Prošle nedjelje, iranski tanker za naftu Sanchi potonuo nakon sudara sa teretnim brodom iz Hong Konga, uzrokujući ekološku katastrofu u Istočno kinesko more. Iako se nesreća dogodila 6. januara, brod je danima bio u plamenu prije nego što je potpuno potonuo 14. januara. Nakon nesreće, a naftna mrlja otprilike 10 milja (18,5 kilometara), koja nastavlja da se širi, prema kineskim vlastima.
Ova katastrofa ne samo da je uzrokovala gubitak ljudskih života, već predstavlja i a prijetnja okolišu velikih razmera, utičući i na morsku faunu i floru ribarske privrede u regionu. Vladini zvaničnici u tom području, zajedno sa stručnjacima, već rade na ublažavanju posljedica ove tragedije. U nastavku analiziramo uzroke nesreće, neposredne posljedice izlijevanja nafte i moguća rješenja koja se procjenjuju za suzbijanje njenog utjecaja na okoliš.
Istražuju crnu kutiju naftnog tankera Sanchi
Kineska državna okeanska administracija trenutno istražuje podatke koji su pronađeni crna kutija tankera Sanchi kako bi se utvrdili tačni uzroci nesreće. Stručnjaci smatraju da su ti podaci ključni za pojašnjenje da li je nesreća uzrokovana ljudskom greškom ili mehaničkim kvarom. Snimci i informacije zabilježene u ovoj kutiji pomoći će razumjeti šta se dogodilo u periodu između sudara i požara koji je uslijedio koji je progutao brod.
Sanchi su se prevozili okolo 136.000 tona naftnog kondenzata, oblik ultralakog ugljikovodika koji je vrlo zapaljiv i otrovan. Iako je dio tereta izgorio tokom požara, značajan dio se izlio u okean. Naučnici nastavljaju proučavati koliko je nafte moglo biti zarobljeno u brodskim rezervoarima i postoji li rizik od još curenja u narednim danima ili sedmicama.
Izlivanje bi ozbiljno uticalo na morski ekosistem. Vlasti trenutno koriste podvodne robote za praćenje statusa broda koji se nalazi Duboko 115 metra. Ovi uređaji, zajedno s drugim naprednim tehnologijama, spriječit će dalje curenje ulja u bliskoj budućnosti.
Smanjite uticaj izlivanja
Širenje nafte je jedna od najvećih briga. Obližnje zemlje kao što su Japan i Južna Koreja su rasporedile specijalizirane timove kako bi pokušali obuzdati širenje izlijevanja. Međutim, vremenski uslovi i hlapljiva priroda uljnog kondenzata otežavaju napore čišćenja i praćenja. Ova vrsta ugljovodonika se, za razliku od teške sirove nafte, meša sa vodom i brže se širi zbog svojih gasovitih svojstava, što otežava njegov oporavak.
Nekoliko stručnjaka kritiziralo je odluku da se Sanchijev teret ne spali u potpunosti prije njegovog potonuća. Tvrdi se da time što nije intervenisao brže, 2.000 tona mazuta koje je brod nosio kao gorivo ostali su na morskom dnu, gdje bi mogli nastaviti curiti i uzrokovati dugotrajnu štetu. To je izazvalo zabrinutost u vezi s implikacijama na morsku faunu, posebno u regiji koja je tako bogata biodiverzitetom.
Osim toga, Istočno kinesko more je ključno područje za komercijalni ribolov. Ovo zagađenje će neminovno uticati na morske vrste koje se u velikoj meri konzumiraju, kao što su sabljarka, skuša i žuta rogoza. Lokalne vlasti već upozoravaju na moguće ekonomske posledice po ribarske zajednice u Kini, Japanu i Južnoj Koreji.
Najgore izlivanje od Exxon Valdeza
Neki stručnjaci su ovaj incident klasifikovali kao najgoru ekološku katastrofu od tragičnog izlivanja nafte. Exxon Valdez na Aljasci 1989. Međutim, nesreća u Sanchiju je dobila manje medijske pažnje, dijelom i zbog toga što je kondenzirano ulje manje vidljivo, što znači da se tradicionalne crne mrlje na površini mora ne vide. Unatoč tome, stručnjaci upozoravaju da bi toksične i ekološke posljedice dugoročno mogle biti još ozbiljnije.
Uljni kondenzat je vrlo toksičan za morsku faunu. Kada se pomeša sa vodom, njegova eliminacija je veoma složena. Osim toga, mogu biti pogođene vrste ptica koje se hrane kontaminiranom ribom, stvarajući štetni efekat u lokalnom ekosistemu. Greenpeace i druge ekološke organizacije upozoravaju na potencijalne utjecaje na zdravlje ljudi zbog konzumacije ribljih proizvoda kontaminiranih ugljovodonicima, iako te posljedice još nisu u potpunosti procijenjene.
Prijedlozi za budućnost i ekološki nadzor
S obzirom na veličinu ove tragedije, organizacije kao npr Greenpeace Asia zahtijevaju bolju regulaciju i kontrolu pomorskih aktivnosti. Oni tvrde da je neophodno povećati sigurnosne protokole kako bi se izbjegle buduće katastrofe ovog razmjera. Mobilizacija spasilačkih timova i brza reakcija na hitne slučajeve mogli bi značajno smanjiti utjecaj ovih izlijevanja.
U međuvremenu, kineske vlasti su povećale svoje zračno i pomorsko praćenje, uspostavljajući nadzorne stanice na različitim strateškim tačkama u Kineskom moru. Osim toga, plovila nastavljaju sa svojim naporima da obuzdaju izlijevanje, iako postoji zabrinutost u vezi učinkovitosti ovih mjera s obzirom da zahvaćeno područje već premašuje 330 kvadratnih kilometara od uljnih mrlja.
Ova katastrofa je istakla potrebu za koordinisanom globalnom akcijom. Nije prvi put da se dogodila nesreća ovakvih razmjera, ali bi to trebalo da bude poziv na buđenje kako bi se spriječile buduće katastrofe. Samo snažnije ekološko zakonodavstvo i proaktivno praćenje mogu zaštititi morski okoliš i ekonomije koje o njemu zavise.
Kako se istrage nastavljaju, stručnjaci širom svijeta slažu se da će biti od ključnog značaja kontinuirano procjenjivati uticaj izlivanja. Naučna i pomorska zajednica već rade na dugoročnim rješenjima za ublažavanje ovih vrsta tragedija u budućnosti.