Savjet Evropske unije je prije nekoliko dana ratifikovao svoj cilj da se postigne barem jedan 27% obnovljive energije u finalnoj potrošnji u 2030. Ovaj prijedlog Vijeća je u suprotnosti s ciljem Evropskog parlamenta, koji brani postotak od 35%, pa čak i sa najambicioznijim ciljevima same Evropske komisije.
Odluka Vijeća bila je iznenađujuća, budući da je uslijedila samo tjedan dana nakon što su evropski lideri kao npr Mariano Rajoy, bivši španski predsednik, ili francuski predsednik, Emmanuel Makron, branio je u Parizu potrebu povećanja prisustva čistih energija, tokom Samit jedne planete.
Mehanizmi za osiguranje usklađenosti sa ovim ciljem biće uokvireni u okviru upravljanja Energetska unija, program koji nastoji da koordinira napore država članica. Svrha je da se garantuju zajedničke politike koje omogućavaju postizanje najmanje tih 27%. mehanizmima kontrole i koordinacije.
Španija je pokazala pozitivnu ocjenu predložene uredbe, koja pojednostavljuje administrativne procedure za ugradnju obnovljivih izvora energije, uspostavlja nove obaveze vezane za njihov prodor u sektor transporta i predstavlja objektivne kriterije za procjenu napretka država članica na ovom frontu. Ove mjere, prema španskoj vladi, ključne su za ubrzanje energetske tranzicije.
El Ministarstvo energetike Španski dijeli viziju Vijeća, ističući da ne bi trebalo biti diskriminacije ili unakrsnog subvencioniranja između potrošača i da svi moraju ravnopravno doprinijeti troškovima elektroenergetskog sistema, bez obzira na to da li su sami potrošači ili ne.
Ključna odluka je da do 2030. godine države moraju odraziti svoje Nacionalni energetski i klimatski planovi kako će sarađivati sa drugim evropskim državama kako bi ispunili cilj od 15% interkonekcije. Ovaj cilj nastoji poboljšati integraciju obnovljivih izvora energije između susjednih zemalja, dajući prioritet saradnji i zajedničkoj infrastrukturi.
Svake dvije godine vršit će se pregled napretka zemalja u vezi sa ovim ciljem interkonekcije. Ako se utvrde kašnjenja, Komisija će biti ovlaštena da intervenira i sarađuje sa državama članicama kako bi se pronašla rješenja koja ubrzavaju proces.
Važnost postizanja minimuma od 15% u interkonekciji Za zemlje poput Španije, koje u velikoj mjeri zavise od interkonekcija, to je ključno za bolju integraciju obnovljivih izvora energije. Zapravo, ovo je jedan od aspekata koje najviše zahtijeva španska vlada, s obzirom na njenu stratešku ulogu u ispunjavanju svojih obaveza.
Obnovljivi ciljevi i Pariški sporazum
Utvrđivanje ciljeva za korištenje obnovljive energije u Evropskoj uniji čini bitan dio obaveza stečenih u Pariški sporazum protiv klimatskih promjena. Glavni cilj ovog pakta je ograničiti povećanje globalne temperature na 2ºC u odnosu na predindustrijske nivoe. Da bi se to postiglo, EU se obavezala da će smanjiti najmanje 40% svojih emisija stakleničkih plinova do 2030. godine, uzimajući za referencu nivoe iz 1990. godine.
Proširenje subvencija na termoelektrane je još jedna tačka debate u okviru evropskih energetskih politika. Ove subvencije imaju za cilj da nadoknade vlasnicima ovih postrojenja što su ostali rezervni u vremenima kada obnovljivi izvori, poput sunca ili vetra, nisu dostupni. Međutim, ova mjera je kritikovana od strane nekoliko društvenih i ekoloških organizacija, koje smatraju da je subvencioniranje fosilnih izvora energije protivno ciljevima Pariskog sporazuma.
El Evropski komesar Arias Cañete predložio je da, počevši od 2020. godine, termoelektrane koje emituju više od 550 grama CO2 po kilovat/sat proizvedene električne energije ne primaju ove subvencije. Unatoč tome, države članice su se složile s postupnim smanjenjem ovih plaćanja počevši od 2025., kako bi ih uklonile prije 2030. godine.
Francuska, Danska, Portugal i druge zemlje podržale su drastično smanjenje upotrebe uglja, dok su druge, poput Poljske i Mađarske, bile nesklone zbog svoje velike zavisnosti od ovog resursa. To odražava razlike unutar EU u brzini i pristupu postizanju potpuno čiste energije.
Biogoriva i njihova uloga u energetskoj održivosti
Što se tiče biogoriva, ministri energetike EU predložili su da do 2030. najmanje 14% goriva koje se koristi u transportu dolazi iz biogoriva. Ovaj cilj se smatra ključnom podrškom za ovaj sektor, ali također izaziva kontroverze. Strahuje se da će povećanje biogoriva prve generacije, poput onih dobivenih od palminog ulja ili soje, konkurirati usjevima namijenjenim prehrani, što bi moglo stvoriti probleme u opskrbi hranom. Kako bi se suprotstavila tome, Komisija je predložila ograničavanje svoje kvote na 3,8%.
Međutim, nekoliko ekoloških organizacija kao što su Greenpeace i SEO/BirdLife izrazilo je zabrinutost zbog guranja prema biogorivima. Oni tvrde da bi ova mjera mogla usporiti napredak drugih tehnologija kao što je električni automobil, koji bi dugoročno mogao ponuditi efikasnije i čistije rješenje za transport.
Kontinuirana debata o ulozi biogoriva ključna je za energetsku budućnost EU. Uprkos tome što je čišći izvor od fosilnih goriva, njegova proizvodnja ostaje pod nadzorom zbog kolateralnih efekata na promjenu namjene zemljišta i konkurencije s prehrambenim usjevima.
Upravo iz tog razloga zeleni vodonik je počela da se uvažava kao održiva alternativa biogorivima. Iako je još u ranoj fazi razvoja i implementacije, ovaj element obećava da će ponuditi dugoročno rješenje, posebno za sektore u kojima je elektrifikacija teška. Očekuje se da napredak u proizvodnji i skladištenju vodonika može značajno doprinijeti ispunjavanju energetskih ciljeva EU.
