Europa je odlučno djelovao protiv ilegalnog ribolova, problema koji dovodi u opasnost morske ekosisteme i ekonomije pogođenih zemalja. U svojoj borbi za iskorjenjivanje ove prakse, Evropska unija je nametnula kazne istorijski događaji u tri zemlje: Belice, Kambodža y Gvineja. Ove nacije neće moći izvoziti ribu u EU niti dozvoliti evropskim plovilima da rade u njihovim vodama.
Od primjene uredbe 2008. godine, prvi put su poduzete ovako značajne mjere ilegalni ribolov. Brisel je nastavio sa svojim upozorenjima, postavljajući presedan za ostatak svijeta u pogledu upravljanja ribarstvom. Evropsko tržište, najveće globalno, postaje svesno uticaja održivost ribarstvo. Ovi potezi naglašavaju evropsku posvećenost osiguravanju da riba stigne do potrošača održivo, štiteći i biodiverzitet i ekonomiju ribarskih zajednica.
Belice, Kambodža y Gvineja, nakon višestrukih opomena, konačno su sankcionisani. Međutim, Evropska komisija je ostavila otvorenu mogućnost ukidanja mjera ako ove zemlje ulože stvarne i trajne napore u borbi protiv ilegalnog ribolova.
Utjecaj ilegalnog ribolova na morske ekosisteme
Ilegalni, neprijavljeni i neregulisani ribolov (IUU) predstavlja ozbiljnu prijetnju morskim ekosistemima. Neregulisane prakse uzrokuju pretjeranu eksploataciju različitih vrsta, mijenjajući ravnotežu ekosistema. Mnoge od korištenih metoda, kao što je korištenje pridnenih koćarskih mreža, uzrokuju uništavanje osjetljivih staništa kao što su koralni grebeni i korita morske trave.
Posljedice na biodiverzitet
Jedna od glavnih posljedica ilegalnog ribolova je slučajno ulov Ugrožene vrste, kao što su ajkule, kornjače i morski sisari. Ove vrste često umiru kao rezultat slučajnog ribolova, što utiče i na ekološku ravnotežu voda i na opstanak ovih ključnih vrsta.
Izvještaj Greenpeacea pokazuje da su, osim hvatanja zaštićenih vrsta, mnoge od ciljnih vrsta također u velikoj mjeri pretjerano eksploatirane. Procjenjuje se da je više od 33% od procijenjenih ribljih populacija se prekomjerno eksploatiše, što rezultira neuravnoteženim ekosistemom. Dodatni pritisak uzrokovan ilegalnim ribolovom pogoršava ovu situaciju, negativno utječući na morski lanac ishrane.
koćarenje, tehnika koja se pretežno koristi u ilegalnom ribolovu, identificirana je kao jedna od najrazornijih i za staništa i za morsku biodiverzitet. Razarajući okeansko dno, ova metoda uništava čitave ekosisteme, stvarajući ogromne emisije ugljika zarobljenog u morskim sedimentima.
Utjecaj na mangrove i koralne grebene
Još jedan štetan učinak ilegalnog ribolova je uništavanje mangrove y koraljnih grebena. Mangrove su, na primjer, ključni ekosistemi jer djeluju kao prirodna barijera protiv oluja i vitalna su staništa za razvoj mnogih morskih vrsta. Procjenjuje se da do a 50% Mangrova je izgubljeno posljednjih desetljeća zbog ljudske intervencije, uključujući destruktivni ribolov.
Pored toga, koraljnih grebena, koji su neophodni za biodiverzitet mora, također su ozbiljno pogođeni. Ilegalni ribolov koji uključuje tehnike kao što je upotreba dinamita uništava velike površine grebena, eliminirajući složene ekosisteme kojima su potrebne decenije da se oporave.
Socioekonomske posljedice ilegalnog ribolova
Osim razornog utjecaja na okoliš, ilegalni ribolov ima duboke socioekonomske implikacije, posebno u zemljama u razvoju koje zavise od ribolova kao glavnog izvora prihoda i hrane.
Globalni ekonomski gubici
Prema FAO-u, ilegalni ribolov je odgovoran za značajan gubitak u ekonomskom smislu. Procjenjuje se da su godišnji gubici iznosili između 11 y 23 jedna milijarda dolara. Okolo 26 milijarde tona ribe se svake godine ilegalno ulovi, što utiče i na globalno tržište ribe i na sigurnost hrane u lokalnim zajednicama.
Ove nezakonite prakse ne samo da uzrokuju ekonomske gubitke za lokalne ribare, već i štete potrošačima, koji često na kraju kupuju ribu ulovljenu neodrživim metodama. U mnogim slučajevima se ne može garantirati kvaliteta ili sigurnost ovih proizvoda koji dospiju na međunarodna tržišta.
