Porast globalnih temperatura u 2016. godini jedan je od najznačajnijih klimatskih događaja u novijoj historiji. S obzirom na to da klimatske promjene napreduju alarmantnom brzinom, 2016. godina se smatra prekretnicom, označavajući novi nivo zabrinutosti u vezi s emisijama stakleničkih plinova i njihovim posljedicama. I NASA i NOAA potvrdili su da je 2016. bila najtoplija godina od početka mjerenja 1880. godine. Ova analiza porasta globalnih temperatura pruža jasnu sliku o posljedicama klimatskih promjena i šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti ako se ne preduzmu hitne mjere.
Ovaj scenario podsjeća na klimatski Dan mrmota , sličan zapletu filma 'Dan mrmota', gdje se čini da se događaji beskrajno ponavljaju. Svake godine u posljednjoj deceniji nadmašile su temperaturne rekorde koje je postavila prethodna. Od 2014. godine, svake godine su zabilježeni novi maksimumi, a vrhunac je bio 2016. godina. U ovom članku istražujemo faktore koji stoje iza ovog alarmantnog toplotnog rekorda, uticaje na različite regije planete i projekcije stručnjaka u vezi s klimatskim promjenama.
NASA i NOAA: potvrde najtoplije godine
NASA i NOAA, vodeće svjetske agencije za praćenje globalnih temperatura i drugih klimatskih pokazatelja, zaključile su da je 2016. godine prosječna globalna temperatura bila 0,99 stepeni Celzijusa iznad prosjeka 20. vijeka. Također su otkrile globalni porast od približno 1,1°C u poređenju s predindustrijskim nivoima, što predstavlja ozbiljnu prijetnju budućoj klimi planete.
Ovaj porast je prvenstveno povezan s ljudskom aktivnošću. Industrijska revolucija označila je početak održivog povećanja stakleničkih plinova poput CO2 , proizvoda korištenja fosilnih goriva. Najviše zabrinjava to što 2016. nije bila izoliran slučaj. Godine 2014. i 2015. također su postavile temperaturne rekorde, ali 2016. je daleko premašila te vrijednosti, s osam najtoplijih mjeseci u historiji zabilježenih između 2015. i 2016. To znači da je 2016. bila treća uzastopna godina rekordnog povećanja.
Zašto je 2016. bila najtoplija godina?
Postoji nekoliko faktora koji objašnjavaju porast temperatura u 2016. godini. Iako su klimatske promjene i emisije stakleničkih plinova dominantni dugoročni uzroci, ciklični fenomen poznat kao El Niño odigrao je ključnu ulogu u izazivanju dodatnog porasta globalnih temperatura.
El Niño je klimatski događaj koji uzrokuje da se vode Tihog okeana zagrijavaju više nego inače, mijenjajući vremenske obrasce i pojačavajući pojave kao što su suše, ekstremne padavine i toplinski valovi. U 2016., El Niño je bio jedan od najintenzivnijih zabilježenih i doprinio je ekstremnoj vrućini uočenoj u prvoj polovini godine, pojačavajući utjecaj kontinuiranih klimatskih promjena.
S druge strane, koncentracije CO2 dostigle su neviđene historijske nivoe. Tokom te godine, količina ugljičnog dioksida u atmosferi premašila je 402,9 dijelova na milion (ppm). Ova alarmantna brojka naglasila je hitnu potrebu za smanjenjem globalnih emisija.
Posljedice su uočene u svim dijelovima svijeta, a polarne regije su među najpogođenijima. U decembru 2016. godine, temperatura na Arktiku bila je skoro 25 stepeni Celzijusa iznad normale, što je ubrzalo alarmantno topljenje ledenih kapa. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) upozorila je da bi topljenje moglo podići nivo mora i do jednog metra do kraja stoljeća, što bi ozbiljno uticalo na obalne gradove poput New Yorka, Šangaja i Venecije.
Posljedice porasta temperatura u 2016
Porast temperatura u 2016. imao je razorne posljedice širom svijeta. Nekoliko regiona iskusilo je ekstremne toplotne talase i suše, dok su druge pretrpele retke obilne kiše koje su ozbiljno uticale na stanovništvo i poljoprivredu.
U Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama , porast temperature podstakao je izbijanje velikih šumskih požara. Dramatičan primjer bio je požar u Fort McMurrayu u Kanadi, koji je opustošio više od 600,000 kvadratnih kilometara i raselio desetine hiljada ljudi.
