Kritične sirovine: šta su i njihov značaj za globalnu industriju

Krajem juna, ministri ekonomije Njemačke, Francuske i Italije postigli su ključni dogovor o jačanju svoje saradnje u upravljanju kritičnim sirovinama. Ovaj sporazum ima za cilj zajedničko rješavanje izazova koje predstavlja nabavka vitalne sirovine za industrijski sektor. Tri nacije pozivaju na brzo rješavanje pregovora o Osnovnom zakonu o sirovinama u Evropskoj uniji i implementaciju individualni ciljevi za ekstrakciju, preradu i recikliranje ovih materijala.

Ova vrsta sirovina igra bitnu ulogu u moderna ekonomija, pa je od vitalnog značaja znati šta su, šta su glavne i Kakav uticaj imaju danas?. U ovom članku ćemo vam reći sve.

Koje su kritične sirovine?

Ključne sirovine su esencijalni prirodni resursi koji igraju ključnu ulogu u tehnološke i industrijske industrije. Elementi kao što su minerali, metali i rijetke zemlje neophodni su za stvaranje naprednih proizvoda kao što su elektronski uređaji, električna vozila, solarni paneli ili vjetroturbine. Ovo uključuje metale kao npr kobalt i rijetki zemljani elementi kao npr neodim, ključni u proizvodnji moćnih magneta za tehnologije obnovljivih izvora energije.

Termin "kritika" je izveden iz dva glavna faktora: Ekonomski značaj ovih stvari i ranjivost u vašem snabdevanju. Njegova oskudica, zajedno sa prevelikom zavisnošću od nekoliko zemalja izvoznica, znači da je njeno snabdevanje stalno ugroženo geopolitičkim faktorima i faktorima životne sredine, što bi moglo imati razoran uticaj na globalnu ekonomiju.

Uloga Kine u ključnim sirovinama

Kina kontrolira značajan dio globalne ponude kritičnih sirovina, posebno kada su u pitanju rijetka zemlja kao što su disprozijum i neodimijum. Ova pozicija kojom dominira azijski gigant izazvala je zabrinutost na globalnim tržištima, jer bi svaki prekid u opskrbi mogao utjecati na čitave industrije. Na primjer, elementi poput litijum, el galij y el volfram, neophodni za baterije i uređaje visoke tehnologije, uvelike zavise od kineskog izvoza.

Kao odgovor na ovu situaciju, Evropska unija je pokrenula inicijative za smanjenje svoje zavisnosti od Kine, podstičući eksploataciju i lokalna obrada, kao i reciklaža kritičnih sirovina. Cilj je stvoriti veći lanac nabavke otporan unutar Evrope koji osigurava njenu ekonomsku stabilnost i omogućava napredak u tranziciji ka dekarbonizaciji.

Kritične sirovine u Evropskoj uniji

Dok su nafta i gas istorijski bili vitalni materijali, tranzicija energije ka čistijim tehnologijama podigla je važnost kritičnih sirovina. Evropska komisija je 2020. formalno uključila oko 30 materijala na listi kritičnih sirovina, utrostručivši broj od 2011. godine.

Predvođeni elementima kao što su litijum y el grafit, ovi materijali su kritični za stvaranje baterija i električnih vozila, a njihova dostupnost bit će ključna za postizanje ciljeva nulte emisije u cijelom regionu. Evropska komisija je pokrenula javnu konsultaciju o Evropskom zakonu o kritičnim sirovinama, čiji je cilj podsticanje odgovorne eksploatacije unutar EU i osiguranje kontinuiteta isporuke.

Zavisnost i geopolitički izazovi

Kineska dominacija nije jedini izazov sa kojim se Evropa suočava. Druge ključne zemlje proizvođači, kao npr Demokratska Republika Kongo (u kojoj se nalaze najveće rezerve kobalt svijeta) i Rusija, također igraju važnu ulogu u globalno snabdevanje esencijalnih sirovina.

Rastuća potražnja za elektrifikacijom i dekarbonizacijom dovodi do a svjetska trka među najjačim ekonomijama da osiguraju dio nabavke ovih materijala. Iako neke evropske zemlje, posebno Španija, imaju dokaze o nalazištima nekoliko kritičnih sirovina, mnoge od njih se ne eksploatišu zbog društvena opozicija i ekološki rizici uključeni u rudarstvo. Ovaj nedostatak eksploatacije povećava zabrinutost oko budućeg snabdevanja.

Strateške sirovine i Latinska Amerika

Latinska Amerika je istaknuta u proizvodnja sirovina, posebno litijum. Regija je dom poznatih litijum trougao (nalazi se između Čilea, Bolivije i Argentine), što predstavlja više od 75% globalnih rezervi ovog minerala. U tom kontekstu, uloga Latinske Amerike u globalnoj ponudi je ključna za tranzicija energije.

Međutim, eksploatacija ovih resursa predstavlja društveni i ekološki izazovi značajan. Zemlje poput Perua i Čilea ključne su u proizvodnji bakra, još jednog bitnog materijala za elektrifikaciju. Ali nedostatak istraživanja i razvoja u mnogim od ovih zemalja je zabrinjavajući pokazatelj, budući da eksploatacija bez odgovarajućeg upravljanja neće doprinijeti održivom razvoju lokalnih ekonomija.

Moguće formiranje OPEM-a: Hoće li se nacije bogate mineralima ujediniti?

Pitanje koje se više puta javlja je mogućnost a Organizacija zemalja izvoznica metala (OPEM), slično onome što je OPEC za sirovu naftu. Zemlje kao što su Kina, Demokratska Republika Kongo, Australija i Južna Afrika mogle bi formirati blok koji bi kontrolisao snabdevanje kritični metali, kapitalizirajući globalnu potražnju.

Iako bi to moglo stabilizirati cijene za zemlje proizvođače, posljedice za zemlje uvoznice bile bi razorne. Evropa, Japan, Južna Koreja i nekoliko drugih razvijenih ekonomija pretrpele bi sve veće troškove i poremećaje u svojim lancima snabdevanja. Ovo postavlja pitanja o tome kako bi trebali upravljati svojim diplomatski odnosi sa ovim nacijama bogatim mineralima kako bi se spriječilo stvaranje mogućeg kartela.

Uticaj na životnu sredinu i globalna pravda

Rastuća potražnja za kritičnim sirovinama ne samo da pokreće globalnu energetsku transformaciju, već također stvara a ekološki i društveni pritisak bez presedana o zemljama proizvođačima. Ekstrakcija minerala kao što su kobalt, litijum i nikl nosi visoke ekološke troškove iz masovno krčenje šuma do kontaminacije izvora vode.

S druge strane, loši uslovi rada i kršenja ljudskih prava u regijama kao što je Demokratska Republika Kongo alarmantni su podsjetnik na kontradiktornost tranzicija energije. Izazov za razvijene zemlje biće pronalaženje ravnoteže između održivo rudarstvo, socijalna pravda i energetska tranzicija.

La urbano rudarstvo je alternativa koja se sve više širi u Evropi, uz oporavak vrijednih metala iz odbačenih elektronskih uređaja. Reciklaža, u kombinaciji s urbanim rudarstvom, može smanjiti primarnu eksploataciju i ublažiti pritisak na zemlje proizvođače, dok se kreće ka kružnijoj ekonomiji.

Nema sumnje da će važnost kritičnih sirovina nastaviti rasti u narednim godinama, a odluke koje zemlje donose danas će odrediti uspjeh ili neuspjeh globalne energetske tranzicije.