Postoje vijesti koje će nas možda iznenaditi pravovremena pojava nekoliko istraživača koji su, bilo genijalno ili greškom, često pronalazili ključeve izuma koji mogu promijeniti neke aspekte naše civilizacije ili navike. Jedan od ovih nedavnih izuma dolazi od grupe naučnika sa belgijskog univerziteta, koji su razvili mašinu na solarni pogon koja je sposobna da pretvori urin u vodu za piće. Ovaj inovativni izum se uspješno koristi na festivalima i ima veliki potencijal za primjenu u različitim oblastima.
Rad mašine
Naučni tim zadužen za razvoj ove mašine uspeo je da stvori efikasan i jednostavan sistem koji radi sa solarnom energijom. Urin se skuplja u rezervoar koji se zagreva solarnim panelima, omogućavajući podizanje temperature tečnosti. Nakon toga, ova tečnost prolazi kroz specijalizovanu membranu koja eliminiše 95% amonijaka prisutni u njemu, takođe odvajajući hranljive materije, kao što su kalijum, azot i fosfor. Ove hranjive tvari se kasnije mogu koristiti kao gnojiva, nudeći dvostruku korist u smislu ponovne upotrebe i održivosti.
Ova mašina ne samo da nam omogućava da dobijemo vodu za piće, već i prikuplja esencijalne hranljive materije za poljoprivredu, što je čini odličnim saveznikom za ruralne regione u zemljama u razvoju, gde je pristup obema voda za piće jer je gnojiva ograničena.
Primjena pronalaska
Pronalazak je stavljen na probu na desetodnevnom festivalu u Gentu u Belgiji, gdje je i ostvaren povratiti 1.000 litara vode iz urina prisutnih. Prema istraživačima, ova obnovljena voda će se koristiti za proizvodnju belgijskog piva, što pokazuje višestruke mogućnosti upotrebe izuma. Međutim, stvarna namjera projekta je ambicioznija.
Cilj naučnika je da ugrađuju veće verzije ove mašine na mesta sa velikim prilivom ljudi, kao npr. aerodromi, sportski stadioni ili masovnih događaja. Ne samo da bi ova tehnologija mogla pomoći u smanjenju rasipanja vode, već bi mogla postati i ključni alat za ruralne zajednice u zemljama u razvoju. U ovim područjima, gdje je pitka voda oskudan resurs, mašina bi mogla biti održivo rješenje kako za osiguranje vodosnabdijevanja, tako i za poboljšanje poljoprivredne proizvodnje kroz proizvedena đubriva.
Osim toga, istražuje se ugradnja ove mašine u druga područja izvan svečanosti. Na primjer, njegova primjena se testira u humanitarnim oblastima, gdje pristup čistoj vodi može biti veliki izazov.
Poređenje sa drugim sličnim sistemima
Ovaj sistem koji je razvio Univerzitet u Gentu nije jedini te vrste, ali se po tome ističe jednostavnost i efikasnost. Postoje i druge metode koje koriste svemirske organizacije kao što su NASA i JAXA (Japanska svemirska agencija). U slučaju NASA-e, na primjer, astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) imaju uređaj koji pretvara urin u vodu za piće vakuumskom destilacijom. Ovaj sistem je u stanju da reciklira do 98% prikupljene vode, što je neophodno za garantovanje snabdevanja u dugotrajnim misijama u svemiru.
JAXA je sa svoje strane razvila sličan sistem koji omogućava da se do 85% urina pretvori u vodu za piće pomoću procesa elektrolize. Obje tehnologije ističu se po svojoj složenosti i potrebi za naprednim mehanizmima, što sistem koji je razvio Univerzitet u Gentu čini mnogo jednostavnijom i održivijom opcijom, posebno u kontekstima bližim svakodnevnom životu na Zemlji.
Budućnost projekta
Tim odgovoran za ovaj novi izum nije stao na prvobitnom prijedlogu. Osim što su postigli veliki napredak u pilot skali tokom festivala u Gentu, oni rade na proširenju sistema za upotrebu na masovnim događajima i na mjestima gdje je pristup vodi ograničen.
Jedan od glavnih fokusa je ruralnim područjima i zemlje u razvoju, gdje se mogućnošću garantovanja strukture za proizvodnju vode za piće i đubriva značajno poboljšava kvalitet života hiljada ljudi. Nadalje, i vlade i privatne kompanije mogu podržati ovu vrstu tehnologije kako bi odgovorile na rastuću potražnju za pitkom vodom u svijetu.
Mogućnosti za razvoj ovog izuma su ogromne, posebno u globalnom kontekstu u kojem nas pristup pitkoj vodi i ekološki izazovi prisiljavaju da preispitamo naše načine potrošnje i korištenja prirodnih resursa.
Istraživanja se nastavljaju, a kako se smanjuju troškovi i povećava efikasnost sistema, mogli bismo vidjeti masovno usvajanje ove vrste tehnologije u bliskoj budućnosti, što bi predstavljalo veliki napredak za najranjivija područja planete.