Nakon dugog čekanja, skoro 20 godina od osmišljavanja projekta, iranske vlasti su konačno otvorile postrojenje. Mokran solarna energija, u istočnoj provinciji Kerman. Ovaj kompleks je najveći u zemlji i ima proizvodni kapacitet od 20 megavata, što predstavlja značajan korak za Iran ka razvoju obnovljivih izvora energije. Prema riječima iranskog ministra energetike Hamida Chitchiana, pristigle su ponude za 3.600 milion dolara u stranim ulaganjima namijenjenim isključivo sektoru obnovljive energije.
Trenutno, Iran ima najveći kapacitet proizvodnje obnovljive energije na Bliskom istoku, pokrivajući solarnu, vjetar, geotermalnu i hidroelektričnu energiju. Sa više od 300 sunčanih dana godišnje, povoljnim vjetrovima za energiju vjetra i raznim hidroelektranama, Iran čak ima kapacitete za izvoz električne energije u susjedne zemlje.
Solarna energija u Iranu
Jedan od glavnih resursa Irana je njegovo obilno sunčevo zračenje, sa prosjekom od 2.800 sunčanih sati godišnje. Iran se smatra rajem za proizvodnju solarne energije, s ogromnim površinama pustinjske zemlje idealne za instaliranje solarnih elektrana. Vlada je ponudila poreske olakšice i subvencije kako bi privukla strane investicije i ubrzala razvoj ovog sektora, što je izazvalo veliko interesovanje međunarodnih kompanija.
Iran planira u bliskoj budućnosti izgraditi solarnu elektranu od 100 megavata, koja će biti najveći na Bliskom istoku i omogućiće zemlji da dalje iskoristi svoj ogroman solarni potencijal. Nadalje, Iran planira povećati kapacitet proizvodnje solarnih panela na 1.8 GW u kratkom vremenu, što će njegov ukupni kapacitet dovesti na 2.3 GW godišnje.
Energija vjetra u Iranu
Energija vjetra je još jedno od velikih obećanja sektora obnovljive energije u Iranu. Posljednjih godina, zemlja je povećala svoje kapacitete za proizvodnju električne energije iz vjetra, od 45 megavata 2006 na više od 130 megavata u 2009. Ovaj rast je u velikoj mjeri vođen izgradnjom vjetroelektrana u regijama kao što su Manjil i Binaloud.
U martu 2023. godine u Takestanu je svečano otvorena nova vjetroelektrana, s instaliranom snagom od 55 megavata i cijenom od 92 miliona dolara. Ovaj projekat razvila je grupa kompanija MAPNA, koja je posvećena daljem povećanju kapaciteta vjetra u zemlji. Iran planira postići instalirani kapacitet vjetra od 30.000 megavata.
Iran je ujedno i jedini proizvođač vjetroturbina na Bliskom istoku, što mu daje istaknutu ulogu u regiji.
Hidroelektrana u Iranu
Hidroenergija ostaje jedan od stubova iranskog energetskog miksa i predstavlja više od 14% kapaciteta proizvodnje električne energije u zemlji. Iran ima nekoliko hidroelektrana, ističući Siah Bishe, koja je prva pumpna hidroelektrana na Bliskom istoku.
Ova vrsta tehnologije omogućava skladištenje energije u vremenima male potražnje, pumpanje vode u rezervoare koji se nalaze na većim nadmorskim visinama, a zatim ispuštanje vode i proizvodnju električne energije kada je potražnja za energijom velika. Dvije brane Siah Bishe, koje se nalaze na rijeci Chalus, imaju zajednički kapacitet od oko 3,5 miliona kubnih metara vode i mogu proizvesti dovoljno električne energije da zadovolje potrebe regije.
Fabrika Siah Bishe u potpunosti je financirana iranskim kapitalom, a 90% korištene tehnologije razvijeno je lokalno, što je veliko postignuće za zemlju u kontekstu međunarodnih sankcija.
U narednim godinama, iranske vlasti rade na povećanju kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, s posebnim fokusom na solarnu energiju i energiju vjetra. Stručnjaci procjenjuju da Iran ima potencijal da pokrije 16% svoje potražnje za energijom obnovljivim izvorima do 2030. godine, što bi predstavljalo jednu od najambicioznijih energetskih tranzicija u regiji.
Iran je pokazao svoju sposobnost da samostalno razvija i implementira projekte obnovljive energije, uprkos međunarodnim ograničenjima, pozicionirajući zemlju kao mjerilo u energetskom polju Bliskog istoka.
Budućnost obnovljive energije u Iranu Obećavajuća je zahvaljujući svom obilnom prirodnom bogatstvu i rastućim ulaganjima u ovaj sektor. Očekuje se da, kako zemlja napreduje u usvajanju ovih tehnologija, može smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima i diverzificirati svoju ekonomiju kako bi odgovorila na ekološke i energetske izazove 21. stoljeća.