El palmino ulje To je jedan od najkontroverznijih i najšire korištenih proizvoda na svijetu. Prisutan je u ogromnoj raznolikosti proizvoda, od hrane do kozmetike, ali njegov ekološki i društveni utjecaj izazvao je intenzivne kritike od strane organizacija koje osuđuju masovnu sječu šuma, gubitak biodiverziteta i eksploataciju radne snage koji često prate njegovu proizvodnju.
U ovom članku ćemo se na sveobuhvatan način pozabaviti kako je pohlepa multinacionalnih kompanija dovela do nekontrolirane eksploatacije ovog prirodnog resursa, te kako je to imalo razorne posljedice u ekološkom i društvenom smislu u različitim dijelovima svijeta, posebno u tropskim područjima u kojima se uzgaja usjev. kultivisana uljana palma.
Porast palminog ulja i njegov globalni uticaj
Potražnja za palminim uljem porasla je posljednjih godina zbog niske cijene i svestranosti. Palmino ulje se koristi u širokom spektru proizvoda, od kozmetike i hrane do biodizela. Multinacionalne kompanije su u ovoj sirovini pronašle izvor velikih ekonomskih koristi, ali po cijenu vrlo visokih ekoloških i društvenih troškova.
El niski troškovi Stopa proizvodnje palminog ulja, u poređenju sa drugim biljnim uljima, učinila ga je atraktivnom opcijom za velike kompanije. Međutim, njegova masovna proizvodnja dovela je do masovno krčenje šuma u mnogim tropskim zemljama kao što su Indonezija i Malezija, koje kontroliraju oko 86% svjetske proizvodnje. Ovaj rast je potaknut povećanom potražnjom za proizvodima koji sadrže palmino ulje.
Utjecaj intenzivne proizvodnje palminog ulja
Intenzivna proizvodnja palminog ulja duboko je uticala na tropske ekosisteme, posebno u onim zemljama u kojima je nedostatak ekoloških propisa omogućio nekontrolisano širenje plantaža. Prema izvještaju iz Svjetski fond za prirodu (WWF), ekspanzija ove monokulture izazvala je uništavanje ogromnih šumskih površina, što je negativno uticalo na biodiverzitet.
- Masivno krčenje šuma: Svakog sata, oko 300 fudbalskih terena u tropskim šumama bude uništeno da bi se zasadile uljane palme, zbog čega nestaju velike površine prašume.
- Gubitak staništa: Uništavanje prirodnog staništa jedan je od glavnih razloga zašto su mnoge životinjske vrste, poput orangutana, u opasnosti od izumiranja.
Jedan od najrazornijih uticaja je bio izumiranje vrsta. U samo jednoj deceniji, više od 1500 orangutana je umrlo kao rezultat uništenja staništa na Borneu i Sumatri. Ako se krčenje šuma nastavi istom brzinom, neke vrste bi mogle izumrijeti za manje od 25 godina.
Nadalje, monokultura uljane palme doprinosi klimatske promjene, budući da seča drveća oslobađa ogromnu količinu ugljičnog dioksida u atmosferu, što pogoršava globalno zagrijavanje.
Monopol multinacionalnih kompanija
Multinacionalne kompanije kao što su Unilever, Nestlé i Procter & Gamble su uglavnom odgovorne za širenje plantaža palminog ulja. Ove kompanije, uz obećanje da će proizvoditi održivo palmino ulje, finansirale su projekte u Aziji, Latinskoj Americi i Africi koji nisu uvijek ispunjavali standarde održivosti. Iako neki od njih imaju certifikate kao npr Okrugli sto o održivom palminom ulju (RSPO), različita istraživanja su pokazala da ove inicijative nisu dovoljne da se zaustavi krčenje šuma.
Često, certifikati jednostavno uzimaju u obzir minimalne aspekte održivosti, što znači da palmino ulje još uvijek može doći iz krčenih šuma ili iz kompanija koje ne poštuju sve ekološke propise.
Specifičan slučaj Indonezije i Malezije
Indonezija i Malezija su glavni proizvođači palminog ulja u svijetu. Zajedno kontrolišu više od 80% globalnog tržišta. Međutim, ovo vodstvo je praćeno alarmantnim stopama krčenja šuma. Prema WWF-u, proizvodnja palminog ulja drastično je smanjila zaštićena šumska područja u obje zemlje, što je imalo razoran učinak na lokalne ekosisteme.
Indonežanska vlada je omogućila ovu ekspanziju dozvoljavajući da se zemljište seče i spaljuje kako bi se otvorio prostor za nove plantaže. Ovo je doprinijelo masovnoj emisiji stakleničkih plinova, što Indoneziju čini jednim od najvećih emitera CO2 na svijetu.
