Energetsko siromaštvo ostaje ozbiljan problem širom svijeta, prvenstveno pogađajući manje razvijene zemlje, iako mjesta poput Španije nisu imuna na ovu stvarnost. Ovaj fenomen, koji najviše pogađa one koji žive u područjima s ekstremnim klimama, prisiljava ljude da koriste energiju, bilo da se zaštite od vrućine ili hladnoće.
U tom kontekstu, nemogućnost pristupa vitalnim energetskim resursima može imati smrtonosne posljedice. Procjenjuje se da više od 7.000 ljudi umre svake godine zbog energetskog siromaštva, posebno u zemljama u kojima 20% domaćinstava ne može pravilno grijati, kuhati ili svijetliti.
Šta je energetsko siromaštvo?
Udruženje za nauku o životnoj sredini (ACA) definiše energetsko siromaštvo kao situaciju sa kojom se suočavaju domaćinstva koja nemaju energetske usluge u minimalnom iznosu potrebnom za pokrivanje osnovnih potreba, zbog nemogućnosti plaćanja računa. U Španiji, Nacionalni institut za statistiku (INE) navodi da 11 odsto porodica, što znači oko pet miliona ljudi, ne može da održi adekvatnu temperaturu zimi, dok 9,4 odsto kasni sa plaćanjem računa za struju.
Ovaj fenomen nije povezan samo sa nedostatkom pristupa energiji, već i sa karakteristikama domova, od kojih su mnoge neefikasne sa energetskog stanovišta. To znači da se porodice ne suočavaju samo s ekonomskim poteškoćama, već i da njihovi domovi zahtijevaju veću količinu energije za održavanje adekvatne temperature i ljeti i zimi.
Efekti energetskog siromaštva na zdravlje
Energetsko siromaštvo ne utiče samo na finansije domaćinstava, već ima direktan uticaj i na fizičko i mentalno zdravlje . Ljudi koji ne mogu adekvatno grijati svoje domove imaju veći rizik od razvoja respiratornih i kardiovaskularnih bolesti. Niske temperature u domu mogu izazvati vazokonstrikciju, što povećava krvni pritisak i broj otkucaja srca, čime se povećava vjerovatnoća srčanog ili moždanog udara.
Osim toga, respiratorne infekcije su takođe češće u hladnim domovima, jer je imuni sistem u tim uslovima oslabljen. Najpogođenija populacija obično su starije osobe i djeca, posebno oni s već postojećim bolestima kao što su astma, plućna fibroza ili kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB). U stvari, zabilježeno je da se tokom zimskih mjeseci broj respiratornih i kardiovaskularnih bolesti povećava za 20%. Kao da to nije dovoljno, mnogi od ovih domova su zbog svoje loše izolacije izloženi vlazi, koja stvara buđ na zidovima i dodatno pogoršava respiratorne patologije.
Psihološki aspekti u vezi sa energetskim siromaštvom
Energetsko siromaštvo također stvara ogroman psihološki stres . Neizvjesnost oko toga hoće li se sljedeći račun za struju moći platiti ili hoće li se kuća moći grijati stvara visok nivo anksioznosti i depresije. Studija Agencije za javno zdravstvo Barcelone procijenila je da 10,7% ljudi koji žive u energetskom siromaštvu pokazuje simptome depresije, što je više nego dvostruko više od prosjeka za opću populaciju u Španiji, koji iznosi 4,7%.
Ova situacija ranjivosti takođe utiče na društvene živote ljudi. Mnogi od njih, budući da nemaju pristup osnovnim resursima, radije se izoluju, što dodatno pogoršava njihov mentalni zdravstveni status. Starije žene, porodice sa jednim roditeljem i migranti su grupe koje su najugroženije na energetsko siromaštvo. Nadalje, budući da su ekonomski ograničena, mnoga domaćinstva nemaju pristup drugim bitnim uslugama kao što su dobra hrana ili školski pribor za djecu, što stvara začarani krug siromaštva i socijalne isključenosti.
