Rast globalnih temperatura u 2016 To je jedan od najznačajnijih klimatskih fenomena u novijoj istoriji. S obzirom da klimatske promjene napreduju alarmantnom brzinom, 2016. godina se smatra prelomnom tačkom, koja označava novi nivo zabrinutosti oko emisija stakleničkih plinova i njihovih posljedica. To su potvrdile i NASA i NOAA 2016. je bila najtoplija zabilježena godina od početka mjerenja 1880. Ova analiza porasta globalnih temperatura daje nam jasan uvid u efekte klimatskih promjena i šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti ako se ne preduzmu hitne mjere.
Ovaj scenario podsjeća na a klima dana mrmota, slično zapletu filma 'Zarobljeni u vremenu', gdje se čini da se događaji neprestano ponavljaju. Svaka godina u posljednjoj deceniji nadmašila je temperaturne rekorde prethodne. Od 2014. godine, svake godine su bili novi vrhunci, a vrhunac je 2016. godina. U ovom članku istražujemo faktore iza ovog alarmantnog toplotnog rekorda, uticaje na različite regione planete i projekcije koje stručnjaci daju u vezi sa klimatskim promenama.
NASA i NOAA: potvrde najtoplije godine
NASA i NOAA, glavni svjetski subjekti u monitoringu globalne temperature i drugih klimatskih indikatora, zaključili su da je tokom 2016. godine prosječna globalna temperatura bila 0,99 stepeni Celzijusa više do sredine 1,1. veka. Osim toga, otkrili su globalno povećanje od oko XNUMX°C u odnosu na predindustrijske nivoe, što predstavlja ozbiljnu prijetnju klimatskoj budućnosti planete.
Ovaj uspon je uglavnom povezan s ljudskim djelovanjem. Industrijska revolucija označila je početak stalnog porasta stakleničkih plinova kao npr CO2, proizvod korištenja fosilnih goriva. Ono što najviše zabrinjava je to što 2016. nije bila izolovan slučaj. Godine 2014. i 2015. također su postavile temperaturne rekorde, ali je 2016. daleko premašila te vrijednosti, bilježeći da osam najtoplijih meseci do sada Održali su se između 2015. i 2016. godine. To znači da je 2016. bila treća uzastopna godina rekordnog porasta.
Zašto je 2016. bila najtoplija godina?
Postoji nekoliko faktora koji objašnjavaju porast temperatura u 2016. Iako su klimatske promjene i emisije stakleničkih plinova dominantni dugoročni uzroci, ciklični fenomen poznat kao El Niño odigrao ključnu ulogu u pokretanju daljeg porasta globalnih temperatura.
El Niño je klimatski događaj koji uzrokuje da se vode Tihog okeana zagrijavaju više nego inače, mijenjajući vremenske obrasce i pojačavajući pojave kao što su suše, ekstremne padavine i toplinski valovi. U 2016., El Niño je bio jedan od najintenzivnijih zabilježenih i doprinio je ekstremnoj vrućini uočenoj u prvoj polovini godine, pojačavajući utjecaj kontinuiranih klimatskih promjena.
S druge strane, koncentracija od CO2 dostigao neviđene istorijske nivoe. Tokom te godine, količina ugljen-dioksida u atmosferi premašila je 402,9 delova na milion (ppm). Ova alarmantna brojka je istakla hitnu potrebu za smanjenjem globalnih emisija.
Efekti su vidljivi u svim dijelovima svijeta, a najviše su pogođene polarne regije. U decembru 2016. arktička temperatura je bila blizu 25 stepeni iznad nego normalno, što je ubrzalo zabrinjavajuće topljenje polarnih kapa. The Svjetska meteorološka organizacija (WMO) upozorio je da bi otapanje leda moglo podići nivo mora i do jednog metra do kraja stoljeća, što ozbiljno utiče na obalne gradove kao što su New York, Šangaj i Venecija.
Posljedice porasta temperatura u 2016
Porast temperatura u 2016. imao je razorne posljedice širom svijeta. Nekoliko regiona iskusilo je ekstremne toplotne talase i suše, dok su druge pretrpele retke obilne kiše koje su ozbiljno uticale na stanovništvo i poljoprivredu.
En Kanada i Sjedinjene Države, porast temperatura pogodovao je pojavi velikih šumskih požara. Dramatičan primjer bio je požar u Fort McMurrayu u Kanadi, koji je opustošio više od 600,000 kvadratnih kilometara i raselio desetine hiljada ljudi.
