Među svim izvorima energije, kako obnovljivim tako i neobnovljivim, neki uživaju veće prihvatanje u javnosti, dok su drugi predmet široke debate i odbacivanja. U ovom članku ćemo detaljno istražiti tehnologije i energije koje izazivaju najviše kontroverzi, s posebnim fokusom na one koje su, zbog svog odnosa s okolinom, kategorizirane kao manje prihvaćene od javnog mnijenja.
Jedna od onih o kojima se najviše raspravljalo povijesno je bila nuklearna energija, praćena drugim, poput frackinga, kloniranja i uzgoja transgenih biljaka. Ipak, nuklearna energija je ta koja vjerovatno izaziva najveću nevoljnost u društvu. Koji su razlozi koji dovode do ovog značajnog odbacivanja od strane javnog mnjenja?
Rezultati studije o prihvatanju energija i tehnologija
Nedavna studija otkrila je sljedeće brojke o društvenom prihvaćanju različitih tehnologija i energija u Španjolskoj:
- 33,4% stanovništva pokazuje neodobravanje prema uzgoju genetski modificiranih biljaka, dijelom zbog straha od mogućih nepoznatih efekata na zdravlje, uz nedostatak naučnih informacija dostupnih široj javnosti.
- 31,3% ispitanih se protivi kloniranju iz etičkih razloga, pod pretpostavkom da se te prakse miješaju u prirodu i „izigravanje Boga“.
- Fracking, metoda hidrauličkog frakturiranja za vađenje prirodnog plina, ima stopu odbacivanja od 27%. Iako ova tehnika stvara zapošljavanje u zemljama poput Sjedinjenih Država, zabrinutost zbog njenog uticaja na životnu sredinu je primetna.
- Međutim, nuklearna energija je na vrhu liste odbijenih, sa 43% neodobravanja. Ovo odbijanje je uglavnom povezano sa strahom od katastrofalnih nesreća kao što su Černobil (1986.) i Fukušima (2011.), događaji koji i dalje obilježavaju kolektivnu maštu.
Ova studija je sprovedena u okviru VIII istraživanja društvene percepcije nauke, u organizaciji Španske fondacije za nauku i tehnologiju (Fecyt). Podaci pokazuju da, uprkos odbijanju, postoji rast interesa za nuklearnu energiju, koje je u posljednje dvije godine poraslo za 5%. Čini se da je veća dostupnost naučnih informacija izazvala radoznalost za ovu vrstu energije.
Evaluacija tehnologija i njihovih prednosti
Istraživanje je obuhvatilo ukupno 6.357 intervjua, obavljenih u svim autonomnim zajednicama, i odražava veću sklonost mladih sektora za nauku i tehnologiju. Iznenađujuće, 4 od 10 Španaca pokazuju značajno interesovanje za naučna dostignuća, uključujući nove tehnologije vezane za energiju.
Ističe se da 54,4% ispitanih smatra da napredak nauke i tehnologije pozitivno doprinosi dobrobiti društva. Međutim, segment od 5,8% nastavlja da održava suprotno.
Što se tiče najcjenjenijih tehnologija, internet i mobilna telefonija i dalje su na vrhu liste, iako su istraživanja matičnih ćelija i rast sektora dronova također visoko cijenjeni. Nasuprot tome, nuklearna energija se smatra opasnom i od male koristi za društvo, posebno među odraslima starijim od 45 godina.
Nuklearna energija u španskoj energetskoj debati
U španskom kontekstu, nuklearna energija prolazi kroz komplikovan put. Nedavno je preispitivanje uloge nuklearne energije u globalnom energetskom miksu dobilo na važnosti, potaknuto događajima sukoba u Ukrajini i posljedičnom energetskom krizom. Suočene s potrebom za izvorima energije koji osiguravaju snabdijevanje, neke zemlje su počele preispitati svoje povlačenje iz nuklearnog sektora.
U Španjolskoj je, međutim, potvrđen put progresivnog zatvaranja nuklearnih elektrana, koji će se provesti između 2027. i 2035. godine, kao dio Nacionalnog integriranog energetskog i klimatskog plana (Pniec). Ovaj plan se zasniva na progresivnoj supstituciji obnovljivim izvorima energije i podržavajućim tehnologijama kao što su kombinovani ciklusi koji, uprkos upotrebi gasa, emituju manje CO2 od svojih prethodnika kao što je ugalj.
