Problem sa zagađenje vode u Kini To je jedna od najvećih ekoloških prepreka sa kojima se zemlja suočava. Dok Kina nastavlja borba za ublažavanje zagađenja u svojim gradovima, ima još jedan veliki problem koji se krije u 80% vode prirodni bunari, koje koriste farme, fabrike i domovi u najnaseljenijim ravnicama zemlje.
Činjenica da je voda iz ovih bunara toliko kontaminirana da ne može se koristiti za piće ili kupanje izazvalo je zabrinutost među kineskim građanima. Zagađenje je uglavnom uzrokovano industrije i poljoprivrede, koji utiče ne samo na kvalitet vode, već i na zdravlje miliona ljudi u zemlji s najvećom populacijom na planeti.
Problem alarmantnih razmjera
Nakon godina fokusiranja prvenstveno na zagađenje zraka, novi podaci koje je objavila kineska vlada pokazuju obim kontaminacije u njenoj vodi. Prema nedavnim studijama provedenim u 2.103 bušotine koje se nalaze u sjevernoj i centralnoj Kini, otkriveno je da 80% podzemnih voda analizirana je visoko kontaminirana, što je izazvalo novu uzbunu u zemlji o stanju životne sredine.
U studiji je ustanovljeno da je 32,9% bunara analizirane su imale kvalitet vode klasifikovan kao ocena 4, što znači da je upotrebljiv samo u industrijske svrhe. Još alarmantnije je da 47,3% bunara pokazao još lošiji kvalitet, klasificiran kao ocena 5, što implicira da nisu korisni ni za poljoprivredu ili industriju.
Među pronađeni zagađivači U ovim bunarima nalazili su se mangan, fluor i razni triazoli, komponente prisutne u proizvodima kao što su fungicidi. Zagađenje je ozbiljno utjecalo na zalihe podzemne vode, prisiljavajući mnoge gradove da kopaju dublje u potrazi za čistom vodom, metodom koja prijeti iscrpljuju vodonosne slojeve dublje i održivije.
Uticaj na javno zdravlje i životnu sredinu
Ozbiljna kontaminacija vode u Kini ima višestruke posljedice po zdravlje njenog stanovništva i prirodno okruženje. Prema studijama raznih ekoloških organizacija, zagađenje vode u zemlji se poredi sa kriza zagađenja vazduha koji je godinama bio najveći ekološki problem u gradovima poput Pekinga i Šangaja.
Profesor Dabo Guan sa Univerziteta Istočne Anglije objasnio je: “Voda je najveći ekološki problem u Kini. Iako ljudi u gradovima mogu svakodnevno vidjeti zagađenje zraka, nemaju istu percepciju o tome onečišćenje vode kada je jednako ozbiljno."
Ova kontaminacija podzemnih voda ne pogađa samo one koji direktno zavise od bunara za svakodnevnu upotrebu. Rizik se proteže kroz poljoprivredne sisteme koji koriste kontaminiranu vodu za navodnjavanje, što može dovesti do proizvedena hrana opasni su za ljudsku ishranu. Prema Greenpeaceu, prekomjerna upotreba pesticida i hemijskih đubriva uzrokuje da se veći dio poljoprivrednog zagađenja infiltrira u podzemni vodonosnici.
Sjeveroistok i sjever: najugroženije regije
Sjeveroistočna Kina i regije kao što je Unutrašnja Mongolija su područja koja su najviše pogođena visokom ovisnošću o podzemnim vodama. U nekim od ovih regiona, do 90% podzemnih voda Kontaminiran je, prema podacima same kineske vlade i organizacija poput Greenpeacea.
Nedostatak vode za piće je toliko ozbiljan da u nekim gradovima stanovništvo gotovo isključivo zavisi od toga flaširana voda, jer voda koja teče iz slavina nije pogodna za ljudsku upotrebu.
El slijeganje zemljišta To je još jedna ozbiljna posljedica ekstrakcije podzemnih voda. Gradovi kao što su Peking, Tianjin i mnogi drugi u sjevernoj Kini iskusili su slijeganje jer se vodonosni slojevi koji se nalaze ispod brzo isušivaju kako bi se zadovoljile potrebe lokalnog stanovništva za vodom. Ovo je stvorilo značajan rizik od poplave, posebno u područjima blizu obale, gdje kombinacija slijeganja kopna i porasta nivoa mora predstavlja pravi rizik za milione ljudi.
Planovi i akcije kineske vlade
Kao odgovor na vodnu krizu, kineska vlada je počela s primjenom različitih mjera kako bi pokušala smanjiti nivo zagađenja i poboljšati opskrbu pitkom vodom. Vlada je 2015. godine pokrenula a Akcioni plan za vodu, sa ciljem da u 2020 70% vode najvećih riječnih slivova u zemlji i 95% vode gradskih slavina je prihvatljivog kvaliteta za ljudsku ishranu.
Plan takođe predviđa da se do kraja ove decenije procenat podzemnih voda u niska kvaliteta ne prelazi 15% ukupnog iznosa.
Druga strategija za borbu protiv rastuće nestašice vode i zagađenja je transfer vode od južnih područja, gdje su resursi bogatiji, do sjevera, gdje je dostupnost vode mnogo ograničenija. Ovaj projekat, iako ambiciozan, izazvao je određenu zabrinutost među stručnjacima, koji upozoravaju da je to moguće ekološki uticaj u južnim slivovima rijeka, posebno rijeke Jangce.
Program transfera planira neke pomjeriti 44.800 milijardi kubnih metara vode svake godine, od čega koristi više od 350 miliona ljudi, uglavnom u gradovima kao što su Peking, Tianjin i Shijiazhuang. Međutim, ekološki uticaj ovog prijenosa na ekosistem Jangcea i drugih južnih riječnih slivova je razlog za zabrinutost.
Nadalje, dugoročno gledano, kineska vlada provodi i druge mjere, kao što je poboljšanje postrojenja za preradu vode, povećati kapacitet skladištenja i distribucije vode u urbanim područjima i promovirati korištenje tehnologija za reciklažu vode.
Voda je jedna od glavnih briga Kine, zemlje koja se suočava sa nestašicom, zagađenjem i nejednakom distribucijom svojih vodnih resursa. Trenutni napori vlade fokusirani su na smanjenje nivoa zagađenja, osiguravanje pravednijeg snabdijevanja i poboljšanje kvaliteta vode za stanovništvo.