Zagađenje vode jedan je od najvećih ekoloških izazova s kojima se suočava Kina. Dok se Kina i dalje bori protiv zagađenja u svojim gradovima, ima još jedan veliki problem: 80% vode dolazi iz prirodnih bunara , koje koriste farme, fabrike i domovi u najnaseljenijim ravnicama zemlje.
Činjenica da je voda u ovim bunarima toliko zagađena da se ne može koristiti za piće ili kupanje izazvala je zabrinutost među kineskim građanima. Kontaminaciju uglavnom uzrokuju industrija i poljoprivreda , što utiče ne samo na kvalitet vode već i na zdravlje miliona ljudi u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta.
Problem alarmantnih razmjera
Nakon godina fokusiranja prvenstveno na zagađenje zraka, novi podaci koje je objavila kineska vlada otkrivaju obim kontaminacije u njenoj vodi. Nedavne studije 2.103 bunara u sjevernoj i centralnoj Kini otkrile su da je 80% testiranih podzemnih voda bilo jako kontaminirano, što izaziva novu zabrinutost zbog stanja okoliša u zemlji.
Studija je otkrila da je 32,9% analiziranih bunara imalo kvalitet vode klasifikovan kao ocjena 4 , što znači da se može koristiti samo u industrijske svrhe. Još alarmantnije je da je 47,3% bunara pokazalo još lošiji kvalitet, klasifikovani kao ocjena 5 , što znači da nisu pogodni ni za poljoprivredu ili industriju.
Među zagađivačima pronađenim u ovim bunarima bili su mangan, fluorid i razni triazoli, komponente prisutne u proizvodima poput fungicida. Kontaminacija je ozbiljno uticala na snabdijevanje podzemnim vodama, prisiljavajući mnoge gradove da kopaju dublje u potrazi za čistom vodom, što je metoda koja prijeti da iscrpi najdublje i najodrživije vodonosnike .
Uticaj na javno zdravlje i životnu sredinu
Ozbiljno zagađenje vode u Kini ima višestruke posljedice po zdravlje njenog stanovništva i prirodni okoliš. Prema studijama raznih ekoloških organizacija, zagađenje vode u zemlji je uporedivo s krizom zagađenja zraka koja je godinama bila najveći ekološki problem u gradovima poput Pekinga i Šangaja.
Profesor Dabo Guan sa Univerziteta Istočne Anglije objasnio je: „ Voda je najveći ekološki problem u Kini. Iako ljudi u gradovima svakodnevno vide zagađenje zraka, nemaju istu percepciju zagađenja vode, iako je ono podjednako ozbiljno. “
Ova kontaminacija podzemnih voda ne utiče samo na one koji direktno zavise od bunara za svakodnevnu upotrebu. Rizik se proteže kroz poljoprivredne sisteme koji koriste kontaminiranu vodu za navodnjavanje, što može dovesti do prehrambenih proizvoda koji nisu sigurni za ljudsku upotrebu. Prema Greenpeaceu, prekomjerna upotreba pesticida i hemijskih gnojiva uzrokuje da veliki dio poljoprivrednog zagađenja prodire u podzemne vodonosnike.
Sjeveroistok i sjever: najugroženije regije
Sjeveroistočna Kina i regije poput Unutrašnje Mongolije su područja koja su najviše pogođena velikim oslanjanjem na podzemne vode. U nekim od ovih regija, do 90% podzemnih voda je kontaminirano, prema podacima kineske vlade i organizacija poput Greenpeacea.
Nestašica pitke vode je toliko ozbiljna da se u nekim gradovima stanovništvo gotovo isključivo oslanja na flaširanu vodu , budući da voda koja teče iz slavina nije pogodna za ljudsku upotrebu.
Slijeganje tla je još jedna ozbiljna posljedica crpljenja podzemnih voda. Gradovi poput Pekinga, Tianjina i mnogih drugih na sjeveru Kine iskusili su slijeganje tla jer se temeljni vodonosnici brzo isušuju kako bi se zadovoljile potrebe lokalnog stanovništva za vodom. To je stvorilo značajan rizik od poplava , posebno u priobalnim područjima, gdje kombinacija slijeganja tla i porasta nivoa mora predstavlja stvarnu prijetnju milionima ljudi.
Planovi i akcije kineske vlade
Kao odgovor na krizu s vodom, kineska vlada je počela provoditi različite mjere kako bi pokušala smanjiti nivo zagađenja i poboljšati snabdijevanje pitkom vodom. Vlada je 2015. godine pokrenula Akcioni plan za vodu , s ciljem da do 2020. godine 70% vode u najvećim riječnim slivovima zemlje i 95% gradske vode iz slavina bude prihvatljivog kvaliteta za ljudsku upotrebu.
Plan također predviđa da do kraja ove decenije postotak podzemnih voda niskog kvaliteta ne bi trebao biti veći od 15% od ukupnog broja.
Druga strategija za borbu protiv rastuće nestašice vode i zagađenja je prenos vode iz južnih područja, gdje su resursi obilniji, na sjever, gdje je dostupnost vode mnogo ograničenija. Ovaj projekat, iako ambiciozan, izazvao je određenu zabrinutost među stručnjacima, koji upozoravaju na njegov potencijalni ekološki uticaj na južne riječne slivove, posebno rijeku Jangce.
Predviđa se da će program prenosa vode godišnje premjestiti približno 44.800 milijardi kubnih metara vode , što će koristiti više od 350 miliona ljudi, prvenstveno u gradovima poput Pekinga, Tianjina i Shijiazhuanga. Međutim, ekološki uticaj ovog prenosa na ekosistem rijeke Jangce i drugih južnih riječnih slivova je razlog za zabrinutost.
Osim toga, dugoročno gledano, kineska vlada provodi i druge mjere, kao što su poboljšanje postrojenja za prečišćavanje vode , povećanje kapaciteta za skladištenje i distribuciju vode u urbanim područjima i promoviranje korištenja tehnologija recikliranja vode.
Voda je jedna od glavnih briga Kine, zemlje koja se suočava sa nestašicom, zagađenjem i nejednakom distribucijom svojih vodnih resursa. Trenutni napori vlade fokusirani su na smanjenje nivoa zagađenja, osiguravanje pravednijeg snabdijevanja i poboljšanje kvaliteta vode za stanovništvo.