Utjecaj na lokalne ribarske zajednice
Obalne zajednice, posebno u zemljama u razvoju, najviše su pogođene ilegalnim ribolovom. Prekomjerna eksploatacija morskih resursa uzrokuje opadanje ribljih populacija, što utječe na sposobnost ovih lokalnih populacija da se dugoročno održe. Ovo, zauzvrat, ograničava pristup ključnom izvoru hrane i direktno utiče na njihovu egzistenciju.
Na mjestima kao što su Zapadna Afrika i Jugoistočna Azija, strane industrijske ribarske flote, mnoge od njih uključene u ilegalni ribolov, devastirale su lokalne ribolovne resurse, podstičući siromaštvo i tjerajući lokalne ribare na nezakonite aktivnosti ili ih prisiljavajući da emigriraju.
Prekomjerni izlov i ilegalni ribolov: globalna kriza
Trenutna situacija ilegalnog ribolova ne može se razumjeti bez rješavanja problema prekomjerni ribolov što utiče na naše okeane. Prema Greenpeace-u, 60% ribljeg fonda se iskorištava do krajnjih granica, i više od 30% Preterano su eksploatisani, što dovodi u opasnost održivost okeana.
Prekomjerni izlov, u kombinaciji s ilegalnom praksom, uzrokovao je kolaps nekoliko ključnih vrsta, uključujući i Crvena tuna u Atlantiku i cod na sjeveroistoku Sjedinjenih Država i Kanade. Nadalje, prakse kao što je ribolov pridnena koća Ne samo da doprinosi prekomjernom ribolovu, već također oslobađa velike količine ugljika nakupljenog u morskim sedimentima, faktor koji doprinosi klimatskim promjenama.
Raseljavanje mjesnih zajednica
U mnogim slučajevima, ilegalni industrijski ribolov istiskuje zanatske ribare. Ove prakse ne samo da utiču na lokalnu ekonomiju, već i menjaju društvenu dinamiku, izazivajući tenzije. Zajednice koje su istorijski zavisile od ribolovnih resursa sada se moraju takmičiti sa ilegalnim flotama koje iscrpljuju resurse.
Međunarodni napori u borbi protiv ilegalnog ribolova
Međunarodna zajednica je implementirala različite inicijative za zaustavljanje ilegalnog ribolova. Među najvažnijim je Sporazum o mjerama države luke FAO-a, koji nastoji spriječiti da proizvodi dobiveni ilegalnim ribolovom uđu u međunarodne distribucijske lance.
Regionalna i međunarodna saradnja
Više od 60 zemlje ratificirale su ovaj sporazum, obavezujući se da će provoditi strožiju kontrolu ribolovnih aktivnosti u svojim lukama. Osim toga, sporazum podstiče saradnju među državama u praćenju, praćenju i zaustavljanju ilegalnih aktivnosti.
Još jedan ključni napor uključuje saradnju između agencija na lokalnom i nacionalnom nivou kako bi se identifikovala ilegalna plovila i spriječila da nađu utočište u zemljama u kojima su zakoni slabiji. Upotreba tehnologije, kao što su satelitski sistemi za praćenje, omogućila je zemljama da pomno prate kretanje flote, identifikujući sumnjive obrasce.
Certifikacija održivog ribolova
Zemlje poput Čilea i Perua usvojile su inicijative za certifikaciju kako bi osigurale da su njihovi ribarski proizvodi u skladu s održivim propisima, poput onih koje promoviraju organizacije kao što su Marine Stewardship Council (MSC). Ovi certifikati omogućavaju potrošačima da identifikuju proizvode koji su uhvaćeni legalno i održivo.
mjere Evropske unije
La Evropska unija je jedan od najistaknutijih aktera u borbi protiv ilegalnog ribolova. Njegove glavne mjere uključuju potvrde o ulovu, koje garantuju da je porijeklo ribe legalno i održivo. Ovaj proces certifikacije ima za cilj obeshrabriti trgovinu proizvodima od ilegalnog ribolova.
Nadalje, EU je promovirala stvaranje zaštićena morska područja u kojima je ribolov reguliran ili potpuno zabranjen. Ovo ne samo da štiti ugrožene vrste, već i potiče oporavak morskih ekosistema pogođenih prekomjernim izlovom i ilegalnim ribolovom.
U Latinskoj Americi, zemlje poput Perua i Čilea usvojile su slične propise zasnovane na evropskom modelu, nastojeći da naprave razliku u borbi protiv ilegalnog ribolova u regionu.
Posvećenost i napori Europske unije u borbi protiv ilegalnog ribolova postavili su značajan globalni presedan i naglašavaju važnost međunarodne suradnje kako bi se osigurala zaštita naših okeana za buduće generacije.