Sistem dekontaminacija vode ALPS iz oštećene biljke Fukushima Potpuno je paraliziran od 20. maja ujutro, nakon prestanka treće linije liječenja.
Uređaj koji se koristi za uklanjanje šezdeset dijelova radionuklidi voda koje su korištene za hlađenje reaktora, sastoji se od tri paralelne linije dekontaminacija.
Prva dva (A i B) prestala su raditi prije nekoliko dana. Treći (nazvan C) zaustavio se rano ujutro zbog degradacija njihovog povratka.
Uzrok svega toga problemi je nepoznat i kompanija nije objasnila Tokijo Electric moć (Tepco) koji upravlja operacijama. Sistem ALPE Pokušava raditi već nekoliko mjeseci, ali zapravo se neprestano susreće sa različitim problemima.
Ovu opremu razvila je japanska grupa Toshiba je predstavljen za rješavanje problema kontaminirane vode iz oštećene biljke Fukushima daiichi, dijelom uništen tsunamijem 11. marta 2011.
Više od 400.000 kubika agua zagađena trenutno su pohranjeni u više od hiljadu gigantskih depoziti na brzinu sastavljeni u atomskom kompleksu, i Tepco nastavlja instalirati još četrdeset mjesečno kako bi pokušao pratiti neprekidni protok tečnosti koja se izvlači iz podzemlja nalazišta i trajno navodnjavanje reaktori uništeno.
Trenutni uticaj nesreće u Fukušimi
Utjecaj katastrofe Tepco-u je bilo teško kontrolisati, jer ne samo da uključuje stalno odlaganje kontaminirane vode, već i curenje ove vode u Pacifik ostaje zabrinutost. To je navelo razne naučne studije i međunarodne organizacije da prate situaciju i zahtevaju više transparentnosti u upravljanju. Već je skoro 31.200 tona radioaktivne vode bačeno u Tihi okean, a procjenjuje se da će Japan nastaviti da ih baca još najmanje tri decenije.
Rizici za životnu sredinu su evidentni, a neke vrste kao što su ribe i mekušci imaju radioaktivne tragove veće od utvrđenih nivoa. Iako japanska vlada i IAEA kažu da su oslobođeni nivoi zanemarljivi, ribarske zajednice i susjedne zemlje i dalje izražavaju zabrinutost. Konkretno, zemlje poput Kine uvele su blokade na sav japanski uvoz morskih plodova kao odgovor na ova radioaktivna curenja u okean.
Posljedice radioaktivne kontaminacije u Fukušimi
El Nuklearna nesreća u Fukušimi Pokazalo se da je to katastrofa koja i dalje stvara posljedice, kako po životnu sredinu, tako i po javno zdravlje. On curenje radijacije I na kopnu i na moru nanio je ekološku, ekonomsku i ljudsku štetu koju je teško popraviti. Ostaju pitanja da li će sadašnje mjere biti dovoljne za ublažavanje dugoročnih efekata.
Na globalnom nivou, katastrofa u Fukušimi probudila je novi strah od upotrebe Nuklearna energija, i pokrenuo je debate o budućnosti korištenja obnovljivih izvora energije za zamjenu nuklearne energije.
Puno studija utvrdili su da, ako se ne upravlja pravilno, radioaktivna curenja iz ovakvih vrsta nesreća mogu nastaviti da utiču na životnu sredinu vekovima. Od nesreće, oko 27,000 stanovnika prefekture nije bilo u mogućnosti da se vrati svojim domovima, a izgleda da se situacija neće poboljšati uskoro.
Iako Japan i dalje ispušta radioaktivnu vodu, stručnjaci preporučuju skladištenje kontaminirane vode na kopnu, pomiješanu s cementom, kako bi se spriječilo njeno ispuštanje u okean. Ovo bi bilo održivije dugoročno rješenje, jer bi smanjilo radioaktivnost za 97% za oko 60 godina.
Šta je napredni sistem za obradu tečnosti (ALPS)?
ALPE To je sistem koji ima za cilj filter radioaktivnu vodu, eliminirajući većinu opasnih radionuklida prisutnih u njoj. Međutim, ovaj sistem nije u stanju da ukloni neke elemente, kao što je tricijum. Ovaj element, iako ima nizak nivo radioaktivnosti, mogu se akumulirati u lancu ishrane i jedan je od glavnih razloga za uzbunu ribarske i naučne zajednice zabrinute zbog dugoročnih efekata njegovog ispuštanja u okean.
