Nakon godina neizvjesnosti i debate o budućnosti nuklearne elektrane Santa María de Garoña, smještene u Burgosu, Vlada je odlučila da ne obnavlja dozvolu za rad, označavajući konačno zatvaranje jednog od najemblematičnijih nuklearnih postrojenja u Španiji. Ova odluka, donesena u avgustu 2017. godine, i dalje ima posledice, ne samo u oblasti energetike, već i politički, ekonomski i ekološki.
Definitivno zatvaranje nuklearne elektrane Garoña
Vlada Španije je 1. augusta 2017. godine, putem Ministarstva energetike, turizma i digitalne agende, objavila da neće biti obnovljeno ovlaštenje za rad nuklearne elektrane Garoña. Postrojenje je bilo neaktivno od decembra 2012. godine, kada je vlasnička kompanija Nuclenor, koju čine Endesa i Iberdrola, odlučila dobrovoljno zaustaviti kako bi izbjegla uticaj novih nuklearnih stopa koje je nametnula Vlada.
Ova mjera je bila posebno značajna jer je Garoña radila od 1971. godine, kao najstarija nuklearna elektrana u Španiji. Međutim, odluku su obilježili ne samo tehnički razlozi ili razlozi energetske efikasnosti, već i snažan politički kontekst. Većina poslaničkih grupa, osim Narodne stranke, protivila se njegovom ponovnom otvaranju. Prema riječima ministra Álvara Nadala, “Fabrika Garoña će biti zatvorena jer je postala simbol političke konfrontacije.”
Uticaj na energetski sistem
Jedan od glavnih razloga zašto je Vlada odlučila da ne obnovi dozvolu za eksploataciju bio je mali uticaj koji bi njeno zatvaranje imalo na španski elektroenergetski sistem. Tvornica je imala proizvodni kapacitet od približno 466 MW, što je predstavljalo mali dio ukupnog instaliranog kapaciteta u Španiji. Njegov nedostatak nije proizveo značajnije efekte na snabdijevanje električnom energijom niti na cijenu električne energije u zemlji.
Štaviše, od svog privremenog zaustavljanja 2012. godine, španski energetski sistem se prilagodio da snabdijeva te kapacitete putem obnovljivih izvora energije, poput vjetra i sunca, koji su posljednjih godina stekli značaj u Španiji. U stvari, 300 ili 400 vjetroturbina može više nego zamijeniti Garoñin kapacitet.
Ekonomski i politički razlozi zatvaranja
Konačno zatvaranje Garoñe također je bilo uzrokovano ekonomskim razlozima. Procijenjeni trošak investicija neophodnih da se postrojenje stavi u poziciju za nastavak rada bio je znatno visok. Računalo se da Postrojenju je bilo potrebno više od 475 miliona eura da bi ispunilo sigurnosne zahtjeve koje je utvrdilo Vijeće za nuklearnu sigurnost (CSN), posebno nakon katastrofe koja se dogodila u Fukušimi u Japanu 2011.
Ovi troškovi, dodani političkoj neizvjesnosti u pogledu amortizacije investicije, učinili su ponovno otvaranje fabrike neizvodljivim. Osim toga, došlo je do sukoba između glavnih dioničara Nuclenora, Endesa i Iberdrola. Dok se Endesa zalagala za to da postrojenje ostane u funkciji, Iberdrola je odlučila predstaviti odricanje od obnove dozvole za eksploataciju. Nedostatak konsenzusa između obje kompanije bio je još jedan od faktora koji su podstakli Vladu da se odluči za definitivno zatvaranje.
Razgradnja nuklearne elektrane
Nakon proglašenja konačnog zatvaranja, fabrika je ušla u novu fazu: njeno demontažu. Procjenjuje se da će kompletan proces demontaže elektrane trajati do 2033. godine i odvijat će se u dvije faze, po ovlasti Ministarstva za ekološku tranziciju i demografski izazov u saradnji sa Savjetom za nuklearnu sigurnost (CSN).
