Tepco Electric Power (TEPCO), kompanija koja posjeduje nuklearnu elektranu Fukushima, bori se da kontrolira posljedice nuklearne katastrofe koja se dogodila 2011. nakon velikog zemljotresa i cunamija. Jedan od najvećih izazova bio je spriječiti curenje kontaminirane podzemne vode u Tihi okean, a da se to učini, podzemni ledeni zid. Međutim, nedavno je u nekim dijelovima zida otkriven porast temperature, što prijeti da ugrozi njegovu efikasnost.
Pozadina ledenog zida u Fukušimi
Ledeni zid Fukushima je pionir svoje vrste širom svijeta. Zamišljeno je kao a podzemna barijera od smrzavanja da se zaustavi dotok podzemne vode u kontaminirane podrume reaktora oštećenih u katastrofi 2011. Ovaj zid, dužine više od 1,5 km, dizajniran je da spriječi curenje radioaktivne vode u okean i zaustavi miješanje sa čistom vodom.
Proces izgradnje je započeo 2014. godine, a kompletan sistem je pušten u rad 2016. godine. Tehnologija koja se koristi je napredna i sastoji se od umetanja više od 1.500 cijevi na dubini između 30 i 35 metara. Kroz ove cijevi se ubrizgava visoko ohlađena fiziološka otopina na -30°C, koja zamrzava zemlju oko njih, stvarajući pravi zid od leda koji sprječava curenje vode.
Ideja je ambiciozna i njen uspjeh je ključan za izbjegavanje daljnjih ekoloških katastrofa. Međutim, njegova sposobnost da potpuno zaustavi kontaminiranu vodu bila je daleko od savršene, a nedavni porast temperature otkriven u nekim dijelovima zida predstavlja dodatne izazove za njegovu učinkovitost.
Povećanje temperature i povezani rizici
Nedavno je TEPCO otkrio a povećanje temperature u nekim kritičnim područjima smrznutog zida, što bi moglo ugroziti funkcionalnost cijele konstrukcije i dodatno otežati rad na demontaži postrojenja. Povećanje temperatura je u velikoj meri pripisano jake kiše uzrokovane tajfunima koji su pogodili region od sredine avgusta.
U južnom delu reaktora broj 4 primećeno je da je temperatura porasla od -5°C do 1,8°C. U međuvremenu, na istoku reaktora broj 3, temperature su porasle za -1,5°C do 1,4°C. Obje promjene su značajne, jer bi mogle spriječiti da zemljište ostane smrznuto i time omogućiti prolazak vode.
El povećan rizik ovog povećanja temperature je to što bi se pogođeni dijelovi zida mogli početi topiti, što bi ostavilo praznine u barijeri i omogućilo vodi kontaminiranoj radioaktivnim supstancama da stigne do Tihog oceana. Ovo ne samo da bi povećalo zagađenje životne sredine, već bi dodatno zakomplikovalo napore za razgradnju postrojenja i kontrolu nuklearnog otpada.
Poduzete mjere za kontrolu problema
Da pokušam kontrolisati porast temperature u zidu, TEPCO inženjeri su počeli da ubrizgavaju hemijski agensi u najugroženijim dijelovima. Ova tehnika je namijenjena učvršćivanju zemlje i smanjenju protoka podzemne vode oko zida, što bi ponovo olakšalo proces smrzavanja.
Kako navode iz TEPCO-a, ove mjere se intenzivno provode i do sada su imale određeni učinak, iako situacija još nije u potpunosti pod kontrolom. Zapravo, mogućnost primjene drugih dodatnih mjera i dalje se procjenjuje ako hlađenje nije dovoljno.
Ciljevi zamrznutog zida
Glavni cilj zida, osim zaštite biljke i njenog neposrednog okruženja, je spriječiti ispuštanje zagađivača u Tihi ocean. Podzemne vode u blizini postrojenja, koje su u početku tekle brzinom od 400 tona dnevno, smanjene su na otprilike 130 tona dnevno zahvaljujući radovima na zidu.
Zid je bio kritičan u smanjenju količine kontaminirane vode koja ulazi u podrume nuklearnih reaktora i miješa se s radioaktivnim rashladnim sredstvom. Iako je TEPCO prepoznao da ovaj zid ne može blokirati 100% curenja, njegov doprinos je od suštinskog značaja za smanjenje zagađenja mora.
Čak i uz porast temperature, TEPCO nastavlja izgradnju zida i kaže da će nastaviti raditi na smanjenju curenja na manje od 100 tona kada zid bude u potpunosti operativan.
Kritike i budući izazovi
Uprkos naporima TEPCO-a, bilo ih je široko rasprostranjena kritika prema efikasnosti zidova i upravljanju postrojenjem. Mnogi stručnjaci postavljaju pitanje da li je moguće potpuno kontrolirati curenje radioaktivne vode i jesu li korištena rješenja dovoljna.
Pored toga, troškovi projekta su bili značajni, sa procjenama koje premašuju 320 miliona dolara, dodajući dodatni pritisak da barijera funkcioniše ispravno. Međutim, neki izvještaji ukazuju da su temperature u drugim dijelovima smrznutog zida već bile neuobičajeno visoke prije najnovijih oluja, što je dovelo do pitanja o efikasnosti procesa smrzavanja.
S druge strane, zadatak demontaže tvornice u Fukušimi trajat će nekoliko decenija. Za to vrijeme bit će ključno upravljati i kontrolisati količinu kontaminirane vode koja curi iz reaktora. Osim toga, TEPCO mora nastaviti s primjenom mjera za ublažavanje potencijalnih katastrofa koje su rezultat kvara zamrznutog zida.
Implikacije za nuklearnu industriju
Katastrofa u Fukušimi i napori da se ona kontroliše imali su značajan uticaj na percepciju javnosti nuklearne energije, ne samo u Japanu, već u cijelom svijetu. Dok Japan planira ponovno pokrenuti neke od svojih zatvorenih reaktora, nesreća u Fukušimi dovela je do povećanih propisa i nepovjerenja u nuklearnu sigurnost.
Nadalje, ovaj incident je naglasio ogromne izazove s kojima se suočavaju nuklearne elektrane u područjima podložnim prirodnim katastrofama. Napori TEPCO-a da kontrolira situaciju u Fukushimi poslužit će kao referenca za buduće tehnologije obuzdavanja i upravljanja nuklearnim nesrećama.
Porast temperature na zamrznutom zidu u Fukušimi stalni je podsjetnik na veličinu tehničkih izazova koji su uključeni u upravljanje katastrofom ove prirode. Uprkos napretku, situacija i dalje zahtijeva kontinuirane napore i može proći nekoliko decenija prije nego što se elektrana i okolna regija u potpunosti oporave.