U Maleziji je problem sličan. Uprkos obećanjima vlade da će zaštititi svoje šumske rezerve, količina zemljišta posvećenog plantažama uljanih palmi se višestruko povećala u posljednje tri decenije. Kako bi se izborila sa međunarodnim pritiskom, Malezija je počela provoditi strožiju politiku, iako se promjene dešavaju vrlo sporo.
Društvene posljedice proizvodnje palminog ulja
Proizvodnja palminog ulja ne utiče samo na životnu sredinu, već i na lokalne zajednice. Širenje plantaža često uključuje raseljavanje autohtonog stanovništva koje je generacijama naseljavalo te zemlje. U zemljama poput Indonezije, mnoge od ovih zajednica nemaju resurse ili znanje da se suprotstave multinacionalnim kompanijama, ostavljajući ih bespomoćnima protiv prisvajanja njihove zemlje.
Nadalje, plantažni radnici, uglavnom migranti, žrtve su radne eksploatacije. Dugi radni sati i niske plate su norma u mnogim od ovih kompanija, au nekim slučajevima je dokumentovano postojanje dječjeg rada. Ljudi koji rade na plantažama često žive u nesigurnim situacijama i nemaju pristup osnovnim radničkim pravima.
Prisilni rad i radna eksploatacija
Uslovi rada na mnogim plantažama palminog ulja su nehumani. U Maleziji i Indoneziji radnici migranti, koji uglavnom dolaze iz ruralnih područja, izloženi su prekomjernom radnom vremenu za izuzetno niske plaće. Ponekad im se uskrate pasoši, što ih sprečava da napuste plantaže. Ove vrste radnih praksi, koje graniče sa ropstvom, i dalje su uobičajene u industriji palminog ulja.
Amnesty International je u više navrata osudio zloupotrebe na radu u sektoru, ukazujući na kompanije kao što je Wilmar, jedan od najvećih proizvođača palminog ulja u svijetu. Wilmar je bio uključen u slučajeve prisilnog rada i eksploatacije na svojim indonezijskim plantažama, i iako je obećao da će poboljšati svoje radne prakse, najnovija istraživanja pokazuju da promjene nisu bile dovoljne.
Uticaj palminog ulja u Latinskoj Americi
Latinska Amerika nije imuna na ekspanziju palminog ulja. U zemljama kao što su Kolumbija, Ekvador, Honduras i Gvatemala, proizvodnja uljane palme izazvala je društvene i ekološke sukobe slične onima u Aziji. U ovim zemljama, palma je promovirana kao ekonomsko rješenje za ruralna područja, ali često po cijenu sigurnosti hrane i biodiverziteta.
U Kolumbiji, na primjer, bum uljane palme poklopio se sa prisustvom paravojnih grupa koje su prisvojile zemlju od seljaka i domorodačkih zajednica. Nasilje i raseljavanje neke su od posljedica s kojima su se suočili oni koji se protive širenju ove monokulture.
Utjecaj na okoliš u Latinskoj Americi također je bio razoran, s velikim površinama prašume koje su krčene kako bi se napravilo mjesto za plantaže. Osim toga, prekomjerna upotreba pesticida i gnojiva u plantažama uljanih palmi zagadila je rijeke i izvore vode, šteteći lokalnim zajednicama koje za svoj opstanak ovise o ovim resursima.
Mogućnost održive proizvodnje palminog ulja
Unatoč brojnim problemima povezanim s proizvodnjom palminog ulja, još uvijek se vodi debata o tome da li je moguće proizvoditi ovaj resurs održivo. The Okrugli sto o održivom palminom ulju (RSPO) Nastao je 2004. godine s ciljem promoviranja poljoprivrednih praksi koje ne uključuju krčenje šuma. Međutim, uprkos ovim inicijativama, samo mali dio palminog ulja proizvedenog u svijetu zadovoljava standarde održivosti.
Kompanije koje se zalažu za održivu proizvodnju moraju poštovati niz strogih standarda koji štite i životnu sredinu i ljudska prava. Neke velike multinacionalne kompanije, kao što je Ferrero, obavezale su se da će koristiti samo palmino ulje sa sertifikatom RSPO, ali većina kompanija još nije dostigla ovaj nivo posvećenosti.
Održiv pristup uzgoju palminog ulja uključivao bi ne samo smanjenje krčenja šuma, već i poboljšanje uslova rada za radnike i osiguravanje da lokalne zajednice ne budu raseljene sa svojih zemalja. Međutim, za postizanje ovog cilja potrebna je politička i poslovna volja koja je do sada bila nedovoljna.
U zaključku, proizvodnja palminog ulja ostaje jedan od najvažnijih uzroka krčenja šuma i kršenja ljudskih prava u svijetu. Iako postoje inicijative da se proizvodnja učini održivijom, napredak je ograničen. Multinacionalne kompanije moraju preuzeti veću odgovornost i promijeniti svoju praksu ako žele spriječiti da negativni utjecaji palminog ulja nastave rasti.