Stočarstvo Ona je postala jedna od ljudskih aktivnosti sa najvećim uticajem na životnu sredinu zbog korišćenja prirodnih resursa i emisije gasova staklene bašte (GHG). Prema FAO-u, Stočarstvo predstavlja 14,5% globalnih emisija stakleničkih plinova, značajno utičući na životnu sredinu. Nadalje, intenzivni uzgoj stoke dodatno pogoršava ove posljedice, povezane sa masovnom proizvodnjom životinja i velikom potražnjom za mesnim proizvodima.
Prema nedavnom izvještaju od FAO, stočarska industrija godišnje izdaje 7,1 gigatona ekvivalenta ugljičnog dioksida, što je a 15% svih emisija uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Najalarmantnije je da veliki dio ovih emisija dolazi od reprodukcije i intenzivnog upravljanja stokom, prakse koje često ne zadovoljavaju standarde održivosti.
Glavni izvori emisija u stočarstvu
U članku koji je objavio FAO identificirane su različite faze životnog ciklusa uzgoja stoke koje stvaraju emisije stakleničkih plinova. Ove emisije proizlaze iz proizvodnja i transport stočne hrane, upotreba energije na farmama i emisije uzrokovane varenjem y raspadanje stajnjaka. Ispod su glavni faktori:
- Proizvodnja i prerada stočne hrane: Ovaj proces je odgovoran za 45% emisija, uglavnom zbog upotrebe hemijskih đubriva za uzgoj hrane koja hrani stoku.
- Enterična fermentacija: Za varenje preživača (posebno goveda) odgovorna je probava 39% emisija, u osnovi zato što stvaraju metan, gas štetniji od CO2.
- Razgradnja stajnjaka: El 10% emisija Dolazi direktno iz procesa razgradnje stajnjaka, problem koji se pogoršava kada objekti nisu odgovarajući.
Intenzivno stočarstvo: uticaji na životnu sredinu i zabrinutost
intenzivno stočarstvo To je proizvodni sistem koji je u posljednjih nekoliko decenija povećan, posebno u zemljama u razvoju, zbog sve veće potražnje za hranom životinjskog porijekla. Međutim, ovaj proizvodni model je oštro kritiziran zbog svog ekološki uticaj y el zlostavljanje životinja koji nastaje u nekim okolnostima.
U intenzivnom stočarstvu, veliki broj životinja uzgaja se u malim prostorima uz korištenje poljoprivrednih tehnika. hrana visokih performansi da se ubrza njegov rast. Štaviše, koriste antibiotici i drugih hemijskih proizvoda, što stvara dva problema: zlostavljanje životinja i visoku emisiju zagađujući otpad.
Otpad i zagađenje
Jedan od glavnih izazova sa kojima se suočava intenzivno stočarstvo je masovna proizvodnja otpad, koji uključuju stajnjak i otpadne vode koje su izvori zagađenje vazduha i vode. Konkretno, prekomjerna upotreba antibiotici i đubriva zagađuje vodu, utičući na biodiverzitet obližnjih vodenih ekosistema i doprinoseći stvaranju mrtve zone gde život nije moguć.
Emisije stakleničkih plinova
La enterička fermentacija preživača stvara metan, gas koji ima a efekat staklene bašte 25 puta jači nego ugljični dioksid. Prema IPCC-u, metan predstavlja oko 50% emisija stakleničkih plinova intenzivnog stočarstva. Nadalje, the uzgoj svinja Takođe je veliki emiter metana, koji proizvodi 76% emisija koje proizilaze iz upravljanja stajnjakom.
Uništavanje ekosistema i gubitak biodiverziteta
Nuspojava intenzivnog stočarstva je krčenje šuma, koji se proizvodi za proširenje zemljišta namijenjenog za pašnjake ili krmne kulture. Prema FAO-u, 70% deforestiranih zemljišta u Latinskoj Americi Oni su pretvoreni u pašnjake i useve za ishranu stoke.
Ovo gubitak ekosistema ima razoran uticaj na Biodiversidad, budući da mnoge životinje i biljke gube svoje prirodno stanište, što ugrožava njihov opstanak.
Održive alternative za smanjenje emisija
Uprkos identifikovanim problemima, FAO i druge organizacije predlažu alternative za smanjenje do 30% emisija koju proizvodi stoka. Sljedeće akcije su istaknute kao moguća rješenja:
- Poboljšajte upravljanje gnojivom: Promovirati tehnologije koje omogućavaju razgradnju stajnjaka bez stvaranja emisija. Na primjer, the anaerobna probava može proizvesti biogas.
- Optimizirajte ishranu stoke: Hranite životinje hranom koja stvara manje enteričke fermentacije i smanjuje emisiju metana.
- Smanjenje otpada: Poboljšati efikasnost u proizvodnji i transportu hrane kako bi se smanjila potrošnja resursa.
Sprovođenje ovih mjera, uz odgovorniju potrošnju stanovništva, moglo bi ublažiti uticaj stočarstva i doprinijeti manje zagađenoj atmosferi. Usvajanje agroekoloških strategija, posebno u korištenju resursa i upravljanju otpadom, ključno je za postizanje klimatskih ciljeva i smanjenje globalnog zagrijavanja.