Problem deponije smeća u morima i okeanima, posebno plastika, smatra se jednom od najvećih ekoloških prijetnji u svijetu. Iako se ovom pitanju posljednjih godina posvećuje veća pažnja, još uvijek nije poduzeto dovoljno mjera za ublažavanje ovog ozbiljnog problema. Razne studije su to procijenile milioni tona otpada se bacaju u more godišnje, utičući na morsku floru i faunu i, u konačnici, i na ljude kroz kontaminaciju lanca ishrane.
El jadransko more To je jedno od područja koja su najviše pogođena gomilanjem otpada. Zbog svoje poluzatvorene konfiguracije i velike gustine naseljenosti, postaje kritično područje za zagađenje mora, posebno plastikom i mikroplastikom. Ovaj članak nudi detaljan prikaz kako se ovaj problem razvijao tokom vremena i što učiniti u vezi s njim.
Smeće iz Sredozemnog mora
Prema studiji Ekolozi u akciji, oko 62 miliona velikih fragmenata plutajućeg otpada pronađeno je u Sredozemnom moru. To uključuje plastične vrećice, dijelove građevinskog materijala, ambalažu, između ostalog. Ova količina smeća predstavlja ozbiljnu prijetnju morskim ekosistemima. Nadalje, 80% ovog otpada je plastika, koja zbog svoje otpornosti i teške degradacije može putovati na velike udaljenosti i završiti u udaljenim područjima okeana.
Ovo mikroplastika, mali plastični fragmenti manji od 5 milimetara, posebno su opasni jer ih morska fauna može progutati. Na Mediteranu, više od 690 vrsta su pod utjecajem zagađenja plastikom, a neke od njih su vrste od komercijalnog interesa kao npr tunjevina, skuša i oslić. Ovo ne samo da uzrokuje smrtnost morskih vrsta, već i uključuje ove zagađivače u lanac ishrane, direktno utječući na ljude.
Većina otpada dolazi sa kopna
Sredozemno more prima iznenađujuće količine otpada, uglavnom sa kopna. Prema najnovijim podacima, porijeklo 80% morskog otpada je kopneno, što znači da veliki dio dolazi iz urbanih područja, deponija i industrijskih zona. Ovaj otpad se ispire u more zbog nedostatka efikasnog upravljanja otpadom i loše sanitarne infrastrukture u mnogim obalnim područjima.
Faktor koji pogoršava situaciju je nedostatak efikasne regionalne politike upravljanja otpadom. Iako su neke mediteranske zemlje usvojile mjere, količina smeća i dalje raste. Nadalje, meteorološki fenomeni poput bujičnih kiša i intenzivnih oluja izbacuju velike količine otpada u vode Sredozemnog mora.
Akumulacija ovog otpada nije ujednačena, jer različita područja Mediterana pokazuju veću koncentraciju morskog otpada, posebno Mesinski moreuz između Italije i Sicilije, gdje je zabilježena najveća gustina morskog otpada na svijetu, sa više od milion objekata po kvadratnom kilometru.
Zagađenje je velika prijetnja
Zagađenje okeana je globalna prijetnja koja utiče ne samo na biodiverzitet mora, već i na zdravlje ljudi i ekonomiju. Procjenjuje se da se svake godine više od 230,000 tona plastike baci u Mediteran iz kopnenih izvora, što predstavlja blizu 10% ukupnog plastičnog otpada bačenog u ocean širom svijeta.
Pored očiglednih prijetnji morskoj fauni, mnogi vodeni organizmi trpe posljedice zagađenja plastikom, bilo gutanjem ili zaplitanjem u otpad. Studije su dokumentirale slučajeve gutanja plastičnih ostataka u različitim komercijalnim vrstama kao što su sabljarka, plavoperajna tuna i palamida. Ove vrste su također katalogizirane na Crvenoj listi IUCN (Međunarodne unije za očuvanje prirode).
Uticaj tu ne prestaje. Zagađenje mora također utiče na turizam, koji je važan izvor prihoda za mediteranske zemlje. Plaže kontaminirane smećem ne samo da utiču na lokalni biodiverzitet, već i tjeraju turiste, stvarajući značajne ekonomske gubitke za mnoge od ovih regija.
Prijetnje u nastajanju: nevidljivi zagađivači
Nova vrsta zagađenja počinje da privlači pažnju istraživača i aktivista: tzv kontaminanti koji se pojavljuju. To uključuje farmaceutske proizvode, mikroplastiku dobivenu od tekstilnih vlakana, proizvode za ličnu njegu kao što su kreme za sunčanje i usporivači plamena. Mnogi od ovih zagađivača trenutno nisu regulirani, što omogućava njihovo širenje u morima i oceanima bez ikakve kontrole nad njihovim dugoročnim utjecajem.
