La Antarktika, također poznat kao bijeli kontinent, ekološki je krhko mjesto i od velikog je naučnog značaja. Ovaj kontinent je dom nekoliko naučnih baza iz različitih zemalja, od kojih je svaka posvećena različitim naučnim istraživanjima globalnog uticaja, kao što su klimatske promene i biodiverzitet u ekstremnim uslovima.
Život i rad na Antarktiku je logistički i klimatski izazov, jer ekstremni uslovi primoravaju naučne timove i osoblje da se oslanjaju na pouzdane izvore energije kako bi ostali aktivni i sigurni. Obnovljive energije Oni su bili inovativno rješenje za zadovoljavanje ovih energetskih potreba bez štete po osjetljivi antarktički ekosistem.
Prelazak na obnovljivu energiju na Antarktiku
Mnoge naučne baze usvojile su stroge protokole za njihovo smanjenje ekološki uticaj i minimizirati upotrebu fosilna goriva. Ovo je posebno kritično na Antarktiku zbog njegove ekološke ugroženosti. Korištenje resursa poput solarne, vjetra, pa čak i geotermalne energije otvara nove mogućnosti za smanjenje ovisnosti o dizelu, koji je skup i opasan za transport na velike udaljenosti.
Značajan primjer je Naučna baza belgijske princeze Elizabete, koja je postala prva koja je imala nultu emisiju zahvaljujući kombinaciji solarni paneli y vjetrenjače za održivu proizvodnju električne energije i tople vode. Ovaj sistem omogućava dovoljnu proizvodnju za snabdevanje svih energetskih potreba baze tokom cele godine, čak i tokom šest meseci mraka kada sunce ne dopire.
Osim belgijske baze, na ostrvu Ross na Antarktiku se nalazi prva farma vjetra u regionu. Sa tri turbine koje mogu proizvesti do 1 megavat energije, farma obezbjeđuje dodatnu električnu energiju novozelandskoj bazi Scott i američkoj stanici McMurdo. Ovo predstavlja uštedu od približno 122,000 litara dizela godišnje.
Ovaj napredak ne samo da omogućava smanjenje ugljičnog otiska u izuzetno ranjivoj regiji, već i povećava energetske inovacije u ekstremnim klimatskim uslovima. Zahvaljujući energiji vjetra, baze poput Novog Zelanda prelaze na korištenje 100% obnovljive energije, kombinirajući vjetroturbine, skladištenje baterija i pametne kontrole.
Projekti u toku: Promoviranje zelenog vodonika
Nedavno su pokrenuti pionirski projekti koji nastoje podići održivost na novi nivo. U Hope Base Argentine, a eksperimentalni modul za proizvodnju zeleni vodonik. Ovaj inovativni sistem uključuje turbinu na vjetar i nekoliko solarnih panela koji stvaraju energiju potrebnu za napajanje naučne laboratorije i proizvodnju vodonika. Ovaj razvoj je ključan za smanjenje potrošnje fosilnih goriva i izbjegavanje transporta enormnih količina dizela, koje svakog ljeta iznose 100,000 litara po bazi.
Zeleni vodonik nastaje elektrolizom vode, koristeći prednost električne energije koju proizvode ovi obnovljivi sistemi. Ako rezultati budu uspješni, vodik bi mogao biti ključan za dalje smanjenje upotrebe fosilnih goriva na Antarktiku.
Projekat ima za cilj ne samo naučno istraživanje, već i uspostavljanje samodovoljnog sistema koji može pokazati održivost proizvodnje čiste energije na udaljenim i skupim mjestima za snabdijevanje.
Solarna i geotermalna energija: neiskorišćeni potencijal
Napredak nije ograničen samo na vjetar i vodonik. Projekat VIVOTEG, razvijen na ostrvu Deception, pokazao je da geotermalna energija Takođe ima važnu ulogu u energetskoj budućnosti Antarktika. U ovom slučaju, istraživači su uspjeli proizvesti električnu energiju koristeći termoelektrične module koji iskorištavaju toplinu ispod tla (vulkanske fumarole) za napajanje senzora za praćenje vulkana, poboljšavajući praćenje vulkanske aktivnosti u ovom udaljenom regionu u realnom vremenu.
Ova vrsta kontinuirane proizvodnje električne energije obećava ne samo za naučno praćenje, već i kao stabilan izvor električne energije za druge antarktičke stanice u budućnosti. Iako geotermalna toplota još nije u širokoj upotrebi, ovaj projekat pokazuje izvodljivost njegove implementacije u ekstremnim uslovima.
Upotreba solarnih panela u antarktičkim bazama
El upotreba solarnih panela na Antarktiku se posljednjih decenija povećava. Argentinske baze, kao što su Marambio i Carlini, već imaju fotonaponske sisteme koji im omogućavaju da generišu energiju na samodovoljan način. Ovi sistemi štede hiljade litara goriva i, u nekim slučajevima, čak su privukli lokalne divlje životinje zbog smanjenja buke.
Solarne instalacije mogu raditi prilično efikasno na Antarktiku, uprkos dugim noćima tokom južne zime. U stvari, neke studije su pokazale da solarni paneli mogu proizvesti do 60% energije koju bi proizveli u gradu kao što je Buenos Aires, zahvaljujući visokoj efikasnosti silicijuma koji se koristi u njihovim ćelijama.
Na mjestima kao što je Vega Island, koriste se sistemi van mreže sa skladištenjem litijumskih baterija kako bi se osiguralo da sklonište i dalje ima napajanje tokom perioda nestašice solarne energije. Ova vrsta inovacije nam omogućava da izbjegnemo upotrebu dizel agregata, koji pored logističkih i ekonomskih troškova, negativno utiču na ekosistem.
Što više naučnih baza usvoji ovu vrstu sistema, veći je potencijal za smanjenje ugljičnog otiska na bijelom kontinentu. CNEA (Nacionalna komisija za atomsku energiju Argentine) bila je pionir u implementaciji ovih tehnologija, sa instalacijom svog četvrtog fotonaponskog sistema 2024. godine.
Očekuje se da će u narednim godinama sve više naučnih baza širom svijeta nastaviti s usvajanjem obnovljivih rješenja kao što su solarna energija i energija vjetra kako bi u potpunosti zamijenili dizel, što je ambiciozan, ali neophodan cilj u svijetu koji je sve svjesniji klimatskih promjena.