En Indija, dosegnuo je toplotni talas 51 ° C u gradu Falodi, utičući na svakodnevni život miliona ljudi i uzrokujući višestruke smrtne slučajeve. U Evropi, zemlje poput Španije i Portugala zabilježile su rekordne temperature, a Cordoba je prednjačila sa najvišom temperaturom od 45,4°C.
Ekosistemi su također pretrpjeli posljedice globalnog zagrijavanja te godine. Ekstremne temperature uticale su na poljoprivredu na globalnom nivou, uništavajući milione hektara usjeva i ugrožavajući sigurnost hrane u mnogim područjima širom svijeta.
Otapanje Arktika i njegov uticaj 2016
Jedna od najalarmantnijih posljedica globalnog zagrijavanja 2016. godine bilo je ubrzanje arktičko topljenje. U oktobru te godine, obim leda u Arktičkom okeanu dostigao je jedan od svojih istorijskih minimuma, sa nivoima do 28% nižim nego što je uobičajeno za to doba godine.
Polarni led igra ključnu ulogu u termoregulaciji planete zbog svoje sposobnosti da reflektuje sunčevu svetlost. Gubitak ovog leda ne samo da doprinosi porastu nivoa mora, već i smanjuje sposobnost planete Zemlje da reflektuje toplotu, dodatno ubrzavajući tempo klimatskih promjena.
Otapanje nije uticalo samo na Arktik, već su pogođeni i ogromni ledeni pokrivači na Grenlandu i Antarktiku. Područja tradicionalno bogata morskim biodiverzitetom, kao što su ledene police, počela su da gube vrste alarmantnom brzinom zbog gubitka pogodnih staništa.
Predviđa se da bi, ukoliko se ne preduzmu drastične mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova, do potpunog nestanka polarnog leda ljeti moglo doći i prije nego što se očekivalo, što bi pogoršalo uticaj klimatskih promjena na naseljena obalna područja.
Utjecaj na morske ekosisteme
El zagrevanje okeana Kao posljedica klimatskih promjena 2016. godine, imala je snažan negativan utjecaj na morske ekosisteme. Jedan od najčešće proučavanih slučajeva je slučaj Veliki koralni greben u Australiji, najveći koralni sistem na svijetu. Porast temperature vode uzrokovao je masovno izbjeljivanje koralja, koje je zahvatilo više od 67% grebena u regiji.
Rastuće temperature ne samo da uzrokuju da koralji gube boju, već i narušavaju simbiozu s algama koja im pomaže da dobiju hranjive tvari. Ovo ne ugrožava samo zajednice koralja, već i mnoge vrste koje o njima ovise za svoj opstanak.
Osim izbjeljivanja koralja, još jedan destruktivni proces koji se intenzivirao 2016. godine je bio acidifikacija okeana. Ovaj fenomen nastaje kada okeani apsorbuju velike količine ugljičnog dioksida (CO2) iz atmosfere, uzrokujući povećanje kiselosti u vodi. Zakiseljavanje ozbiljno pogađa mnoge vrste mekušaca, rakova i organizama koji zavise od stvaranja kalcijum karbonata u njihovim strukturama, kao što su koralji i određene vrste fitoplanktona.
Budućnost klimatskih promjena: šta možemo očekivati?
Dramatičan porast globalnih temperatura u 2016. je jasno upozorenje da bi, ako se ne preduzmu odlučne mjere, budućnost mogla biti obilježena još ozbiljnijim zagrijavanjem. Projekcije of Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) Oni procjenjuju da bi do kraja stoljeća planeta mogla postići zagrijavanje za više od 3°C ako se ne provedu efikasne politike za smanjenje emisije stakleničkih plinova.
El Pariški sporazum, koji je stupio na snagu 2016. godine, kao osnovni cilj postavlja ograničavanje povećanja globalne temperature na manje od 2°C, a idealno je da ne prelazi 1.5°C. Međutim, stručnjaci upozoravaju da, iako sporazum predstavlja važan korak, sadašnje mjere nisu dovoljne za postizanje ovog cilja.
Globalno gledano, emisije ugljičnog dioksida su nastavile rasti, iako je istina da u nekim zemljama kao što je Kina postoje ohrabrujući znakovi smanjenja. Međutim, izazov je ogroman i kriza klimatskih migracija koja bi mogla biti pokrenuta u narednim decenijama prijeti da ozbiljno utiče na milione ljudi širom svijeta.
Godina 2016. označila je prekretnicu i od ovog trenutka klimatske promjene se više ne mogu zanemariti. Ključno je da vlade i ljudi postanu svjesni i djeluju kako bi zaustavili klimatske promjene prije nego što bude prekasno.