Za razliku od drugih evropskih zemalja, poput Francuske, koja je opredijeljena za nuklearnu energiju kao jednog od svojih glavnih izvora energije, ili Njemačke, koja i dalje ovisi o plinu, španska vlada se odlučila za deinvestiranje u nuklearnu infrastrukturu. Sve to, pod argumentom tranzicije ka 100% obnovljivim izvorima energije u narednim decenijama.
Prednosti i nedostaci nuklearne energije
Iako nuklearna energija ne emituje gasove staklene bašte tokom svog rada, ona ima značajne nedostatke koji doprinose njenom odbacivanju. Uglavnom, ekološki izazov upravljanja radioaktivnim otpadom i inherentni sigurnosni rizici u slučaju nesreća bili su najveći argumenti protiv toga. Ovi problemi ne samo da imaju visoku ekonomsku cijenu, već stvaraju i ekološki dug za buduće generacije.
Uprkos ovoj nevoljnosti, neki zagovornici ističu da sposobnost proizvodnje velikih količina električne energije bez direktnih emisija CO2 čini solidnom alternativom za smanjenje utjecaja klimatskih promjena, posebno u onim zemljama koje se još uvijek u velikoj mjeri oslanjaju na fosile.
S druge strane, jedna kritika se sastoji od visokih troškova izgradnje novih reaktora. Nedavni projekti su pretrpjeli prekoračenje troškova i duga kašnjenja, kao što je slučaj reaktora Olkiluoto-3 u Finskoj, za koji je bilo potrebno 20 godina da se završi i učetverostručio svoju početnu cijenu, što je postavilo pitanje o ekonomskoj održivosti proširenja ove vrste energije.
Uloga nuklearne energije u ekološkoj tranziciji
Iako je španjolski plan čvrsto posvećen obnovljivim izvorima energije, neki stručnjaci smatraju da bi nuklearna energija mogla upotpuniti proces tranzicije, zbog svoje pouzdanosti i sposobnosti generiranja konstantne energije, posebno u vrijeme kada obnovljivi izvori, kao što su solarna energija i energija vjetra, mogu nisu dostupni zbog klimatskih faktora.
Konsultanti kao što je Capgemini izjavili su da će potpuna dekarbonizacija do 2050. biti vrlo teška bez proširenja nuklearnih kapaciteta. U svom nedavnom izvještaju ističu da bi bilo potrebno utrostručiti globalni nuklearni kapacitet kako bi se postigli ciljevi nulte emisije.
Unatoč ovim prognozama, španjolska pozicija ostaje čvrsta u svojoj odluci da progresivno eliminira ovu vrstu energije, iako priznaje da će u nekim sektorima energetske tranzicije, kao što su postrojenja s kombinovanim ciklusom, upotreba prirodnog plina i dalje biti neophodna kako bi se izbjeglo zamračenja, posebno dok obnovljivi izvori energije ne dostižu puni razvoj.
Debata o tome da li uključiti nuklearnu energiju i plin u zelenu taksonomiju Evropske unije također je bila predmet rasprave. Dok su se zemlje poput Njemačke odlučile za plin, a Francuska i dalje snažno podržava nuklearnu energiju, Španija je izjavila da ove energije imaju prijelaznu ulogu, ali se ne mogu smatrati *zelenim*. Ovaj pristup pokušava izbjeći slanje pogrešnih signala finansijskim tržištima koji bi odvratili investicije od njihovog pravog cilja: stvaranja čistih, održivih i obnovljivih izvora energije.
Špansko društvo, posebno, nastavlja da pokazuje svoju zabrinutost za radioaktivni otpad, koji još nije pronašao održivo rešenje. Činjenica da Španija u velikoj meri zavisi od drugih zemalja za skladištenje i upravljanje ovim otpadom stvara međunarodnu zavisnost koja stvara energetsku nesigurnost.
Međunarodni kontekst nastavlja da se transformiše, ali ono što se čini jasnim je da, dok debata o energiji nastavlja da se razvija, nuklearna energija u Španiji i dalje zauzima mesto odbacivanja za veliki deo društva. U budućnosti će se vidjeti da li će planovi tranzicije ka čistoj energiji moći ispuniti postavljena očekivanja bez generiranja novih ovisnosti ili energetskih sukoba.