Posljednjih godina, ribolov ajkula oko ostrva Réunion bio je predmet intenzivne debate na naučnom, političkom i društvenom nivou. Problem napada ajkula u regiji, posebno onih koje počine tigraste i bikovske ajkule, izazvao je veliku zabrinutost, kako među lokalnom zajednicom tako i među turistima koji posjećuju ostrvo. Ovaj članak se bavi krizom ajkula na Réunionu, mjerama koje su sprovele lokalne vlasti i uticajem usvojenih rješenja na okolinu.
Kriza ajkula u La Reunionu
Kriza s ajkulama na ostrvu Réunion nije nova pojava. Od 2011. godine dokumentovan je niz smrtonosnih napada, što je dovelo do zatvaranja većeg dijela obale ostrva za plivače i surfere. Ajkule, prvenstveno tigraste ajkule ( Galeocerdo cuvier ) i bikove ajkule ( Carcharias leucas ), identifikovane su kao glavni krivci za ove napade. Prema nekim izvještajima, Réunion je u posljednjoj deceniji doživio više smrtonosnih napada ajkula nego bilo koja druga regija u svijetu.
Rastuća briga za sigurnost stanovnika i turista dovela je do intenziviranja lova na ajkule u tom području. Francuska vlada je, kao odgovor na ove napade, 2015. odobrila ribolov u zaštićenim područjima ostrva, mjeru koja je u početku bila rezervirana samo za profesionalce, isključujući tradicionalne ribare. Međutim, ova mjera je proširena na područja pojačane zaštite, što je izazvalo kontroverzu između onih koji su branili očuvanje morskog života i onih koji su prioritet davali sigurnosti ljudi.
Uzroci porasta napada
Ajkule su prisutne u vodama koje okružuju ostrvo Reunion vekovima, ali nedavni napadi su pokrenuli brojne teorije o uzrocima njihovog porasta. Jedna od najšire prihvaćenih teorija je da je prekomjerni ribolov smanjio populacije riba u regionu, prisiljavajući ajkule da se približe obali u potrazi za hranom. Osim toga, stvaranje Morskog prirodnog rezervata 2007. godine, zaštićenog područja od približno 3500 hektara, navedeno je kao faktor koji je doprineo porastu napada.
Morski rezervat zabranjuje ribolov u većem dijelu svojih voda, što je pogodovalo razmnožavanju male ribe, a time i morskih pasa. Međutim, nedavne studije su pokazale da, iako ajkule posjećuju ova područja, provode više vremena izvan rezervata nego unutar, što sugerira da bi problem mogao biti povezan s većim preklapanjem između ljudi i morskih pasa u područjima za surfanje i na plažama.
Osim toga, bilo je govora o geografskim i topološkim razlikama La Reuniona u odnosu na obližnje ostrvo Mauricijus. Dok Mauricijus, sa svojim prstenom grebena, nudi veću prirodnu zaštitu od ajkula, La Reunion gleda direktno u dubine okeana, olakšavajući morskim psima da stignu do obala. Zaista, prisustvo tigrastih i bikovih ajkula u obližnjim vodama moglo bi se povezati s nagibom obala ostrva, što ovim grabežljivcima omogućava pristup iz dubine oblastima za surfanje i kupanje.
Uticaj na životnu sredinu i kontroverze
Intenziviranje lova na ajkule naišlo je na velike kritike ekologa i naučnika koji strahuju za ravnotežu morskog ekosistema na ostrvu. Tigar i morski pas bik, obje vrste na vrhu lanca ishrane, igraju ključnu ulogu u održavanju zdravlja morskih ekosistema.
Mnogi stručnjaci upozoravaju da bi veliki ribolov na ove vrste mogao dovesti do poremećaja ravnoteže morskog ekosistema. Prema riječima Huguesa Vitryja, poznatog stručnjaka za ajkule, "ajkule nemaju pasoš", misleći na sposobnost grabežljivca da se slobodno kreće između ostrva Reunion i drugih mjesta sa sličnim geografskim karakteristikama. Prema njegovom mišljenju, prisutnost morskih pasa ne može se definitivno iskorijeniti, a rješenja bi se trebala fokusirati na siguran suživot s tim životinjama, a ne na njihovu eliminaciju.
