Nuklearna (22,6%), energija vjetra (19,2%) i energija na ugalj (17,4%) su bile tri najpopularnije tehnologije za proizvodnju električne energije u 2017. To je odražavalo posebnu mješavinu obnovljivih i neobnovljivih izvora energije u energetskom miksu. na čiju su ravnotežu uticali klimatski i geopolitički faktori.
Intenzivna suša, sa rezervoarima na 38% svog maksimalnog kapaciteta, dala je preporod upotrebi uglja. Mala količina padavina smanjila je doprinos hidrauličke proizvodnje na 7,3% od ukupnog broja u električnom sistemu. Ova pojava je primorala da se potražnja nadoknadi ugljem i gasom, koji su činili 31,1%, odnosno skoro trećinu tadašnje potražnje za energijom.
Uprkos potrebi da se koristi više uglja, što je značilo povećanje proizvodnje energije, to je sa sobom povuklo i značajno povećanje emisije gasova staklene bašte, posebno CO2, što je u suprotnosti sa ekološkim obavezama Španije u međunarodnim sporazumima kao što je onaj u Parizu.
Drugi faktor koji treba uzeti u obzir je nedostatak rasta instaliranog kapaciteta obnovljive energije. U 2017. godini one su predstavljale 33,7% proizvodnje električne energije, što je smanjenje u poređenju sa 40,8% registrovanih u 2016. Energija vjetra je, sa svoje strane, uspjela održati stabilno učešće od oko 19,2%, što je isto kao i 2016. godine, prema Fernando Ferrandu , predsjednik Renovables Foundation.
Nije postignut napredak u budućoj tranziciji
Pedro Linares, profesor Odsjeka za energiju i održivost na Papinskom univerzitetu Comillas, naglasio je da energetska tranzicija u Španjolskoj pokazuje simptome blokade. Zavisnost od kišnice kao resursa za proizvodnju energije velika je ranjivost, posebno u periodima suše. Nedostatak padavina i ograničeno ulaganje u nove obnovljive instalacije ostavili su španjolskom elektroenergetskom sistemu malo alternativa fosilnim gorivima.
Problem je naglašen kada hidraulična proizvodnja, inače jedna od najčistijih tehnologija, doživi značajan pad. U tom smislu, termoelektrane na ugalj, zajedno s plinom, postaju nezamjenjive, što zauzvrat dovodi do povećanja emisije CO2. Profesor Linares upozorava da je ova situacija dugoročno neodrživa i da bi klimatske promjene mogle učiniti nizak hidraulički kapacitet konstantom u budućnosti.
Kako bi ispravio ovaj trend, Linares predlaže da Španjolska razvije dugoročnu strategiju usmjerenu na postupnu zamjenu upotrebe uglja, a kasnije i plina obnovljivim izvorima energije, s krajnjim ciljem postizanja potpune dekarbonizacije električnog sistema.
Uloga političkih i ekonomskih aktera u energetskoj tranziciji
Vlasti, zajedno sa stručnjacima iz energetskog sektora, slažu se da se postojeća blokada mora razbiti na putu ka održivijoj energetskoj tranziciji uz manje ovisnosti o fosilnim gorivima. Međutim, postoje mnoge prepreke, kao što su energetski oligopoli i interesi oko njih, koje otežavaju promjenu modela.
Mnogi stručnjaci vjeruju da se razvoj obnovljivih izvora energije mora ubrzati kako bi se spriječilo da ugalj i plin i dalje budu neposredna rješenja u slučaju nedostatka vode. Ukazuju na primjer nekih evropskih zemalja poput Danske, Njemačke i Holandije, koje ne prestaju da ulažu u poboljšanje svojih električnih sistema. Ove zemlje nastoje da napuste fosilna goriva i nuklearnu energiju u korist sistema koji se skoro u potpunosti zasniva na obnovljivoj energiji.
Konkretno, prednosti kretanja prema modelu razvoja zasnovanom na obnovljivim izvorima energije uključuju značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova, veću energetsku autonomiju, dugoročno smanjenje troškova i globalno ekonomsko vodstvo povezano s čistim tehnologijama.
Mega aukcije bez ugljenika i cijene bazena
Posljednjih godina, Vlada Španije je promovirala energetske aukcije za dodjelu novih projekata obnovljivih izvora energije. Ovaj proces je omogućio dostizanje 2020 novih megavata kapaciteta obnovljive energije u 8.737. godini, što je pomoglo u usmjeravanju cilja postizanja 20% obnovljive energije u toj godini, u skladu s Pariškim sporazumom.
Što se tiče cijena bazena, trenutno proizvodnja električne energije ima približnu cijenu od 53 eura po megavat satu (MWh). Međutim, u nekim regijama svijeta, kao što je Meksiko, cijene su postale mnogo niže, oko 17 eura po MWh na nedavnoj aukciji, naglašavajući konkurentski potencijal obnovljivih izvora energije kada se koriste u velikim razmjerima.
Unatoč ovom napretku, nekoliko stručnjaka iz sektora ističe da je evolucija prema 100% mješavini obnovljive energije još uvijek spora. Tehnologije poput sunca i vjetra su u stagnirajućoj fazi u odnosu na druge zemlje, a nedostatak konkretnih planova za trajno uklanjanje uglja i nuklearne energije ostaje veliki izazov.
Budućnost električnog sistema i potreba da se ponovo osmisli model
Trenutna situacija predstavlja komplikovan scenario, gde obnovljivi izvori energije, iako rastu, nisu u stanju da u potpunosti zadovolje potražnju. Nedostatak napretka u tehnologiji skladištenja energije je ograničenje koje nas tjera da pribjegavamo termoelektranama na ugalj i plin u kritičnim vremenima.
S druge strane, nuklearna energija i dalje je ključni izvor u energetskom miksu Španije. Zagovornici ove tehnologije tvrde da su sigurnost i pouzdanost nuklearnih elektrana od suštinskog značaja za održavanje ravnoteže sistema dok se kreće ka dekarbonizaciji.
Gledajući u budućnost, investicije se i dalje fokusiraju na razvoj velikih skladišta, kao što su baterije i tehnologije hidrauličnih pumpi, koje omogućavaju veću fleksibilnost električnog sistema. Međutim, sve dok ove tehnologije nisu u potpunosti razvijene, ovisnost o fosilnim gorivima će i dalje biti realnost u kratkom roku.
Od suštinskog je značaja da javne politike i poslovne odluke ubrzaju ovaj proces, kako bi se garantovala održiva, čista i dostupna energetska budućnost za sve. Sada više nego ikad, tranzicija ka energetskom miksu koji se pretežno zasniva na obnovljivim izvorima energije je i prilika i preovlađujuća potreba.
Kako potražnja za električnom energijom nastavlja rasti i obnovljive tehnologije se poboljšavaju, ključ će biti podrška njihovoj primjeni kroz ambiciozne politike i integraciju rješenja za skladištenje koja garantuju stabilnost električnih sistema.