To je uznemirujuća slika koja nam pruža jasnu viziju onoga što je Prvi svet čini planeti. Ono što opažamo nije nešto što se može lako zanemariti, već analiza uticaja koji emisije gasova staklene bašte imaju na našu Zemlju.
Video, koji prikazuje cirkulaciju ugljičnog dioksida (CO2) kroz atmosferu, razvijen je u sklopu NASA projekta pod nazivom GEOS-5 i ima za cilj podizanje svijesti o tome kako naše emisije utiču na svaki kutak planete. Ovaj model je generirao CMMS (NASA-in Ured za globalno modeliranje i asimilaciju), koristeći podatke o emisijama i atmosferi prikupljenim 2006. Iako su zasnovani na podacima od prije više od jedne decenije, trenutna slika je, bez sumnje, više zabrinjavajuća.
Simulacija GEOS-5: “Trčanje u prirodu”
NASA je naručila simulator koji je razvio CMMS, poznat kao “Trčanje u prirodu”, koji koristi klimatske modele za vizualizaciju kretanja CO2 kroz atmosferu. Ova simulacija pokriva cijeli ciklus od jedne godine i pokazuje kako se emisije ugljičnog dioksida kreću po Zemlji, nošene uglavnom strujama vjetra. Posebno se ističe prisustvo velikih izvora emisije u industrijskim područjima.
Analiza također otkriva alarmantnu činjenicu: koncentracija CO2 je značajno porasla posljednjih godina. Već 2006. godine rezultati su bili alarmantni, ali danas su površine pogođene zagađenjem još veće. Uprkos nekim međunarodnim naporima da se smanje emisije, one su i dalje visoke, a zemlje poput Kine, Indije i Sjedinjenih Država su uglavnom odgovorne za ispuštanje CO2.
Globalni izvori emisija i regionalne razlike
Jedno od najfascinantnijih (i zabrinjavajućih) otkrića u videu je jasna diferencijacija između izvora emisije u različitim regijama planete. Na mjestima kao što su Sjedinjene Američke Države, Južna Azija i Kina, glavni izvori CO2 su velike fabrike, elektrane i transport. Naprotiv, u oblastima kao što su npr Afrike i Južne Amerike, poljoprivreda i paljevine dijele veliki dio odgovornosti za emisije.
U Sjedinjenim Državama emisije su konstantnije zbog industrijske aktivnosti. Međutim, u Africi ili dijelovima Južne Amerike šumski požari, često podstaknuti suhoćom i visokim temperaturama, veliki su emiteri CO2. Zanimljivo je kako se razlike u izvoru emisije toliko razlikuju od jednog kontinenta do drugog.
Uloga ponora ugljika i atmosferskog "pulziranja"
Osim što prikazuje izvore ugljičnog dioksida, simulacija također naglašava interakciju atmosfere sa ponori ugljenika, poput okeana i šuma. Ovi ekosistemi apsorbuju značajnu količinu CO2, što pomaže u ublažavanju uticaja emisija.
Model uključuje detaljan prikaz kako ponori ugljenika apsorbuju CO2 fotosintezom tokom dana, oslobađajući ga noću. Na ovaj obrazac "pulziranja" uočen u atmosferi utiču i šumski požari, koji se češće javljaju tokom dana i opadaju noću.
Područja koja su najviše pogođena CO2, zbog njihovog gustog nivoa industrijalizacije, predstavljaju glavnu zabrinutost. Jako zagađeni gradovi, poput onih na istočnoj obali Sjedinjenih Država i velikih metropola u Aziji, kontinuirani su izvori koji pumpaju CO2 u atmosferu, dok se ponori bore da apsorbuju što više zagađenja.
Trenutne posljedice povećanja CO2
Nivo od CO2 u atmosferi dostigla zabrinjavajuće nivoe. Kao što je spomenuto u NASA modelu, ugljični dioksid je sa 278 dijelova na milion 1750. godine porastao na 427 i 2024. Ovo povećanje ne samo da znači povećan uticaj na klimu, već je povezano i sa problemima kao što su intenzivniji toplotni talasi, jače oluje i duže suše.
CO2 djeluje kao izolator, zadržava toplinsko zračenje i doprinosi rastu globalnih temperatura. To je rezultiralo nizom ekstremnih vremenskih pojava, od nezapamćenih toplotnih talasa do poplava. Nadalje, promjena godišnjih doba i promjene u klimatskim zonama utiču na zajednice i faunu koje zavise od stabilne klime.
Zemlje poput Kina i Sjedinjene Države Oni dominiraju pejzažom emisija ugljika, doprinoseći više od polovine ugljičnog dioksida koji se emituje u svijetu. Zajedno, ove nacije dodaju astronomske količine emisija koje pojačavaju nepovoljne vremenske prilike.
Konačno, iako sam CO2 nije opasno toksičan za ljudski život, trenutni nivoi emisije ubrzavaju globalno zagrijavanje alarmantnom brzinom. NASA vas poziva da razmislite o tome kako individualne i kolektivne akcije mogu uticati na globalni ekosistem i zašto je imperativ početi donositi zelenije odluke na političkom i društvenom nivou.
Uporna i ekspanzivna priroda emisije ugljičnog dioksida trebala bi poslužiti kao oštar podsjetnik na to koliko je sudbina planete povezana s našom odgovornošću prema njoj. Ove vrste napretka u naučnoj vizualizaciji ne samo da nam daju jasniju sliku onoga što se dešava, već nas i podstiču da preuzmemo vodeću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.