Ljudske aktivnosti proizvode neorganski otpad, koji uključuju otpad koji nije izveden iz živih organizama, kao što su metali, plastika i drugi sintetički materijali. Ovaj otpad ima široko rasprostranjen uticaj na životnu sredinu, jer nije biorazgradiv ili im je potreban dug period (u nekim slučajevima stotine ili hiljade godina) da se razgradi.
U ovom članku ćemo raščlaniti najvažniji anorganski otpad, njegovu klasifikaciju i detaljne karakteristike kako biste bolje razumjeli kako on utječe na okoliš i važnost pravilnog upravljanja njime.
Šta je neorganski otpad?
u neorganski otpad To su oni materijali koji ne potiču iz bioloških procesa, uglavnom nastali industrijskim aktivnostima ili ljudskom potrošnjom. Ovaj otpad se sastoji od biorazgradivih materijala ili materijala koji se vrlo sporo razgrađuju. Uobičajeni primjeri uključuju plastiku, metale, staklo i kemikalije.
Problematični su jer dugo ostaju u okolišu, zagađujući tlo, vodu i zrak. Iako se dio ovog otpada može reciklirati, kao što su metali i staklo, ostatak, poput određene plastike i elektroničkog otpada, predstavlja ozbiljne izazove za njegovo upravljanje i recikliranje.
Nadalje, njegov pravilan tretman je od suštinskog značaja kako bi se izbjeglo nakupljanje na deponijama i njegovo ispuštanje u prirodu.
Glavne karakteristike neorganskog otpada
Ovaj otpad ima niz karakteristika koje ga razlikuju od organskog otpada:
- Nije biorazgradivo: Većina neorganskog otpada nije u stanju da se reintegriše u prirodne cikluse ili to čini izuzetno sporom brzinom. Na primjer, dok se papir može razgraditi u relativno kratkom vremenu, nekoj plastici može trebati između 100 i 1000 godina da se potpuno razgradi.
- Umjetni ili industrijski materijali: Uglavnom, neorganski otpad nema prirodno porijeklo i rezultat je industrijskih procesa ili ljudske proizvodnje. Dobar primjer je plastika koja je, uprkos tome što je sastavljena od prirodnih elemenata, prošla kroz složene hemijske procese da bi se koristila u mnoštvu proizvoda.
- Trajnost i akumulacija: Zbog svoje otpornosti na razgradnju, anorganski otpad se može akumulirati u okolišu, uzrokujući zagađenje tla, vode i zraka. Mikroplastika u okeanima i emisije toksičnih gasova tokom spaljivanja neorganskog otpada jasni su primjeri ove opasnosti.
Klasifikacija i primjeri neorganskog otpada
Anorganski otpad se može klasifikovati na različite načine, u zavisnosti od njegovog stanja, porekla ili sastava:
Zbog njegovog fizičkog stanja
Ovisno o fizičkoj strukturi, anorganski otpad se može podijeliti na:
- Solide: Uključujući plastiku, staklo, metale, papir, karton i elektronske proizvode kao što su televizori ili kompjuteri.
- Tečnosti: Uključuju tečni industrijski otpad, korišćena ulja, hemijske otpadne vode iz fabrika, rastvarače koji se koriste u industrijskim procesima i drugi neorganski tečni otpad.
- lagana pića: Uglavnom gasovi koji nastaju tokom procesa spaljivanja ili sagorevanja, kao što su azotni oksidi ili gasovi sa toksičnim sadržajem koji dolaze iz industrijskih procesa.
Po izvoru porijekla
Druga važna klasifikacija neorganskog otpada je prema tome odakle dolazi:
- Gradski otpad: Ovaj otpad, koji nastaje u gradovima, uglavnom se sastoji od plastike, stakla, metala i drugih materijala za svakodnevnu potrošnju u domovima, kancelarijama i preduzećima.
- Industrijski otpad: Oni uključuju otpadni metal, teške metale, hemijski otpad i otrovne gasove, između ostalog. Ovim otpadom je potrebno specijalizirano upravljanje i tretman kako bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš.
- Poljoprivredni i stočarski otpad: Nastaju u poljoprivrednim i stočarskim aktivnostima, uglavnom pesticida, đubriva i kontejnera sa hemijskim proizvodima.
- Bolnički otpad: špricevi, skalpeli i medicinska oprema za jednokratnu upotrebu, od kojih se mnogi takođe mogu klasifikovati kao opasan otpad.
- Rudarski otpad: Sadrže teške metale, kao što su živa i olovo, koji veoma zagađuju.
Uobičajeni primjeri neorganskog otpada
U svakodnevnom životu stvaramo ogromnu količinu neorganskog otpada. Neki od najčešćih primjera uključuju:
- Plastika: Boce, kese, kontejneri i ambalaža su neki od najčešćih materijala. Plastika zauzima glavno mjesto u nastalom otpadu i problematična je zbog svoje dugotrajne degradacije.
- Glass: Boce, staklenke i drugi stakleni proizvodi se široko mogu reciklirati, ali kada se ne obrađuju na ispravan način mogu naštetiti okolišu zbog sporog procesa raspadanja.
- Baterije i baterije: Ovaj otpad nije samo neorganski, već je i opasan zbog teških metala koje sadrži, pa je potrebno specijalizirano upravljanje kako bi se izbjegla kontaminacija tla i vode.
- Metales: Limenke, uređaji i drugi metalni proizvodi koji se mogu reciklirati ili ponovo koristiti u novim industrijskim procesima.
- Gume: Zbog svog sastava od gume i drugih industrijskih materijala, gume se izuzetno teško razgrađuju i često se nakupljaju na deponijama ili spaljuju, stvarajući toksične emisije.
Vrijeme razgradnje neorganskog otpada
Jedan od najzabrinjavajućih aspekata neorganskog otpada je vrijeme koje je potrebno za biorazgradnju, što doprinosi njegovom masovnom nagomilavanju u okolišu.
- Papir: 3 mjeseca (u zavisnosti od toga da li se liječi ili ne).
- Karton: 1 godina.
- opušci cigareta: 2 godina.
- aluminijumske limenke: do 10 godina.
- Plastika: Između 150 i 1000 godina, u zavisnosti od vrste.
- Staklene boce: Između 1000 i 4000 godina.
Stvaranje i akumulacija ovog otpada je zabrinjavajuća zbog dugog vremena razlaganja, što negativno utiče na životnu sredinu. U tom smislu, ispravna klasifikacija, recikliranje i odlaganje neorganskog otpada je od suštinskog značaja za smanjenje njegovog uticaja na životnu sredinu.
Od suštinske je važnosti da ljudi, kompanije i vlade rade zajedno kako bi poboljšali sisteme upravljanja neorganskim otpadom i spriječili njihovo nakupljanje u okolišu.