Nedavno Međunarodna agencija za energiju zajedno sa organizacijama kao npr Svjetska banka I to Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA), objavio je izvještaj pod naslovom “Održiva energija za sve. Globalni okvir za praćenje. Napredak ka održivoj energiji. 2017”. Ovaj izvještaj se fokusira na potrebu optimizacije tri ključna područja globalne energije za postizanje ciljeva postavljenih za 2030. godinu:
- Pristup struji.
- Obnovljive energije.
- Energetske efikasnosti.
Osim toga, Evropska unija i druge organizacije postavile su ambiciozne planove za 2030. godinu, u kojoj obnovljiva energija igra ključnu ulogu u smanjenju emisija i prelasku u zelenu ekonomiju.
Pristup električnoj energiji: Izazov još uvijek na čekanju
Pristup električnoj energiji ostaje globalni izazov, posebno u regijama Afrike i Azije. Trenutno više od 1.000 milion ljudi Još uvijek nemaju pristup električnoj energiji. U Africi je nedostatak energetske infrastrukture kritičan u zemljama kao što su Angola, Demokratska Republika Kongo, Kenija, Sudan, Uganda i Zambija, što ozbiljno utiče na njihov ekonomski i društveni razvoj.
U Aziji, iako se situacija blago popravlja zahvaljujući autonomnim solarnim fotonaponskim sistemima, milioni ljudi još uvijek nemaju pun pristup električnoj energiji. Prema izvještaju IEA, ako se ne izvrše drastične promjene, do 2030. godine 8% stanovništva će ostati bez struje. Ova situacija naglašava važnost nastavka povećanja napora za proširenje distributivnih mreža električne energije, povećanje vlastite potrošnje i poboljšanje lokalne i nacionalne energetske infrastrukture.
La inicijativa za pristup održivoj energiji za sve (SEforALL), koji promoviraju UN, ima za cilj iskorijeniti energetsko siromaštvo putem električne energije u svim zemljama. Osim toga, nastoji se osloniti na obnovljive izvore energije kako bi ubrzao ovaj proces, koji je također usklađen s ciljevima održivog razvoja (SDG) 7 i 13.
Obnovljivi izvori energije: Rast sa velikim potencijalom
Širom svijeta, obnovljive energije Doživjeli su kontinuirani rast, ali ima još mnogo toga da se uradi. Sektori poput solarne fotonaponske energije i energije vjetra značajno su porasli, a to je u velikoj mjeri zahvaljujući smanjenje tehnoloških troškova i najveća ulaganja u istraživanje i razvoj zelenih tehnologija.
S druge strane, ključni sektori kao što su transport i građevinarstvo počeli su da apsorbuju veći procenat obnovljive energije. Ova dva sektora predstavljaju veliki dio potrošnje energije širom svijeta. Zapravo, Evropska unija je ustanovila da transport mora smanjiti svoje emisija stakleničkih plinova za 16% do 2030. To će se postići prvenstveno korištenjem napredna biogoriva y goriva nebiološkog porijekla poput vodonika.
Sektor saobraćaja takođe ima za cilj povećanje upotrebe obnovljive energije u 1,9 procentnih poena godišnje, što će pomoći u smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva u korist čistijeg, efikasnijeg i održivog transportnog sistema.
Sa svoje strane, sektor grijanja, posebno gradskog grijanja, također ima obećavajuće ciljeve. Očekuje se da će do 2030. godine ovo područje povećati korištenje čiste energije 2,3 procentnih poena godišnje, prema procjenama Evropske unije. Ovo, zajedno s ulaganjima u infrastrukturu i tehnologije kao što su toplotne pumpe i geotermalna energija, može radikalno promijeniti način upravljanja toplinskom energijom u gradovima i ruralnim područjima.
U evropskom kontekstu, Evropska komisija je predložio da obnovljivi izvori energije dosegnu barem 45% ukupne potrošene energije do 2030. godine, značajno jačajući ulogu obnovljivih izvora energije u dekarbonizaciji privrede. Ovaj napor je dio zakonodavnog paketa “Odgovara za 55”, koji nastoji da smanji neto emisije stakleničkih plinova za 55% u odnosu na nivoe iz 1990. godine.
Energetska efikasnost: ključ odgovorne potrošnje
El uštedu energije To je jedan od temeljnih stubova za održivost globalnog energetskog sistema. Zemlje poput Australije, Kine, Meksika i Ujedinjenog Kraljevstva uspjele su da ih smanje energetski intenzitet za više od 2% godišnje, uglavnom u industrijskom sektoru. Ovo je postignuto kroz politike promocije energetske efikasnosti i racionalnog korišćenja resursa.
Međutim, potrošnja energije u stambeni sektor raste u mnogim zemljama zbog sve veće potražnje za kućanskim aparatima i načina života koji više ovisi o tehnologiji. Ovo ponašanje je u suprotnosti sa ciljem smanjenja, što znači da se djelovanje u ovom sektoru mora pojačati.
u Evropska unija, radi se na primjeni Direktiva o energetskoj efikasnosti (DEE), koji utvrđuje da se finalna potrošnja energije mora smanjiti na a 40% za 2030. godinu. Ova direktiva takođe promoviše inicijative za samopotrošnja i renoviranje zgrada, što će omogućiti državama da smanje svoju potražnju za energijom inovativnim i održivim projektima na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou.
Nadalje, važno je napomenuti da mjere energetske efikasnosti nisu fokusirane samo na stambeni sektor, već i na kompanije, data centri i javne zgrade, kao dio europskog opredjeljenja za optimizaciju korištenja energije.
Zgrade sa gotovo nultom potrošnjom: Budućnost gradnje
Zgrade koje su u skladu sa Passivhaus certifikat Oni su primjer energetske efikasnosti u građevinskom sektoru. Ove zgrade ograničavaju svoju potrebnu primarnu energiju na manje od 120 kWh/m² godišnje, što ih praktično čini nula emisija. U zemljama poput Španije već postoji više od 40 zgrada certificiranih prema ovom standardu.
Ovaj model izgradnje je ključan za regulatorne procese koji će se implementirati u narednoj deceniji. The Evropska unija ima za cilj da novoizgrađene zgrade budu gotovo nulte potrošnje do 2030. godine, podržavajući tranziciju ka dekarboniziranoj i održivoj ekonomiji.
Passivhaus model ne samo da je usklađen sa ciljevima smanjenja Emisije CO2, ali i garantuje zdravu i ugodnu životnu sredinu za svoje stanovnike, ostvarujući pozitivan uticaj kako na životnu sredinu tako i na javno zdravlje, smanjenjem broja izvora zagađenja.
Prelazak na održivu i dekarboniziranu ekonomiju do 2030. zavisi od ulaganje u obnovljive izvore energije, povećanje u energetska efikasnost i veća pokrivenost u pristupu električnoj energiji. Ovi faktori su od suštinskog značaja za ograničavanje globalnog zagrevanja na prihvatljive nivoe, dok istovremeno stvaraju ekonomske i socijalne koristi za zemlje u razvoju i ekonomije u usponu.