Rekordne globalne temperature u 2015. i 2016. godini izazvale su neviđenu humanitarnu krizu, udvostručujući utjecaj oružanih sukoba kao uzroka raseljavanja i migracija, prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Ovaj fenomen izazvao je suše, toplotne talase, poplave i požare , što je uticalo na sigurnost hrane i pristup čistoj vodi za više od 60 miliona ljudi širom svijeta. S obzirom na to da su u 2016. godini zabilježene najviše temperature ikada, raste zabrinutost zbog onoga što će se dogoditi u narednim godinama.
Scenario humanitarne krize 2015-2016
Svjetska meteorološka organizacija (WMO) upozorila je da je 2016. bila najtoplija godina u historiji , s globalnim temperaturama koje su premašile čak i rekorde zabilježene 2015. godine. Preliminarni podaci pokazuju da su globalne temperature te godine bile otprilike 1,2 stepena Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa . Između januara i septembra 2016. godine, prosječna globalna temperatura bila je 0,88 stepeni Celzijusa viša od referentnog prosjeka Svjetske meteorološke organizacije (WMO) za period 1961-1990, koji iznosi 14 stepeni Celzijusa.
Direktan uticaj klimatskih promjena
Ekstremne temperature dostigle su značajne vrhunce u prvim mjesecima 2016. godine, prvenstveno zbog snažnog El Niña iz 2015-2016. Ovaj klimatski fenomen doprinio je porastu temperatura i imao je još veći utjecaj na različite regije svijeta. Među najugroženijim područjima bile su Južna i Istočna Azija, gdje su toplotni valovi, šumski požari i razorne poplave imali ogromne posljedice. Ovi ekstremni vremenski događaji doprinijeli su uništavanju usjeva, nestašici vode za piće i posljedično masovnom raseljavanju ljudi.
El Niño je također uzrokovao značajno povećanje temperature okeana i, posljedično, porast nivoa mora i izbjeljivanje koraljnih grebena, što je ozbiljno uticalo na morske ekosisteme. Ovaj fenomen je izazvao i druge meteorološke katastrofe 2016. godine, poput uragana Matthew , koji je izazvao jednu od najgorih humanitarnih kriza na Haitiju od zemljotresa 2010. godine.
Posljedice po sigurnost hrane
Rastuće globalne temperature imale su razorne efekte na poljoprivredu i sigurnost hrane. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), više od 60 miliona ljudi u svijetu, posebno u zemljama u razvoju, pogođeno je ekstremnim vremenskim prilikama povezanim s klimatskim promjenama u 2016. godini.
U regijama kao što je afrički Sahel, dugotrajne suše i toplotni talasi ometaju poljoprivredne cikluse, utičući na žetvu i uzrokujući rasprostranjenu krizu sa hranom. U Senegalu su zakasnele i neredovne kiše nanijele ozbiljnu štetu usjevima riže, kukuruza i prosa, neophodnih za egzistenciju više od 90% ruralnog stanovništva.
Migracije i prisilno raseljavanje
Jedan od najalarmantnijih aspekata globalnog zagrijavanja je masovno raseljavanje ljudi . U 2015. godini, ekstremne temperature uzrokovale su raseljavanje više od 19 miliona ljudi iz regija pogođenih sušama, toplotnim talasima i poplavama. Ova brojka je dvostruko veća od broja ljudi raseljenih zbog sukoba i nasilja, koji su u 2015. godini pogodili 113 zemalja. Najpogođenije regije bile su Južna i Istočna Azija.
U zemljama poput Kolumbije , fenomen El Niño izazvao je ekstremnu sušu koja je uticala na poljoprivrednu proizvodnju i pokrenula migracije hiljada ljudi koji su zavisili od ovih usjeva za egzistenciju. To je izazvalo ozbiljnu prehrambenu i socijalnu krizu u regiji, koja se još uvijek bori da se oporavi od razornih posljedica ovog klimatskog događaja.
U Centralnoj Americi situacija nije bila drugačija. Suše su opustošile zemlje poput Gvatemale, Hondurasa i Salvadora, gdje milioni ljudi pate od nesigurnosti u pogledu hrane.
Uticaj na okeane i morske ekosisteme
Zagrijavanje okeana također je izazvalo jedan od najzabrinjavajućih događaja za morske ekosisteme: masovno izbjeljivanje korala . U nekim dijelovima svijeta, poput Velikog koraljnog grebena u Australiji, korali su doživjeli stopu izbjeljivanja od 50%. To ne utiče samo na morske ekosisteme, već i na ribarstvo i sigurnost hrane priobalnih zajednica koje zavise od ovih resursa.
Uz to, nivo mora je nastavio rasti kao rezultat porasta temperatura. Ova pojava je pogoršala obalne poplave, dovodeći živote miliona ljudi na ostrvima i priobalnim regijama širom svijeta u opasnost.
Uloga Pariskog sporazuma
U ovakvoj sumornoj situaciji, Pariški sporazum o klimatskim promjenama , koji je stupio na snagu 2016. godine, pokušava se globalno pozabaviti klimatskim promjenama. Cilj sporazuma je smanjenje emisija stakleničkih plinova i ograničavanje porasta globalne temperature na znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijski nivo, uz dodatne napore da se taj porast ograniči na 1,5°C.
Uprkos obavezama koje su zemlje preuzele, mnoge projekcije ukazuju da je malo vjerovatno da će ovaj cilj biti postignut bez mnogo drastičnijih akcija. Prema izvještajima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), da bi se rast temperature održao na 1,5°C, emisije CO2 bi morale biti smanjene za 45% do 2030. godine u odnosu na nivoe iz 2010. godine, međutim, mnoge zemlje ne provode potrebne mjere da ispuni ovaj cilj.
Godina 2016. je jasan primjer katastrofalnih posljedica klimatskih promjena ako se ne preduzmu hitne mjere. Toplotni talasi, poput onih zabilježenih u Australiji , ili rekordne temperature u regijama poput Arktika i Rusije , samo su neki od znakova da globalno zagrijavanje nastavlja rasti.
Ekstremne vremenske prilike doprinose većoj ranjivosti u siromašnijim zajednicama, koje se suočavaju sa porastom teških vremenskih pojava bez resursa za prilagođavanje ili ublažavanje uticaja. U mnogim slučajevima, posljedice su već premašile granice onoga što je moguće upravljati, uzrokujući novu humanitarnu krizu koja pogađa milione ljudi širom svijeta.
Godine 2015. i 2016. bile su godine obilježene neviđenim porastom temperatura i ekstremnim vremenskim pojavama. Hitnost rješavanja klimatskih promjena postaje sve očiglednija, a efekti na najugroženije populacije naglašavaju potrebu za bržim i odlučnijim globalnim djelovanjem.