Zabrana kupanja na mnogim plažama također je izazvala veliko nezadovoljstvo među stanovnicima i turistima, što direktno utiče na lokalnu ekonomiju, koja se uveliko oslanja na turizam. Vlasti su pribjegle dodatnim mjerama, kao što su postavljanje najsavremenijih mreža, raspoređivanje posmatrača ajkula i korištenje dronova za nadzor, ali ove mjere, iako smanjuju broj napada, nisu bile dovoljno efikasne.
Mjere kontrole i prevencije
Tokom godina, ostrvo Réunion je implementiralo različite kontrolne mjere kako bi ublažilo rizik od napada ajkula. Među najznačajnijim je postavljanje mreža za lov na ajkule, iako su one skupe i imaju ograničenu efikasnost, jer su napadi još uvijek zabilježeni u nekim zaštićenim područjima.
Još jedna usvojena mjera je angažovanje spasilaca , poznatih na ostrvu kao vigirequins , koji patroliraju plažama i upozoravaju na prisustvo morskih pasa u blizini obale. Ovi spasioci su ključni dio sigurnosnih mjera za surfere i plivače koji se upuštaju u vodu.
Sonar i elektronski sistemi za detekciju također su stekli popularnost kao preventivne mjere. Ovi uređaji upozoravaju spasioce i lokalne vlasti ako se ajkula previše približi područjima za surfanje ili kupanje. Osim toga, elektromagnetne barijere se počinju eksperimentalno koristiti kako bi se ajkule držale podalje od područja koja ljudi često posjećuju.
Selektivni i preventivni ribolov
Pored prethodno spomenutih preventivnih mjera, selektivni ribolov je bio ključni alat u smanjenju rizika od napada ajkula. Ova tehnika se primjenjuje korištenjem horizontalnih parangala u određenim područjima gdje se ajkule obično okupljaju i prvenstveno se koristi za hvatanje bikovskih i tigrastih ajkula, najopasnijih vrsta za ljude u regiji.
Cilj selektivnog ribolova je smanjenje prisustva ajkula u područjima koja posjećuju surferi i plivači, bez negativnog utjecaja na druge vrste koje ne predstavljaju prijetnju i nastanjuju regiju. Razvijene su i tehnike poput SMART bubnjeva ; ovi uređaji omogućavaju kontrolirano hvatanje ajkula i brzo puštanje onih koje ne predstavljaju prijetnju.
U nekim slučajevima, uhvaćene ajkule se označavaju i prate tokom vremena kako bi se proučili njihovi obrasci ponašanja. Od 2014. godine ova praksa nam je omogućila da doprinesemo naučnom proučavanju ovih morskih predatora.
Problem napada ajkula na ostrvu Reunion je složen i višefaktoran. Iako su pojačani ribolov i razne mjere kontrole neznatno smanjile broj incidenata, prijetnja je i dalje latentna. Kombinacija faktora kao što su prekomjerni ribolov, geografske promjene u ekosistemima i podudarnost ljudi i ajkula na obalama pogoršala je situaciju posljednjih godina.
Naučna zajednica nastavlja svoja istraživanja kako bi bolje razumjela navike ovih ajkula i pronašla rješenja koja omogućavaju miran suživot između ljudi i morskih predatora. Isto tako, primjena naprednih tehnologija detekcije i preventivnih ribolovnih praksi ostaje korisna u smanjenju rizika.
Situacija u La Reunionu odražava delikatnu ravnotežu koja postoji između očuvanja morskog biodiverziteta i ljudske sigurnosti. Unatoč poduzetim mjerama, još mnogo toga treba učiniti kako bi se osiguralo sigurno okruženje za lokalno stanovništvo i turiste bez ugrožavanja morskih ekosistema koji igraju vitalnu ulogu u ravnoteži Indijskog oceana.