Mačke su životinje koje ljudi jako vole. Većina ljudi ih smatra simpatičnima i mnogi ih drže kao kućne ljubimce. Međutim, njihov suživot s ljudima donio je neočekivane posljedice po prirodne ekosisteme. S jedne strane, oni su izvrsni prijatelji; S druge strane, njihova grabežljiva priroda čini domaće mačke, posebno napuštene ili divlje, prijetnjom bioraznolikosti širom svijeta.
Ove mačke imaju snažan lovački instinkt, čak i kada su dobro hranjene. Kada domaća mačka bude napuštena i uspe da preživi u prirodnom okruženju, može postati opasan grabežljivac za mnoge vrste, uključujući ptice, male sisare, gmizavce, pa čak i insekte. Ova dvojnost postavlja dilemu: iako su mačke visoko cijenjeni kućni ljubimci za ljude, one mogu biti razorne za domaću faunu, posebno u ekosistemima koji nisu navikli na prisustvo tako efikasnih lovaca.
Mačka kao grabežljivac
Mačke koegzistiraju sa ljudima hiljadama godina. Prvobitno pripitomljene na Bliskom istoku prije oko 10.000 godina radi suzbijanja štetočina glodara, mačke nastavljaju održavati prirodni predatorski instinkt koji nije eliminisan pripitomljavanjem. To znači da čak i ako je mačka dobro nahranjena, ne odustaje od svojih lovačkih navika. U stvari, procjenjuje se da jedna domaća mačka s pristupom otvorenom može uhvatiti nekoliko životinja tjedno, doprinoseći značajnom pritisku na lokalne populacije divljih životinja.
U Australiji je, na primjer, došlo do uvođenja divljih mačaka razorne posledice za svoju faunu, posebno za one vrste koje nikada nisu iskusile pritisak grabežljivca takvih karakteristika. Prema nedavnim studijama, procjenjuje se da divlje mačke zauzimaju do 99,8% australske teritorije, što drastično utiče na populaciju domaćih ptica, sisara i gmizavaca. Situacija je toliko alarmantna da su divlje mačke sada odgovorne za najmanje 28 izumiranja u Australiji i i dalje predstavljaju prijetnju desetinama endemskih vrsta.
Uticaj mačaka na ostrva To je bilo posebno ozbiljno. Na Galapagosu, Havajima i Kanarskim ostrvima, divlje mačke doprinijele su izumiranju nekoliko jedinstvenih vrsta gmizavaca i ptica, od kojih su neke bile potpuno ranjive na napade tako vještog lovca. Na Kanarskim otocima, na primjer, divlje mačke su jedan od najvažnijih faktora iza drastičnog smanjenja populacije životinja poput divovskog guštera Tenerife, koji je trenutno kritično ugrožen.
Istorija pripitomljavanja mačaka
Domaća mačka (felis catus) je direktni potomak Felis silvestris lybica, afrička divlja mačka. U početku je bio pripitomljen kako bi pomogao ljudima u kontroli štetočina, počevši prije oko 9,000 godina u Plodnom polumjesecu. Vremenom se njihova povezanost s ljudima transformirala iz čisto praktičnog odnosa u odnos druženja i naklonosti. Ova veza omogućila je mačkama da prošire svoje prisustvo širom svijeta.
Međutim, kada ove domaće životinje pobjegnu ili budu napuštene i uspiju se prilagoditi prirodnom okruženju, one brzo postanu razorni grabežljivci. Stvorenja poput ptica i malih sisara koja nisu evolucijski spremna da se suoče sa tako okretnim lovcem imaju male šanse da prežive. Dok se na divlje mačke često gleda kao na dio prirodnog krajolika, njihovo porijeklo usko povezano s ljudima čini ih invazivnom vanzemaljskom vrstom na mnogim mjestima.
Mačke kao invazivna vrsta
Domaće mačke, posebno one koje trče divlje, smatraju se jednom od njih najgore invazivne vrste u smislu uticaja na globalnu biodiverzitet. Prema studiji objavljenoj u priroda, divlje mačke su odgovorne za izumiranje najmanje 63 vrste kralježnjaka širom svijeta. Ove mačke posebno utiču na otočne ekosisteme, gdje lokalne vrste imaju manje odbrane od grabežljivaca.
Članak objavljen u Biološka zaštita također je otkrio da su za to odgovorne divlje mačke 8% pad kritično ugroženih vrsta, hvatanje i plijen životinja kao što su grlica Socorro ili australski belonogi zec štakor. Na ostrvima kao što je Santa Luzia (Zelenortska ostrva), mačke su izazvale izumiranje endemskih reptila za manje od jednog veka, što je jasan primer njihovog uticaja na ostrvske ekosisteme.
Mačke i prijenos bolesti
Osim grabežljivosti, divlje mačke doprinose prenošenje bolesti, kako za divlje životinje tako i za ljude. Relevantan primjer je parazit Toxoplasma gondii, koje mačke mogu nositi i koje mogu ozbiljno utjecati na ranjive vrste kao što su iberijski ris ili evropska divlja mačka. Ovaj parazit se može prenijeti na druge životinje putem mačjeg izmeta, proizvodeći razorne posljedice na njihovu populaciju.
U Australiji, gdje nosi oko 96% divljih mačaka Toxoplasma gondii, bolest je izazvala ozbiljan utjecaj na domaće vrste koje su već oslabljene drugim faktorima, kao što su gubitak staništa i klimatske promjene. Osim toga, toksoplazmoza može biti opasna i za ljude, posebno za trudnice.
S obzirom na ovu situaciju, pojavile su se inicijative usmjerene na kontrolu populacija divljih mačaka u kritičnim zaštićenim područjima. Metode kao što je sterilizacija, zajedno sa ograničavanjem hranjenja kolonija urbanih mačaka, predložene su kao mjere za ublažavanje njihovog štetnog utjecaja na divlje životinje.
Stručnjaci upozoravaju da je potrebno poduzeti strože i djelotvornije mjere, jer sadašnji zakoni o zaštiti životinja nemaju očekivani utjecaj na smanjenje populacije divljih mačaka.
Od suštinske je važnosti da ljudi shvate ozbiljnost problema i preuzmu odgovornost za držanje ovih domaćih kućnih ljubimaca u zatvorenim prostorima, sprječavajući im pristup van i utječu na domaću faunu.
Uloga mačaka u ekosistemima je nesumnjivo kontroverzna. Iako su odani i simpatični saputnici u našim domovima, njihova nekontrolirana prisutnost u divljini predstavlja ogroman rizik za mnoge ugrožene vrste. Uz prave inicijative, možemo bolje upravljati ovom situacijom i zaštititi globalnu biodiverzitet, a istovremeno i dalje cijeniti mačke kao kućne životinje.