ALPS sistem se našao na udaru kritike zbog svoje nesposobnosti da se efikasno nosi sa tricijumom i drugim radionuklidima koji ispuštaju u vodu. Iako su uloženi napori od strane japanske vlade i IAEA Kako bi se osiguralo da ispusti budu u okviru međunarodnih sigurnosnih standarda, otpor susjednih zemalja, kao što su Kina i Južna Koreja, i dalje traje, uz zabranu morskih proizvoda iz Japana.
Uticaj na sigurnost hrane i ekonomiju
Nesreća u Fukušimi nije samo utjecala na okoliš, već je izazvala značajnu ekonomsku krizu za ribarske zajednice. Uprkos tvrdnjama japanske vlade da je nivo radijacije bezbedan za ljudsku ishranu, mnoge zemlje, uključujući Kinu, nastavljaju da blokiraju uvoz japanskih morskih plodova. Implikacije ove zabrane imale su snažan uticaj na japansku ekonomiju, posebno u oblastima direktno pogođenim radijacijom.
tricijum, koji je jedan od najprisutnijih radionuklida u tretiranoj vodi, predstavlja jednu od glavnih prijetnji ribarskoj industriji. Iako su koncentracije tricija ispuštenog u okean ispod opasnog praga, potrošači su izgubili povjerenje u morske proizvode iz Japana, stvarajući negativan učinak na lanac opskrbe.
Naučene lekcije o upravljanju nuklearnim otpadom
Katastrofa u Fukušimi naglasila je hitnost revizije međunarodnih protokola za upravljanje nuklearnim otpadom, kao i planova za hitne slučajeve za sprječavanje sličnih nesreća. Lokalne administracije Fukušime su pokazale da zadaci radiološkog praćenja a oporavak može biti efikasan ako se provodi marljivo i uz međunarodnu saradnju.
IAEA je odigrala ključnu ulogu u pomaganju japanskim vlastima u sprovođenju stalnog praćenja nivoa radijacije u životnoj sredini. Ipak, ostaju pitanja o sposobnosti energetskih kompanija da se izbore sa katastrofama ovog razmjera bez širenja globalnih posljedica.
Uticaj na javno zdravlje ostaje tema debate. Iako nije zabilježen nijedan smrtni slučaj od direktnog izlaganja zračenju u nesreći, psihička oštećenja i kronične bolesti među evakuiranim stanovnicima su porasle. Međunarodna naučna zajednica sugeriše da je praćenje dugoročnog zdravlja ljudi izloženih niskim nivoima radijacije ključni aspekt razumevanja punog obima katastrofe.
Kako bi se mogle spriječiti buduće katastrofe?
Nesreća u Fukušimi je alarmantan podsjetnik na potrebu za snažnijim sistemima za nepredviđene situacije u nuklearnim elektranama. Mnoge sigurnosne mjere koje su korištene godinama nisu bile spremne za katastrofu dimenzija koje su predstavljali zemljotres i cunami 2011. godine.
Nakon nesreće, i Japan i druge zemlje s nuklearnim postrojenjima implementirali su dodatne testove na stres i usvojili nove tehnologije za poboljšanje sigurnosti. Međutim, neki stručnjaci sugeriraju da je jedini način da se jamči 100% prevencija nuklearnog rizika odabiranje alternativnih izvora energije, kao što su obnovljivi izvori energije.
Debata će se nastaviti u narednim godinama kako se nastavljaju projekti razgradnje i dekontaminacije u Fukušimi, ali istina je da nas tragedija stalno podsjeća na rizike nuklearne ovisnosti.
Napredak tehnologije i međunarodno praćenje pomažu značajnom smanjenju efekata radijacije na stanovništvo. Ali, malo se zna o dugoročnim efektima izloženosti niskim razinama oslobođenog tritijuma, kao i drugim radionuklidima koji još uvijek ostaju u okolišu. Globalna zajednica treba da nastavi pomno da prati postupke i japanske vlade i Tepco-a i procjenjuje da li su predložena rješenja najprikladnija za ublažavanje rizika.