U prvoj fazi demontaže, koja će se odvijati između 2023. i 2026. godine, biće demontirani sistemi, strukture i komponente turbinske zgrade, kao i potrebne modifikacije za upravljanje otpadom koji nastaje iz aktivnosti postrojenja. Pored toga, istrošeno gorivo će biti evakuisano u individualizovano privremeno skladište (ATI), koje se nalazi na istoj lokaciji kao i postrojenje.
Tokom druge faze, koja bi trebalo da se održi između 2027. i 2033. godine, radiološke zgrade će biti demontirane i dekontaminaciju, deklasifikaciju i rušenje infrastrukture postrojenja. Kada se ovaj proces završi, zemljište će biti obnovljeno, a lokacija vraćena u sigurno stanje za korištenje.
Lokalni uticaj i mere pravedne tranzicije
Zatvaranje nuklearne elektrane Garoña imalo je direktan uticaj na ekonomiju lokalne sredine, posebno u obližnjim opštinama, koje su u velikoj meri zavisile od aktivnosti elektrane. Kako bi ublažio ovaj uticaj, Institut za pravednu tranziciju od 27. godine sarađuje sa 2020 pogođenih opština, izdvajajući sredstva za ponovno aktiviranje područja. Do danas su dodijeljeni 7,7 miliona eura za finansiranje opštinskih projekata, koji se kreću od razvoja socijalno-zdravstvenih inicijativa do sanacije posjeda, promocije turizma i obnove okoliša. Cilj ovih akcija je osigurati pravičnu tranziciju za radnike i zajednice pogođene zatvaranjem fabrike.
Saradnja sa Enresom
Entitet koji vodi operacije demontaže Garoñe je Nacionalna kompanija za radioaktivni otpad (Enresa), zadužena za upravljanje nuklearnim otpadom u Španiji. Nakon prijenosa vlasništva nad elektranom Nuclenor na Enresu, potonja će biti zadužena da osigura da se cijeli proces razgradnje odvija po najvišim sigurnosnim standardima. Enresa ima veliko iskustvo u upravljanju nuklearnim otpadom i obnovi lokacija. U stvari, već je bila odgovorna za demontažu drugih španjolskih nuklearnih elektrana, kao što su José Cabrera u Zoriti i Vandellós I u Tarragoni.
Radioaktivni otpad i njegovo konačno odredište
Tokom procesa razgradnje, jedan od najkritičnijih aspekata je odlaganje istrošenog goriva i upravljanje radioaktivnim otpadom. Garoña gorivo će biti privremeno uskladišteno u Individualizovanom privremenom skladištu (ATI), u kontejnerima koji su posebno dizajnirani da garantuju njegovu bezbednost. Isto tako, radioaktivni otpad niske i srednje aktivnosti biće transportovan u centralno skladište radioaktivnog otpada El Cabril, koje se nalazi u provinciji Kordoba. Procjenjuje se da približno oko 2.000 tona otpada niske ili srednje aktivnosti Oni će biti poslani tamo.
S druge strane, neradioaktivnim otpadom koji se može reciklirati ili ponovo koristiti će se upravljati u skladu sa utvrđenim propisima. Što se tiče visokoaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, njegovo konačno odredište će biti Duboko geološko skladište (AGP), čija je izgradnja još u fazi planiranja u Španiji. Ovakvi tipovi objekata omogućavaju bezbedno skladištenje radioaktivnog otpada u galerijama koje se nalaze na velikim dubinama, obezbeđujući da oni ne predstavljaju opasnost za životnu sredinu ili zdravlje ljudi.
Definitivno zatvaranje nuklearne elektrane Santa María de Garoña označava prekretnicu u energetskoj istoriji Španije. Nakon pet decenija rada, i nekoliko godina kontroverzi oko mogućeg ponovnog otvaranja, fabrika je započela proces demontaže. Iako je odluka imala političke i ekonomske implikacije, vođena je sigurnosnim pitanjima, uticajem na životnu sredinu i potrebom za održivijim sistemom električne energije. Kako razgradnja napreduje, očekuje se da će napori Enrese i lokalnih vlada osigurati pravednu tranziciju za pogođene zajednice, uz postavljanje temelja za čistiju i obnovljivu energiju budućnosti u Španjolskoj.