Kako je mala zemlja bez rezervi nafte uspjela smanjiti svoje troškove energije, smanjiti ovisnost o sirovoj nafti i biti lider u obnovljivim izvorima energije?
U posljednjih 10 godina Urugvaj je od zemlje zavisne od fosilnih goriva postao jedan od globalnih lidera u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, posebno energije vjetra. Ovaj iznenađujući razvoj ne samo da je omogućio zemlji da smanji svoje troškove energije, već i da poboljša svoju otpornost na klimatske promjene i ojača svoju energetsku nezavisnost.
Da li jeftina nafta znači kraj obnovljivih izvora?
Trenutno više od 30% električne energije u Urugvaju dolazi iz energije vjetra, dok zemlje poput Brazila jedva premašuju 6%. Urugvajska vlada očekuje da će ova brojka nastaviti da raste, sa ciljem da do 38. dođe do 2017 posto, što bi Urugvaj postavilo vrlo blizu svjetskog lidera Danske, koja proizvodi 42 posto električne energije iz vjetra.
Ovaj napredak je moguć zahvaljujući kombinaciji povoljnih uslova za proizvodnju energije iz vjetra, javnih i privatnih ulaganja i dugoročnog energetskog planiranja. Sprovedene politike nisu samo smanjile troškove energije, već su i poboljšale energetsku sigurnost zemlje.
Povoljni uslovi za energiju vetra u Urugvaju
Urugvaj ima geografski reljef koji se u početku nije činio idealnim za energiju vjetra zbog njegove blago nagnute topografije. Međutim, studije mjerenja vjetra sprovedene od 2005. iznenadile su tehničare i naučnike:
Urugvaj ima stabilan izvor vjetra tokom cijele godine, što je omogućilo ugradnju vjetroturbina koje dostižu i do 50% svog nominalnog kapaciteta. Ovo zemlju stavlja u povoljan položaj u odnosu na druge nacije, poput SAD-a, gdje su vjetroelektrane radile sa 34% svog kapaciteta u 2014.
Razvoj vjetroturbina najnovije generacije i veća stabilizacija vjetra omogućili su značajno poboljšanje efikasnosti urugvajskih vjetroelektrana, što se ogleda u stalnom povećanju instaliranog kapaciteta u zemlji.
Dugoročno energetsko planiranje
Jedan od najvažnijih faktora koji je doprinio uspjehu Urugvaja u oblasti obnovljivih izvora energije bilo je dugoročno strateško planiranje. Energetski plan 2005-2030, osmišljen i implementiran uz podršku svih političkih partija u zemlji, obezbijedio je okvir stabilnosti za domaće i međunarodne investitore.
Za razliku od drugih zemalja, Urugvaj se nije oslanjao na subvencije za privlačenje investicija u obnovljive izvore energije. Umjesto toga, vlada je ponudila tendere sa jasnim garancijama i transparentnim propisima, stvarajući sigurno okruženje za investitore. Ugovori potpisani sa energetskim kompanijama imaju rok važenja do 20 godina, što osigurava stabilnost prihoda investitora.
Utjecaj klimatskih promjena i suša
Diverzifikacija energetske matrice Urugvaja omogućila je da se više od 90% električne energije proizvodi iz obnovljivih izvora, uključujući hidroelektričnu energiju, vjetar, biomasu i solarnu energiju. Ova promjena je bila fundamentalna za ublažiti posledice suše koji su sve češći zbog klimatskih promjena.
Hidroelektrane, koje su dugi niz godina bile glavni izvor energije u zemlji, bile su pogođene sušama uzrokovanim globalnim zagrijavanjem. Međutim, energija vjetra je upotpunila hidroelektričnu energiju, omogućavajući skladištenje vode u branama tokom vjetrovitih perioda.
Prema nekoliko studija, sezone suše će u budućnosti postajati sve duže i češće, zbog čega će isključiva zavisnost od hidroenergije biti neodrživa. Urugvaj je donio ispravnu odluku diverzifikujući svoju matricu prema obnovljivim izvorima energije.
Inovacija i izvoz obnovljivih izvora energije
Razvoj energije vjetra u Urugvaju nije samo koristio zemlji iznutra, već je otvorio i nove mogućnosti za izvoz čiste energije. Urugvaj sada izvozi struju u susjedne zemlje kao što su Argentina i Brazil, što mu je omogućilo stvaranje strane valute i jačanje svoje ekonomije.
Nadalje, Urugvaj je spominjan na brojnim međunarodnim forumima kao model koji treba slijediti u energetskoj tranziciji. Druge zemlje u regionu i svijetu procjenjuju mogućnost implementacije sličnih politika kako bi se ubrzala njihova dekarbonizacija.
Uloga javno-privatnog partnerstva
Jedan od ključnih aspekata koji je omogućio rast obnovljive energije u Urugvaju je korištenje javno-privatnog partnerstva. Po ovom modelu privatne kompanije su odgovorne za ugradnju i održavanje vjetroturbina, dok državna kompanija UTE upravlja distributivnom mrežom i osigurava otkup energije od privatnih kompanija.
Ovaj pristup je omogućio Urugvaju da značajno smanji početne troškove ulaganja i ubrza ugradnju obnovljive energije u svoju električnu mrežu. Urugvaj je 2009. započeo niz međunarodnih aukcija za izgradnju vjetroelektrana u zemlji, što je rezultiralo žestokom konkurencijom između kompanija koje su nudile konkurentne cijene za snabdijevanje električnom mrežom u zemlji.
Uspjeh ovog modela bio je toliki da je za nekoliko godina Urugvaj uspio u potpunosti transformirati svoju energetsku matricu, pri čemu je više od 38% energije dolazilo iz vjetra, a 45% iz hidraulike u 2018.
Zeleni vodonik: budućnost energije u Urugvaju
Urugvaj ne prestaje u potrazi za 100% čistom energijom. Sljedeći korak je proizvodnja zelenog vodonika, koji se smatra ključnim za dekarbonizaciju teških sektora kao što su teški transport i industrija.
Trenutno, Urugvaj procjenjuje različite prijedloge za izvođenje pilot projekata zelenog vodonika, s ciljem međunarodnog izvoza čistih goriva kao što su metanol ili amonijak. Urugvajska vlada je uspostavila mapu puta da postane ključni igrač na globalnom tržištu zelenog vodonika do 2040. godine.
Da bi postigao ovaj ambiciozni cilj, Urugvaj nastoji privući privatne investicije, kako nacionalne tako i međunarodne, koje će financirati potrebnu infrastrukturu i na taj način ojačati svoje vodstvo u sektoru obnovljive energije.
Ovim napretkom, Urugvaj nastavlja da pokazuje da je energetski prelaz ka održivoj budućnosti ne samo moguć, već i ekonomski održiv i koristan za buduće generacije.