Jedna od najgorih aktivnosti koja može utjecati na okoliš i nanijeti ekstremnu štetu je fracking. Njegovo ime prevedeno na španski je hidraulično lomljenje. Ova tehnika je izazvala velike kontroverze zbog mogućih štetnih uticaja na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Vrlo je vjerovatno da ste čuli za fracking u medijima, pogotovo jer je njegova upotreba postala popularna u zemljama poput Sjedinjenih Država. Bilo je i pokušaja implementacije frackinga u drugim zemljama, uključujući nekoliko u Evropi i Latinskoj Americi.
U ovom članku ćemo detaljno istražiti šta je fracking, kako se izvodi i ekološki i zdravstveni problemi koji dolaze s tim. Također ćemo analizirati argumente za i protiv ove tehnike, kao i uticaje koje ona ima na vodu, zrak, tlo i klimu.
Šta je fracking
Fracking je tehnika koja se koristi za vađenje prirodnog plina i nafte iz zemlje. Ova tehnika omogućava da se dođe do naslaga koje bi inače bilo teško eksploatisati zbog niske propusnosti stijene koja ih sadrži, tipično škriljca ili škriljevca. Proces se sastoji od bušenja vertikalne bušotine koja može ići od 1.600 do 2.000 metara dubine, a zatim horizontalnog bušenja kako bi se povećala površina vađenja. Nakon toga, mješavina vode, pijeska i hemikalija se ubrizgava pod visokim pritiskom u podlogu. Ovaj proces stvara pukotine u stijenama, oslobađajući zarobljeni prirodni plin ili naftu.
Mješavina vode koja se koristi u frackingu sadrži male količine kemijskih aditiva, čiji sastav varira ovisno o kompaniji koja izvodi operaciju. Pijesak se, sa svoje strane, koristi za održavanje lomova otvorenim i sprječavanje njihovog ponovnog zatvaranja. Iako je hidrauličko frakturiranje omogućilo pristup resursima koji su ranije bili ekonomski neodrživi, izazvalo je značajnu zabrinutost, posebno zbog ekstenzivne upotrebe vode, kontaminacije tla i emisija stakleničkih plinova.
Fracking se brzo proširio od 2010-ih, posebno u Sjedinjenim Državama, gdje je bio ključ za energetsku samodovoljnost. Međutim, to je također izazvalo kontroverze u drugim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Argentine, gdje su zajednice protestirale zbog njegovog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi. U nekim zemljama, kao što su Francuska i Španija, njegova upotreba je čak zabranjena zbog povezanih opasnosti.
Kako fracking funkcionira
Operacija frackinga počinje bušenjem bušotine u tlu, koja može biti vertikalna i horizontalna. Cilj je doći do stijene koja sadrži plin ili naftu. Kada se postigne željena površina, mješavina vode, pijeska i hemijskih aditiva se ubrizgava pod visokim pritiskom u izbušenu bušotinu. Pritisak uzrokuje otvaranje malih pukotina u stijeni, omogućavajući oslobađanje ugljikovodika.
Voda u kombinaciji sa drugim hemikalijama ima funkciju rastvaranja pojedinih delova stene, dok pesak služi kao propant, odnosno sprečava da se pukotine uruše i ponovo zatvore tokom vađenja. Iako je ekstrahovani gas ili nafta najvidljiviji rezultat, znatna količina vode zagađene hemikalijama i prirodnim elementima prisutnim u kamenim formacijama, kao što su teški metali i radioaktivni materijali, takođe cirkuliše na površini.
Jedan od aspekata frackinga koji se najviše kritikuje je taj što se većina korištenih kemikalija ne otkriva javnosti, što stvara nepovjerenje u pogođenim zajednicama. Osim toga, proces stvara znatnu količinu otpada, kako u obliku kontaminirane vode tako i toksičnog mulja, koji se mora pravilno tretirati kako bi se izbjegli ozbiljni utjecaji na vodonosnike i zdravlje ljudi.
Opasnosti od frackinga
Fracking nosi brojne opasnosti po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Glavna zabrinutost se odnosi na zagađenje vode i zraka, kao i na seizmičke rizike. Kao što smo ranije spomenuli, fracking zahtijeva korištenje velike količine vode koja je u kombinaciji s toksičnim kemikalijama. Ova mješavina se ubrizgava u podzemlje, što može dovesti do kontaminacije vodonosnika ako zaptivanje bunara nije adekvatno ili ako dođe do curenja. Ovo je potvrđeno istraživanjem poput onog koje su proveli Univerzitet Duke i Univerzitet Cornell, koje ukazuje da fracking može uvesti opasne kemikalije u izvore podzemne vode.
Osim toga, fracking proizvodi emisije metana, snažnog stakleničkog plina koji je oko 25 puta štetniji od CO2 u smislu njegovog utjecaja na globalno zagrijavanje. Dok neki brane fracking tvrdeći da prirodni gas ima manje emisija od uglja, uticaj metana koji je izašao tokom ekstrakcije može preokrenuti ovu navodnu korist. Da ne spominjemo, operacije frackinga se često nalaze u ruralnim područjima, uzrokujući druge nuspojave kao što su zagađenje bukom i pogoršanje pejzaža.
