Poslednjih godina belgijski nuklearni park bio je u centru kontroverzi. Odluke koje je donela belgijska vlada, zajedno sa Electrabelom, kompanijom odgovornom za rad nekoliko ovih objekata, izazvale su zabrinutost kako u Belgiji, tako iu susednim zemljama, kao npr. Holandiji, Njemačkoj i Luksemburgu. Zabrinutost je pojačana kontroverznim puštanjem u rad nekoliko reaktora i produžavanjem vijeka starih reaktora kao što su Doel 1 i Doel 2.
Stari reaktori i produženje njihovog vijeka trajanja
Najrelevantniji slučaj je slučaj reaktora Doel 1 y Doel 2, koji je izazvao kontroverzu nakon odluke belgijske vlade da mu produži vijek trajanja za deset godina. Ovi reaktori, koji datiraju još od 1975, trebalo je da se zatvori 2025. godine, ali faktori kao što su energetska sigurnost i nestabilan geopolitički kontekst naveli su vladu da preispita tu odluku. Glavni razlog je bio da se garantuje snabdevanje energijom, usred globalne energetske krize.
Ovo proširenje nije prošlo bez problema. Početkom 2016. reaktor Doel 1 pretrpio je niz automatskih isključivanja zbog problema sa svojim alternator, koji je već ranije stvarao probleme. Posljednje gašenje ovog reaktora dogodilo se dana Januar 2 od 2016-a, manje od nedelju dana nakon pokretanja nakon 20 godina neaktivnosti. Doel 3, sa svoje strane, takođe je zaustavljen u decembru 2015. godine zbog gubitka vode u generatoru na njegovom nenuklearnom dijelu.
Međunarodna briga: Holandija, Njemačka i Luksemburg
Sumnje u sigurnost ovih objekata nisu izazvale zabrinutost samo na nacionalnom nivou, već i među susjednim zemljama. Holandija, koja dijeli blisku granicu s tvornicom Doel, bila je jedna od prvih koja je izrazila zabrinutost. U januaru 2016. godine nekoliko holandskih opozicionih stranaka zatražilo je da Belgija preduzme rigoroznije mjere nakon što se saznalo za kvarove na reaktoru Doel 1. To je pokušao smiriti belgijski ministar unutrašnjih poslova nije bilo sigurnosnih problema, ali to mnoge nije uvjerilo.
U Njemačkoj je situacija bila slična. Jedinica Tihange 2, nalazi se 70 km od grada Aachen, također je bio razlog za zabrinutost nakon otkrivanja mikropukotine u čeličnom rezervoaru svog reaktora. Ove štete, otkrivene 2012. godine, dovele su do brojnih privremenih isključenja u oba Doel 3 kao u Tihange 2, za izvođenje testova otpornosti.
Slučaj je bio toliko relevantan da je u Februara 2016 Njemačka i Belgija su se složile da izvrše međusobne inspekcije u njihovim nuklearnim elektranama, mjera koja je već implementirana sa Francuskom. Ovome je dodano i stvaranje radne grupe za razmjenu informacija o graničnim centrima.
Pritisak civilnog društva
Nisu samo vlade izrazile svoju zabrinutost. Civilno društvo je također dalo svoj glas. U kontekstu ove kontroverze, nekoliko antinuklearne organizacije izvršili pritisak na vlasti da preispitaju odluke o ponovnom otvaranju Doel 3 i Tihange 2. Značajan primjer je organizacija Avaaz, koji je u februaru 2016 750.000 potpisa u Briselu pozivajući na temeljnu reviziju reaktora.
Ovi protesti su se oblikovali u demonstracijama ispred belgijskog Ministarstva energetike, s aktivistima prerušenim u nuklearna zaštitna odijela. Oni su tvrdili da je odluka Belgije da ponovo aktivira ove reaktore a da u potpunosti ne pokaže svoju sigurnost bio potpuno neodgovoran, što bi Belgiju moglo pretvoriti u sljedeći evropski "černobil".
Međunarodno pravne implikacije
Političke tenzije između Belgije i njenih susjeda samo su porasle. U avgustu 2016. nekoliko holandskih gradova predstavilo je a žalba Evropskoj komisiji da se suprotstavi produženju Doel 1 i 2. Opštine su istakle da belgijska vlada nije na adekvatan način konsultovala susedne regione, što je u suprotnosti sa međunarodnim sporazumima o graničnoj saradnji. Ovom apelu pridružili su se i glasovi iz holandskog parlamenta, koji je u junu te godine pozvao holandsku vladu da se pridruži pozivu Luksemburga i Njemačke za zatvaranje najstarijih i najproblematičnijih reaktora.
Debata o budućnost nuklearne energije u Belgiji još uvijek otvoren. Iako nuklearna energija igra ključnu ulogu u snabdijevanju zemlje električnom energijom, argumenti protiv nje i dalje su uvjerljivi, posebno kada je riječ o decenijama starim postrojenjima čiji sigurnosni problemi izgleda nisu u potpunosti riješeni.
Neophodno je pomno pratiti ovaj razvoj događaja i mjere koje se provode kako bi se zajamčila sigurnost ljudi i okoliša u slučaju bilo kakvog mogućeg nuklearnog incidenta u Belgiji i izvan njenih granica.