U Indiji je toplotni talas u gradu Phalodi dostigao 51°C , poremetio svakodnevni život miliona ljudi i uzrokovao više smrtnih slučajeva. U Evropi, zemlje poput Španije i Portugala zabilježile su rekordne temperature, a Córdoba je prednjačila s vrhuncem od 45,4°C.
Ekosistemi su također pretrpjeli posljedice globalnog zagrijavanja te godine. Ekstremne temperature uticale su na poljoprivredu na globalnom nivou, uništavajući milione hektara usjeva i ugrožavajući sigurnost hrane u mnogim područjima širom svijeta.
Otapanje Arktika i njegov uticaj 2016
Jedna od najalarmantnijih posljedica globalnog zagrijavanja 2016. godine bilo je ubrzano topljenje Arktika . U oktobru te godine, količina leda u Arktičkom okeanu dostigla je jednu od najnižih tačaka u historiji, sa nivoima i do 28% nižim od uobičajenih za to doba godine.
Polarni led igra ključnu ulogu u termoregulaciji planete zbog svoje sposobnosti da reflektuje sunčevu svetlost. Gubitak ovog leda ne samo da doprinosi porastu nivoa mora, već i smanjuje sposobnost planete Zemlje da reflektuje toplotu, dodatno ubrzavajući tempo klimatskih promjena.
Otapanje nije uticalo samo na Arktik, već su pogođeni i ogromni ledeni pokrivači na Grenlandu i Antarktiku. Područja tradicionalno bogata morskim biodiverzitetom, kao što su ledene police, počela su da gube vrste alarmantnom brzinom zbog gubitka pogodnih staništa.
Predviđa se da bi, ukoliko se ne preduzmu drastične mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova, do potpunog nestanka polarnog leda ljeti moglo doći i prije nego što se očekivalo, što bi pogoršalo uticaj klimatskih promjena na naseljena obalna područja.
Utjecaj na morske ekosisteme
Zagrijavanje okeana kao posljedica klimatskih promjena 2016. godine imalo je ozbiljan negativan utjecaj na morske ekosisteme. Jedan od najproučavanijih slučajeva je Veliki koralni greben u Australiji , najveći svjetski sistem koralnih grebena. Porast temperature vode uzrokovao je masovno izbjeljivanje korala, što je uticalo na više od 67% grebena u regiji.
Rastuće temperature ne samo da uzrokuju da koralji gube boju, već i narušavaju simbiozu s algama koja im pomaže da dobiju hranjive tvari. Ovo ne ugrožava samo zajednice koralja, već i mnoge vrste koje o njima ovise za svoj opstanak.
Pored izbjeljivanja korala, još jedan destruktivni proces koji se intenzivirao 2016. godine bilo je zakiseljavanje okeana . Ovaj fenomen se javlja kada okeani apsorbuju velike količine ugljen-dioksida (CO2) iz atmosfere, što dovodi do povećane kiselosti vode. Zakiseljavanje ozbiljno utiče na mnoge vrste mekušaca, rakova i organizama koji zavise od formiranja kalcijum karbonata u svojim strukturama, poput korala i određenih vrsta fitoplanktona.
Budućnost klimatskih promjena: šta možemo očekivati?
Dramatičan porast globalnih temperatura u 2016. godini je ozbiljno upozorenje da bi, bez odlučne akcije, budućnost mogla biti obilježena još ozbiljnijim zagrijavanjem. Projekcije Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) procjenjuju da bi do kraja stoljeća planeta mogla doživjeti zagrijavanje od više od 3°C ako se ne provedu efikasne politike za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Pariški sporazum , koji je stupio na snagu 2016. godine, postavlja kao svoj osnovni cilj ograničavanje porasta globalne temperature na manje od 2°C, s idealnim ciljem da ne prelazi 1.5°C. Međutim, stručnjaci upozoravaju da, iako sporazum predstavlja važan korak, trenutne mjere nisu dovoljne za postizanje ovog cilja.
Globalno gledano, emisije ugljičnog dioksida su nastavile rasti, iako je istina da u nekim zemljama kao što je Kina postoje ohrabrujući znakovi smanjenja. Međutim, izazov je ogroman i kriza klimatskih migracija koja bi mogla biti pokrenuta u narednim decenijama prijeti da ozbiljno utiče na milione ljudi širom svijeta.
Godina 2016. označila je prekretnicu i od ovog trenutka klimatske promjene se više ne mogu zanemariti. Ključno je da vlade i ljudi postanu svjesni i djeluju kako bi zaustavili klimatske promjene prije nego što bude prekasno.