Mnogi ljudi zabrinuti zbog okruženje nastojati da stekne biorazgradive proizvode, misleći da to neće imati negativan uticaj na životnu sredinu. Međutim, to nije uvijek tačno. Izrazi biorazgradivost i kompostabilnost mogu dovesti u zabludu ako se ne razumiju na pravi način uslovi koji su neophodni da bi se biorazgradivi proizvod razgradio bez štetnih efekata.
Šta znači da je proizvod biorazgradiv?
Da bi se proizvod smatrao biorazgradivim, mora se moći razgraditi na osnovne elemente kao što su voda, ugljični dioksid i biomasa, zahvaljujući djelovanju mikroorganizama i pod odgovarajućim uvjetima temperature, vlage i kisika. Međutim, brzina i efikasnost procesa biorazgradnje uvelike varira u zavisnosti od životne sredine. Na primjer, industrijski biorazgradivi proizvod se možda neće adekvatno razgraditi u kućnom okruženju ili na zajedničkoj deponiji.
Ključni faktor je dostupnost kiseonik. U deponija bez kiseonika, biorazgradivi proizvodi se mogu razgraditi kroz anaerobni proces, što dovodi do oslobađanja metan, staklenički plin mnogo moćniji od ugljičnog dioksida i koji značajno doprinosi globalno zagrevanje.
Biorazgradivost naspram kompostabilnosti
Koncept kompostabilnost Često se miješa sa biorazgradljivošću. Iako je svaki biorazgradiv proizvod biorazgradiv, nije svaki biorazgradiv proizvod kompostabilan. Da bi se smatrao kompostabilnim, materijal se mora brzo razgraditi, u kontroliranom okruženju, bez ostavljanja toksičnih ili vidljivih ostataka.
Na primjer, proizvodi koji su u skladu sa standardom EN 13432, koji je uobičajeno akreditovan za plastiku koja se može kompostirati, trebalo bi da se razgradi za najmanje 90% u roku od šest meseci u industrijskim uslovima. To znači da ih nije dovoljno baciti u kantu za smeće: moraju biti ispod kontrolisanim uslovima sa visokom vlažnošću i temperaturom koja garantuje kompostiranje.
Nasuprot tome, biorazgradivim proizvodima može biti potrebno mnogo duže da se razgrade, a njihovi ostaci mogu duže postojati ako uslovi nisu odgovarajući. To znači da se biorazgradive kese ili pakovanja koja se u prirodi ne raspadaju dobro mogu raspasti mikroplastika, dodatno zagađujući životnu sredinu.
Gas metan i korištenje otpada
El gas metana To je jedan od najštetnijih nusproizvoda koji nastaje razgradnjom organskog otpada na anaerobnim deponijama. Ovaj plin je odgovoran za veći dio zagađenja zraka i efekta staklene bašte, koji i dalje pogoršava klimatske promjene. Međutim, u nekim slučajevima, pravilno upravljana postrojenja mogu uhvatiti proizvedeni metan i koristiti ga za proizvodnju obnovljiva energija. Problem je što većina deponija nema infrastrukturu za hvatanje ove energije, što povećava negativan uticaj metana koji se ispušta u životnu sredinu.
Loše upravljanje otpadom: globalni izazov
Jedan od najvećih globalnih problema je loše upravljanje otpadom. Prema statistikama, veliki procenat biorazgradivog otpada završava na deponijama ili se spaljuje. Obje metode stvaraju zagađivače koji utiču na kvalitet zraka i tla. Naročito u zemljama u razvoju, recikliranje i ponovna upotreba otpada i dalje je ograničena, što pogoršava zdravstvene i ekološke probleme.
Spaljivanjem ovog otpada u okoliš se oslobađaju različiti toksini koji mogu imati štetne posljedice po ljudsko zdravlje i lokalni biodiverzitet. S druge strane, deponije, ako nisu adekvatno kontrolirane, mogu postati prezasićene, stvarajući otrovne procjedne vode koje se filtriraju u podzemna vodna tijela.
Možemo li smanjiti otpad?
Rješenje nije samo u kupovini biorazgradive proizvode, ali i u vršenju većeg pritiska na nadležne da sprovedu pravilno upravljanje otpadom. U idealnom slučaju, biorazgradivi proizvodi bi trebali biti kompostirani za proizvodnju organsko gnojivo, umjesto da se degradiraju na mjestima gdje emituju opasne gasove kao što je metan.
Kao potrošači, možemo smanjiti upotrebu plastike i drugi proizvodi za jednokratnu upotrebu. Odlučivanje za višekratnu upotrebu, recikliranje ili one sa istinskim kapacitetom za biorazgradnju u prirodnim uslovima je veliki doprinos. Osim toga, sve više kompanija kladi se na inovacije u ambalaži i kontejnerima koji minimiziraju ekološki utjecaj.
Iako je biorazgradivost korak u pravom smjeru, još uvijek je nedovoljna. Da bismo istinski promijenili utjecaj na okoliš, moramo ići dalje od pojedinačnih odluka i uključiti sistemske promjene u načinu na koji proizvodimo, koristimo i odlažemo proizvode.
Naša je dužnost zahtijevati pravilno upravljanje otpadom i aktivno učestvovati u njegovom odvajanju i recikliranju. Samo kroz ekološko obrazovanje i društvenom odgovornošću možemo smanjiti uticaj otpada na životnu sredinu.