Poznato je da su neke od hemikalija koje se koriste u frackingu kancerogene, kao što su benzen i olovo. Procjenjuje se da jedna od pet kemikalija koje se koriste u frackingu ima toksična svojstva, što predstavlja dodatni zdravstveni problem za ljude koji žive u blizini mjesta vađenja.
Uticaji na životnu sredinu
Fracking ima širok spektar uticaja na životnu sredinu koji prevazilaze zagađenje vode. U nastavku navodimo neke od aspekata koji najviše zabrinjavaju:
- Rizici tokom bušenja: Eksplozije ili curenje gasa su česte, a neke hemikalije koje se koriste mogu biti radioaktivne.
- Zagađenje vodonosnika: Ubrizgavanjem do 200.000 m3 vode pomiješane sa toksičnim produktima u svaki bunar, postoji veliki rizik od kontaminacije rezervi podzemnih voda.
- Zagađenje vazduha: Isparljivi plinovi koji se oslobađaju u procesu, kao što je metan, zagađuju lokalni zrak i pogoršavaju klimatske promjene.
- Inducirani zemljotresi: Fracking je povezan s povećanom seizmičkom aktivnošću u određenim područjima, posebno u regijama blizu tektonskih rasjeda.
Osim toga, trajno se mijenja i prirodni krajolik, posebno izgradnjom infrastrukture i platformi. Ovo može destabilizovati prirodne ekosisteme, utičući na lokalnu floru i faunu. Također postoji veliki utjecaj na potrošnju energije crpnih postrojenja koja se koriste u procesu, što dovodi do veće potražnje za fosilnim gorivima.
Upotreba vode u frackingu
Jedan od najočitijih i kritiziranih utjecaja frackinga je masovna upotreba vode. Svaka bušotina koristi između 4,5 i 13,2 miliona litara vode za lomljenje stene, kojoj se dodaju hemijski aditivi koji predstavljaju između 0,5 i 2% ukupne zapremine. Ovi milioni litara vode, od kojih većina dolazi iz lokalnih izvora, stavljaju vodne resurse pod pritisak, posebno u područjima gdje je voda već oskudan resurs.
Ono što zabrinjava je to što se veći dio ove vode ne može ponovo koristiti nakon što je kontaminirana hemikalijama koje se koriste u frackingu. Uprkos naporima da se dio vode reciklira, činjenica je da se milioni litara gube u hidrološkom ciklusu i ubrizgavaju se natrag u duboke bunare, što zauzvrat može izazvati seizmička kretanja.
La kontaminacija podzemnih voda To je još jedna stvar koja zabrinjava. Iako kompanije koje izvode fraking tvrde da slojevi stijena zatvaraju sva moguća curenja, postoje dokazi da su u nekim slučajevima hemikalije prodrle u izvore vode koji se koriste za ljudsku ishranu. U zemljama poput Sjedinjenih Država, toksični proizvodi, uključujući benzol i olovo, otkriveni su u vodi za piće u regijama u blizini područja frackinga.
Čak i kada se kontaminirana voda vrati na površinu, upravljanje otpadom ostaje neriješen problem. Skladištenje u privremenim jamama ili jezercima za isparavanje može ugroziti lokalne ekosisteme.
Utjecaj na zrak i atmosferu
Fracking ne samo da zagađuje vodu, već i zrak. Razne studije su pokazale da operacije frackinga stvaraju emisije stakleničkih plinova, posebno metana. Iako se prirodni gas reklamira kao čistiji izvor energije od uglja, curenje metana tokom procesa ima značajan negativan uticaj jer je metan mnogo snažniji gas globalnog zagrevanja od CO2.
Uz to, korištenje teške mašinerije u postrojenjima za frakiranje također doprinosi zagađenju zraka. Ove mašine uglavnom rade na fosilna goriva, što povećava emisiju ugljenika. Spaljivanje plina (uobičajena praksa na nekim lokacijama za frakiranje) također oslobađa zagađivače zraka kao što su dušikovi oksidi i hlapljiva organska jedinjenja, koja mogu formirati prizemni ozon.
Efekti na ljude mogu uključivati respiratorne probleme, posebno u zajednicama u blizini lokacija za fracking. Udisanje finih čestica i toksičnih plinova može dovesti do kroničnih bolesti, poput astme i drugih plućnih stanja. Osim toga, zagađenje bukom uzrokovano saobraćajem mašina i vozila doprinosi degradaciji kvaliteta života u pogođenim područjima.
U konačnici, fracking se predstavlja kao privremeno rješenje za potražnju za energijom, ali njegove posljedice mogu biti uporne i teško ih je ublažiti. Uprkos propisima nametnutim u nekim zemljama, ekološki izazovi koje predstavlja ova tehnika i dalje su vruća tema debata širom svijeta.