks u Sjedinjenim Državama, također su otkrili poteškoće da se ova postrojenja učine potpuno sigurnima za hiljade godina za koje se očekuje da će otpad ostati opasan.
Budućnost nuklearnih groblja
Budućnost skladištenja nuklearnog otpada uključuje istraživanje duboka geološka skladišta. Zemlje poput Finske i Švedske prednjače u stvaranju depozita koji mogu držati otpad desetinama hiljada godina, a da radijacija ne utječe na okoliš. U ovim zemljama se grade galerije stotinama metara pod zemljom, u geološkim formacijama koje su se milionima godina pokazale kao stabilne.
S druge strane, raste pritisak za nuklearna industrija istražuje alternative čistiji i održiviji, kao što je moguća ponovna upotreba nekog otpada ili minimiziranje nastalog otpada. Za sada, međutim, nuklearna groblja ostaju hitna potreba da se osigura da radioaktivnost ne uzrokuje i kratkoročne i dugoročne opasnosti.
Iako nuklearna groblja predstavljaju privremeno rješenje za upravljanje opasnim radioaktivnim otpadom, potraga za trajnijim rješenjima i dalje je globalni prioritet.