u globalni temperaturni rekordi u 2015. i 2016 proizvele su humanitarnu krizu bez presedana, udvostručivši uticaj oružanih sukoba kao uzroka raseljavanja i migracija, prema WMO (Svjetska meteorološka organizacija). Ovaj fenomen je pokrenuo suše, toplotni udari, poplave i požari, što utiče na sigurnost hrane i pristup vodi za piće za više od 60 miliona ljudi širom svijeta. S obzirom da je 2016. bilježila najviše temperature ikada viđene, raste zabrinutost o tome šta će se dogoditi u narednim godinama.
Scenario humanitarne krize 2015-2016
WMO je upozorio da je 2016 najtoplija godina u istoriji, pri čemu su globalne temperature čak nadmašile rekorde postavljene 2015. Preliminarni podaci su pokazali da su globalne temperature te godine bile približno 1,2 stepena iznad predindustrijskog nivoa. Između januara i septembra 2016. godine, globalna prosječna temperatura bila je 0,88 stepeni viša od referentnog prosjeka koji je WMO utvrdio za period 1961-1990, koji iznosi 14 stepeni.
Direktan uticaj klimatskih promjena
Ekstremne temperature dostigle su značajne vrhunce u prvim mjesecima 2016. uglavnom zbog snažnog događaja El Niño od 2015-2016. Ovaj klimatski fenomen doprinio je podizanju temperatura i stvaranju još većeg utjecaja u različitim regijama svijeta. Među najteže pogođenim područjima bile su južna i istočna Azija, gdje su toplotni talasi, šumski požari i razorne poplave imali ogromne posljedice. Ove ekstremne vremenske prilike doprinele su uništavanju useva, nedostatku vode za piće i, samim tim, masovnom raseljavanju ljudi.
El Niño je takođe izazvao značajno povećanje toplina okeana i, posljedično, povećanje nivoa mora i promjena boje koralnih grebena, što ozbiljno utiče na morske ekosisteme. Ova pojava je bila okidač za druge meteorološke katastrofe u 2016. godini, kao npr. Uragan Matthew, koji je izazvao jednu od najozbiljnijih humanitarnih kriza na Haitiju od zemljotresa 2010. godine.
Posljedice po sigurnost hrane
Rastuće globalne temperature imale su razorne efekte na poljoprivredu i sigurnost hrane. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), više od 60 miliona ljudi u svijetu, posebno u zemljama u razvoju, pogođeno je ekstremnim vremenskim prilikama povezanim s klimatskim promjenama u 2016. godini.
U regijama kao što je afrički Sahel, dugotrajne suše i toplotni talasi ometaju poljoprivredne cikluse, utičući na žetvu i uzrokujući rasprostranjenu krizu sa hranom. U Senegalu su zakasnele i neredovne kiše nanijele ozbiljnu štetu usjevima riže, kukuruza i prosa, neophodnih za egzistenciju više od 90% ruralnog stanovništva.
Migracije i prisilno raseljavanje
Jedan od najalarmantnijih aspekata globalnog zagrijavanja bio je masovno raseljavanje ljudi. U 2015. godini, ekstremne temperature raselile su više od 19 miliona ljudi iz regiona pogođenih sušama, toplotnim talasima i poplavama. Ove brojke su dvostruko veće od broja ljudi raseljenih zbog sukoba i nasilja, koje je 2015. godine pogodilo 113 zemalja. Najpogođenije regije bile su južna i istočna Azija.
U zemljama poput Kolumbija, fenomen El Niño izazvao je ekstremnu sušu koja je uticala na poljoprivrednu proizvodnju i pokrenula migraciju hiljada ljudi koji su ovisili o ovim usjevima za svoj opstanak. To je izazvalo ozbiljnu prehrambenu i društvenu krizu na tom području, koje se još uvijek bori da se oporavi od razornih posljedica ovog klimatskog fenomena.
En Centralna Amerika, situacija nije bila drugačija. Suše su izazvale pustoš u zemljama kao što su Gvatemala, Honduras i El Salvador, gdje su milioni ljudi nesigurni u hranu.
Uticaj na okeane i morske ekosisteme
Toplina okeana je također izazvala jedan od najzabrinjavajućih događaja za morske ekosisteme: masovno izbjeljivanje koraljnih grebena. U nekim dijelovima svijeta, poput Velikog koraljnog grebena u Australiji, koralji su imali stopu izbjeljivanja od 50%. Ovo ne utiče samo na morske ekosisteme, već i na ribarstvo i sigurnost hrane priobalnih zajednica koje zavise od ovih resursa.
Uz to, nivo mora je nastavio rasti kao rezultat porasta temperatura. Ova pojava je pogoršala obalne poplave, dovodeći živote miliona ljudi na ostrvima i priobalnim regijama širom svijeta u opasnost.
Uloga Pariskog sporazuma
Usred ove obeshrabrujuće panorame, Pariški sporazum o klimatskim promjenama, koji je stupio na snagu 2016. godine, pokušava da se pozabavi klimatskim promjenama na globalnom nivou. Sporazum ima za cilj smanjenje emisije gasova staklene bašte i ograničavanje porasta globalne temperature na manje od 2°C iznad predindustrijskih nivoa, uz dodatni napor da ne pređe 1,5°C.
Uprkos obavezama koje su zemlje preuzele, mnoge projekcije ukazuju da je malo vjerovatno da će ovaj cilj biti postignut bez mnogo drastičnijih akcija. Prema izvještajima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), da bi se rast temperature održao na 1,5°C, emisije CO2 bi morale biti smanjene za 45% do 2030. godine u odnosu na nivoe iz 2010. godine, međutim, mnoge zemlje ne provode potrebne mjere da ispuni ovaj cilj.
2016. godina je jasan primjer katastrofalnih posljedica klimatskih promjena ako se ne preduzmu hitne mjere. Toplotni talasi, poput onih snimljenih u Australija, ili temperaturni zapisi uočeni u regijama kao što su Arctic y Rusija, samo su neki od znakova da globalno zagrijavanje nastavlja rasti.
Ekstremne vremenske prilike doprinose većoj ranjivosti u siromašnijim zajednicama, koje se suočavaju sa porastom teških vremenskih pojava bez resursa za prilagođavanje ili ublažavanje uticaja. U mnogim slučajevima, posljedice su već premašile granice onoga što je moguće upravljati, uzrokujući novu humanitarnu krizu koja pogađa milione ljudi širom svijeta.
Godine 2015. i 2016. bile su godine obilježene neviđenim porastom temperatura i ekstremnim vremenskim pojavama. Hitnost rješavanja klimatskih promjena postaje sve očiglednija, a efekti na najugroženije populacije naglašavaju potrebu za bržim i odlučnijim globalnim djelovanjem.