Island kopa po najdublji geotermalni bunar na planeti u srcu vulkana. Ovaj projekat nastoji iskoristiti prednosti obnovljive energije smještene u a dubina od 5 kilometara. Bušenje se vrši u reykjanes peninsula, gdje je vulkan neaktivan 700 godina epicentar ove eksploatacije.
Projekat IDDP: tehnološke inovacije
El Islandski projekat dubokog bušenja (IDDP), u saradnji sa Statoilom, traži inovativan pristup za povećanje efikasnosti geotermalne energije. Posebnost ovog bunara leži u kombinaciji ekstremni pritisak y visoke temperature. Oni koji su zaduženi za projekat nadaju se da će, po dostizanju 500 stepeni Celzijusa, ono što zovu "superkritični dim«, mješavina između pare i vode koja bi povećala kapacitet proizvedene energije.
Prema Ásgeiru Margeirssonu, izvršnom direktoru HS Orka, cilj je iskoristiti prednost ovog fenomena za stvaranje do 50 MW struje po bušotini, čime se proizvodnja množi za deset u odnosu na druge konvencionalne geotermalne bušotine dubine 2,5 kilometara, koje mogu proizvesti oko 5 MW.
Izazov bušenja u vulkanskim sredinama
Jedan od najrelevantnijih izazova ovog projekta je bušenje u visoko nestabilnom vulkanskom okruženju. Prethodni pokušaj prije šest godina pogodio je magmu udaljenu 2,1 kilometar, što je rezultiralo uništenjem opreme za bušenje. Ovi ekstremni uslovi čine bušenje u blizini magme izuzetno složenim i opasnim.
U izjavama za novinare to je istakao Ásgeir Margeirsson nema garancije za uspeh zbog nepredvidive prirode podzemne površine na tim dubinama. Uprkos rizicima, uključeni naučnici vjeruju da je moguće odgovoriti na izazove.
Energetika i uticaj na životnu sredinu
Island je već neprikosnoveni lider u korištenju geotermalne energije. Otprilike 26% električne energije zemlje dolazi iz ovih izvora. Instalisani kapacitet je 2013. godine dostigao 665 MW, čime je proizvedeno ukupno 5.245 GWh električne energije. Međutim, naučnici se nadaju da nove bušotine neće samo optimizirati ove performanse, već smanjiti potrebu za eksploatacijom mnogo više bušotina, čime se minimizira uticaj na životnu sredinu.
Geotermalna eksploatacija, iako se smatra obnovljivom alternativom, nije izuzeta od kritike. Na primjer, Greenpeace je upozorio na emisije CO2 i sumpora koje proizvode neke bušotine. Međutim, stručnjaci na Islandu uvjeravaju da su te emisije minimalne u odnosu na fosilne izvore i da tehnologije za tretman ovih plinova brzo napreduju.
Međunarodna saradnja i budućnost geotermalne energije
Island nije sam u potrazi za superkritičnom geotermalnom energijom. Zemlje poput Kenija, Japan e Indonezija Oni ulažu u ovu tehnologiju kako bi iskoristili neiscrpnu toplinu Zemlje. U slučaju Islanda, očekuje se da eksploatacija polja Reykjanes može doprinijeti snabdijevanju električnom energijom ne samo njegove populacije od 370.000 stanovnika, već i izvoza u zemlje poput Ujedinjeno Kraljevstvo, sa kojim bi se mogao povezati podvodnim kablom.
Zapravo, prema inžinjeru Albertu Albertsonu, između 30 i 35 konvencionalnih bunara bilo bi potrebno za snabdijevanje grada kao što je Reykjavik, dok bilo bi dovoljno samo tri do pet superkritičnih bunara da pokrije te energetske potrebe.
Potencijal superkritičnih bunara
Jedna od najnevjerovatnijih karakteristika ovog projekta je korištenje superkritična para. Ovo stanje materije, koje nije ni tečno ni gasovito, nastaje kada voda i magma dostignu kritičnu tačku unutar Zemljine kore. Ova para je sposobna za transport do deset puta više energije nego konvencionalna geotermalna para, koja bi mogla revolucionirati proizvodnju geotermalne energije širom svijeta.
La sudara magme sa vodom mora, zbog visokog pritiska i temperatura, stvara ovu superkritičnu paru, čiji je kapacitet za proizvodnju energije gotovo neograničen. Ako IDDP projekat uspije pokazati da se ova para može koristiti održivo, Island bi mogao postati avangarda nove ere u korištenju čiste energije.
Šta je sljedeće za Island Geothermal Project?
Planovi raseljenih u narednih sedam godina uključuju izbušiti i ispitati nekoliko bunara u superkritičnim područjima. Cilj nije samo povećanje proizvodnje energije, već i smanjenje zavisnosti od fosilna goriva. Dugoročno gledano, industrija se nada da će ova tehnologija omogućiti bušenje manjeg broja bušotina, ali većeg kapaciteta, tako da uticaj na životnu sredinu je minimalan.
Ovakav razvoj događaja neće biti od ključnog značaja samo za Island, već i za međunarodnu zajednicu. Prema mišljenju stručnjaka, ova tehnologija bi se mogla replicirati u drugim zemljama sa sličnim geotermalnim karakteristikama, postajući ključni dio u okviru Pariški sporazum za smanjenje emisije gasova staklene bašte.
Island je više puta pokazao da može biti jedinstven prirodni laboratorij za geotermalna istraživanja i razvoj novih tehnologija. Ovaj projekat obećava ne samo da će na održiv način iskoristiti nacionalne vulkanske resurse, već i unaprijediti naučna istraživanja jednog od najhitnijih pitanja našeg vremena: tranzicije u obnovljive energije.