Ekstremni slučajevi i društvene akcije
Primjer blizak ovoj situaciji je Rosa, 81-godišnja žena koja je poginula u požaru izazvanom svijećom koju je koristila za paljenje. Rosa nije mogla platiti račun za struju i ovisila je o svijećama koje će osvijetliti svoj dom. Nažalost, ove vrste tragedija će se dešavati sve dok se ne preduzmu efikasne mjere protiv energetskog siromaštva.
Organizacije kao što su Crveni krst i Glasnici za mir osudile su kritičnu situaciju u kojoj žive hiljade porodica. Crveni krst je 2020. godine pomogao u plaćanju više od 30.000 računa za struju, gas i vodu, izdvojivši više od 4,3 miliona eura kako bi spriječio da domaćinstva ostanu bez pristupa ovim osnovnim uslugama. Međutim, situacija je i dalje alarmantna, posebno zimi, kada se značajno povećavaju smrtni slučajevi povezani sa energetskim siromaštvom.
Mjere i rješenja za energetsko siromaštvo
Za borbu protiv energetskog siromaštva uvedene su različite mjere, kao što je socijalni vaučer za električnu energiju , koji se dodjeljuje ugroženim ili porodicama s niskim primanjima. To pomaže u smanjenju troškova računa za struju, iako se mnogi stručnjaci slažu da je ova pomoć nedovoljna. Socijalni vaučer ne dolazi do svih porodica, a mnogi nedokumentirani imigranti su isključeni iz ove pomoći.
Osim toga, velike elektroprivredne kompanije kao što su Endesa i Iberdrola potpisale su sporazume sa javnim subjektima i nevladinim organizacijama kako bi spriječile najugroženije ljude da im se prekine opskrba tokom zimskih mjeseci. Međutim, energetsko siromaštvo i dalje postoji i zahtijeva dugotrajnije djelovanje.
Renoviranje domova je ključno za poboljšanje energetske efikasnosti domaćinstava, a time i smanjenje troškova grijanja i hlađenja. Procjenjuje se da u Španiji postoji oko dva miliona domova koji ne ispunjavaju minimalne standarde energetske efikasnosti, što znači da te zgrade troše više energije za održavanje ugodne temperature. Tokom Evropske sedmice energetskog siromaštva izračunato je da će biti potrebno više od 13.000 milijardi eura samo za renoviranje ovih zgrada. Dugoročno gledano, ova mjera bi doprinijela ne samo borbi protiv energetskog siromaštva, već i smanjenju emisija CO2 smanjenjem potrošnje energije.
Također je ključno ubrzati prelazak na obnovljive izvore energije . Zajednička samopotrošnja i energetski suverenitet su održiva alternativa, jer omogućavaju domaćinstvima da proizvode vlastitu energiju iz obnovljivih izvora, poput solarne energije, što bi smanjilo ovisnost o elektroprivredama i smanjilo račune.
Potreba za strukturalnim promjenama
Organizacije kao što je Špansko epidemiološko društvo insistirale su da energetske usluge ne treba shvatiti kao robu, već kao osnovno dobro za život, zdravlje i dobrobit ljudi. Energetsko siromaštvo nije samo ekonomski problem, već i osnovno ljudsko pravo koje moraju garantovati vlade. Kao što je dokazano posljednjih godina, ekonomske, socijalne i klimatske krize samo su pogoršale ovu situaciju. Stoga, sve strukturne mjere koje se poduzimaju moraju biti usmjerene na garantovanje univerzalnog pristupa energiji na održiv i pravedan način.
Mora se uspostaviti plan obuke za identifikaciju i rješavanje slučajeva energetskog siromaštva, uključujući zdravstvene centre, socijalne službe i stambene kancelarije da rade zajedno. Samo kroz koordinisane akcije javnog sektora, društvenih organizacija i energetskih kompanija moći ćemo se efikasno boriti protiv energetskog siromaštva i garantovati da svi ljudi imaju pristup sigurnom i pristojnom domu.