Pored vidljive plastike, mikroplastika i nanoplastika predstavljaju sve veći izazov za morske ekosisteme. Ove male fragmente je praktično nemoguće ukloniti kada stignu u vodu i mogu prodrijeti kroz organizme do staničnih nivoa, utječući na zdravlje morskih životinja, pa čak i prenijeti na ljude.
Akcije za borbu protiv zagađenja u Mediteranu
Poslednjih godina razne organizacije i vlade počele su da preduzimaju mere za suzbijanje zagađenja. Među najvažnijim akcijama su implementacija evropskih direktiva kao što su Direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu, koji zabranjuje stavljanje u promet određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Osim toga, pokrenute su kampanje podizanja svijesti i čišćenja obala i morskog dna u raznim mediteranskim područjima.
Na tehnološkom nivou razvijeni su satelitski sistemi za detekciju plutajućeg smeća pomoću satelita kao npr Kopernik Sentinel-2, što omogućava precizniju identifikaciju kritičnih područja za fokusiranje napora čišćenja. Jasan primjer se nalazi u plutajuća mapa smeća najpotpuniji do danas, kreiran pomoću 300,000 satelitskih snimaka snimljenih između 2015. i 2021. Ove tehnologije se mogu koristiti i za otkrivanje drugih zagađivača kao što su izlijevanje nafte ili ostaci brodskog tereta.
Pored toga, razne nevladine organizacije i naučne grupe pokrenule su inicijative za smanjenje količine smeća koje dospeva u more. To uključuje akcije za poboljšanje upravljanja otpadom u urbanim sredinama, kao i efikasnije sisteme reciklaže koji smanjuju količinu plastike za jednokratnu upotrebu.
Izazovi su značajni, ali tehnološka rješenja i dobro provedene javne politike mogu pomoći da se u narednim decenijama smanji količina smeća koje stiže do Mediterana.
Budućnost Sredozemnog mora
Nedavni izvještaj iz Institut za morske nauke y el CSIC zaključio je da bi Mediteran mogao postati 'zamka' za plastični otpad ako se ne preduzmu hitne mjere. Zbog poluzatvorene konfiguracije mora i njegovih struja, plastici koja uđe u njegove vode potrebno je mnogo duže da se razgradi ili transportuje do drugih oceanskih područja. To ga čini mjestom gdje se akumulira više smeća u odnosu na druga otvorena mora.
Da se ova situacija ne bi pogoršala, ključno je da se ojačaju međuvladine politike i razviju efikasni sistemi saradnje između mediteranskih zemalja. Implementacija strategija reciklaže na regionalnom nivou, zajedno sa motivacijom stanovništva da smanji potrošnju plastike, od vitalnog je značaja za smanjenje gomilanja otpada u budućnosti.
Trenutno se Mediteran smatra jednim od područja koja su najviše pogođena plastičnim zagađenjem u svijetu. Međutim, uz koordiniran globalni napor i korištenje novih tehnologija, još uvijek je moguće preokrenuti štetu i osigurati čistiju budućnost za ovo izuzetno važno pomorsko područje.
Od suštinske je važnosti da se napori nastave kampanjama podizanja svijesti i podrškom vlada. Ovo ne samo da će zaštititi morsku bioraznolikost, već i spriječiti da zagađivači dođu do naših tanjira i domova, očuvajući bogatstvo divljih životinja i resursa koje nudi Mediteran. Svaki mali napor da se smanji upotreba plastike i potakne recikliranje može napraviti razliku.
Zabranjene ribarske mreže mogle bi se koristiti za sakupljanje inertnog materijala i poštivanje ribe.
Na ustima svih jaruga i potoka trebale bi biti brane za sakupljanje svih ostataka kada postoje avenije, a opštine bi bile zadužene za njihovo prikupljanje, tako da bi oni takođe poslužili da favoriziraju infiltraciju voda i izbjegnu upadanje mora U općini koja je uzvodno od tog kanala treba postojati brane kako bi se olakšala infiltracija voda, zaustavljala i sakupljala sav otpad koji se baca u kanale, a istovremeno olakšale kompanije koje proizvode cement, šljunak i pijesak, prikupljanje navedenih materijala uzrokuje čišćenje kanala dovoljnih za kontrolu ovih voda uz minimalne troškove.