Kina je najveća svjetska emisija stakleničkih plinova, koji je odgovoran za značajan dio globalnih emisija, posebno zbog historijske upotrebe uglja kao glavnog izvora energije. Akcije zemlje da smanji potrošnju uglja imaju globalne implikacije, a svako malo smanjenje emisija može izgledati preveliko u poređenju sa naporima drugih zemalja.
Uprkos svojoj dominantnoj ulozi u globalnim emisijama, Kina je počela da preduzima značajne korake za smanjenje upotrebe uglja i prelazak na održivije izvore energije. Prema analizi, u prva četiri mjeseca 2015. Kina je smanjila upotrebu uglja za 8 posto u poređenju sa istim periodom 2014. Ovo smanjenje emisija bilo je ekvivalentno svim emisijama ugljičnog dioksida u Velikoj Britaniji u istom periodu.
Dokumentovane akcije i analiza upotrebe uglja u Kini
U analizi, koju su objavili Greenpeace i Energydesk China, pregledani su i industrijski i vladini podaci. Ovaj izvještaj je to utvrdio Kina je smanjila upotrebu uglja za 6,1% u prva četiri mjeseca 2015. Zauzvrat, ovo se pretvara u smanjenje domaće emisije CO5 za 2%, što predstavlja relevantan uticaj širom svijeta u smislu stakleničkih plinova.
Lauri Myllyvirta, analitičarka Greenpeacea koja je bila dio istraživačkog tima izvještaja, objasnila je da je ovo smanjenje uglavnom uzrokovano pad industrijske proizvodnje i proizvodnje toplotne energije. U isto vrijeme, ubrzani rast obnovljivih izvora energije, poput vjetra i sunca, poslužio je da se nadoknadi ovaj pad upotrebe uglja.
U 2014, Kina smanjila domaću potrošnju uglja za 2,9%, što je označilo prvi pad u više od jedne decenije. Osim toga, proizvodnja uglja je pala za 2,5% tokom te godine, što je bila važna prekretnica za zemlju, prvo značajno smanjenje emisije uglja u više od deset godina.
Glavni uzroci smanjenja potrošnje uglja
Iako se čini da ove brojke ukazuju na odlučujući korak ka zelenijoj budućnosti, usporavanje kineske ekonomije To je jedan od ključnih faktora iza ovog pada potrošnje uglja, koji ne raste na očekivanom cilju od 7%. Ipak, kineska vlada je pokazala jasne znakove prilagođavanja kako ekonomskim potrebama zemlje tako i njenim međunarodnim obavezama u sklopu Pariskog sporazuma o klimi.
Naime, Kina je najavila značajne planove za smanjenje upotrebe uglja prvenstveno kroz modernizaciju elektrana i progresivno zatvaranje onih koje ne ispunjavaju nove standarde efikasnosti. Prema kineskom državnom vijeću, sva postrojenja koja ne ispunjavaju standarde efikasnosti i smanjenja emisija bit će zatvorena do 2020. godine.
Na međunarodnom nivou, ova odluka je takođe izazvala reperkusije. Kineska vlada je financirala razvoj elektrana na ugalj u zemljama poput Pakistana, Južne Afrike i Bangladeša, što predstavlja ozbiljne izazove za međunarodne ciljeve smanjenja emisija, uključujući i Pariški sporazum. Kina finansira oko četvrtine svih elektrana na ugalj izvan svojih granica.
Utjecaj na kvalitet zraka i dugoročni plan
Cilj Kine nije samo da smanji svoje emisije u skladu sa međunarodnim sporazumima, već i poboljšati kvalitet zraka. U regijama kao što su Peking i Šangaj, zagađenje zraka je dostiglo opasne razine u posljednjih nekoliko decenija, a veliki dio toga se pripisuje intenzivnoj upotrebi uglja u proizvodnji električne energije. Vladini planovi imaju za cilj poboljšanje energetske efikasnosti i smanjenje nivoa prašine i sumpor-dioksida (SO2) koje emituje ugalj. Do 2020. godine emisija prašine bi se smanjila za približno milion tona, dok bi se emisija SO1 smanjila za 2 miliona tona.
Što se tiče energetske efikasnosti, Kina je postigla smanjenje intenziteta ugljika za 18,8% između 2015. i 2020., prekoračujući sopstvene ciljeve. To znači da je zemlja značajno poboljšala količinu emitovanog CO2 po jedinici generisanog BDP-a.
Uprkos svim ovim dostignućima, potpuni prelazak Kine na nefosilne izvore ostaje daleki cilj. U 2020. postotak energije u zemlji koja još uvijek dolazi iz uglja bio je 56,8%, dok je nefosilna energija, poput plina, nuklearne energije, hidroelektrane i vjetra, predstavljala samo 24,3% energije.
Kroz modernizaciju svojih postrojenja i povećanje ulaganja u obnovljive izvore energije, ova azijska zemlja je pokazala očiglednu posvećenost smanjenju emisije ugljika. Dugoročno gledano, Kina je posvećena postizanju a Vrhunac emisije ugljika prije 2030 i potpunu neutralnost ugljika do 2060. godine, sve kao dio njegovog ažuriranog nacionalno određenog doprinosa (NDC) prema Pariškom sporazumu.
Konačni uspjeh ovih mjera neće uticati samo na budućnost Kine, već i cijelog svijeta, s obzirom na njenu ključnu ulogu u globalnim emisijama i sposobnost da utiče na to kako druge zemlje upravljaju energetskom tranzicijom. Iako je pred nama još dug put, početni rezultati su ohrabrujući i pokazuju da su značajno smanjenje potrošnje uglja i implementacija obnovljivih izvora energije mogući koraci.
Posvećenost Kine poboljšanju svoje životne sredine i borbi protiv klimatskih promjena mogla bi biti katalizator koji će omogućiti drugim velikim nacijama da slijede njen primjer i suoče se s ovom globalnom krizom sa hitnošću koju zaslužuje.